Moonspell – uvijek moćno, nikada istrošeno ili zastarjelo

Oglas

moonspell-mixer-2016-4
Fotografije i tekst: Božidar Kukavica

U sklopu turneje „Road To Extinction“ , portugalski gothic metal veterani Moonspell odlučili su se zaustaviti u Zagrebu te nas počastiti svojim petim nastupom u Hrvatskoj. Ovaj put odredište je bilo „Vintage Industrial Bar“.

Kao predgrupe, nastupila su čak tri benda. Prvi je bio več dobro poznati legendarni hrvatski gothic rock bend „Phantasmagoria“ na čelu s Tomijem Phantasmom, zatim švedski symphonic metal bend „Eleine“, te naposlijetku rimski gothic/doom metalci „The Foreshadowing“.

Mislim da je ispravno reći kako je biti pregrupa već proslavljenom bendu poput Moonspella, koji ima ogroman kult sljedbenika i obožavatelja, vrlo teška i nezahvalna zadaća uzimajući u obzir da osim što promoviraju novi album Extinct, slave i 20. obljetnicu svog kultnog albuma „Irreligious“. Ipak, spomenuti bendovi su se stvarno potrudili dati „sve od sebe“ da budu zamijećeni, motiviraju publiku bar donekle te osiguraju svojevrsnu „uvertiru“ za zvijezde večeri.
Cjelokupni događaj započeo je oko 20:00 sati kao što je bilo i predviđeno, kako bi do 23:00 sve bilo spremno za nastup Moonspella.

mixer-2016-2

Zagrebački „ Phantasmagoria“ ponudili su nam svoj dobro poznati gothic rock, počevši od autorskih pjesama preko zanimljivog odabira obrada koje su se vrlo dobro „uklopile“ u njihov vlastiti repertoar, poput „Ne“, obrada nikad prežaljenih EKV, „ Djevojka Od Bronce“ makedonaca Mizar te općepoznati hit velikih ABBA „Gimme Gimme Gimme“.Iako vrlo dobro odrađen nastup, popraćen specifičnom „zadimljenom“ atmosferom u stilu gothic rock institucije „The Sisters Of Mercy“, bend nije dobio zasluženu podršku, prvenstveno jer većina publike još nije niti došla u klub, dok je malobrojni ostatak pasivno sjedio u drugom dijelu dvorane, nestrpljivo iščekujući bend večeri. Sve u svemu, „Phantasmagoria“ je svoj nastup obavila vrlo profesionalno, kako i priliči jednom bendu njihove dugotrajnosti i posvećenosti glazbi, no poteškoće s razglasom bilo su vrlo primjetne, što je nastavilo „pratiti“ i ostale predgrupe.

mixer-2016-3

Drugi bend po redu koji je zakoračio na binu bio je „Eleine“, symphonic metal bend koji nosi naziv vokalistice benda, koja je oskudno odjevena izgledala kao trbušna plesačica, no trbušni ples je ipak izostao te je zamijenjen zanimljivim scenskim nastupom te zavodljivim „izvijanjem“ spomenute vokalistice. Ono što obilježava ovaj bend su izmjene ženskih „clean“ vokalnih dionica popraćenim muškim „ death growlanjem“, čime su na trenutke znali podsjetiti na ranije radove već legendarne Tristanie te njihovom glazbenom pristupu, bar što se vokala tiče. Oskudno odjevena, Eleine jest plijenila pažnju , ali ipak nedovoljno da bi se publika zaustavila malo duže, motivirala ili popunila prostor ispred bine. Solidan nastup zaista uigranog benda koji je stvarno pokušavao „prizvati“ publiku, no poprilično bezuspješno.

mixer-2016-10

„The Foreshadowing“ su se popeli na pozornicu u 21: 20 kako bi nam predstavili svoju verziju gothic /doom metala, gdje se već na samom početku pa i kroz cjelokupan nastup mogla povući paralela s velikim Paradise Lost, kako glazbena, tako i scenska. Iako čvrste, moćne glazbene podloge i rifova, neodoljivo su podsjećali na spomenute Britance, kako iz death/doom perioda, tako i na eksperimentalni period iz razdoblja Symbol of Life albuma, što je bilo primjetno kroz klavijature. Čak je i vokal, čija je baka rodom iz Hrvatske, svojim kretnjama i „vezanošću“ za mikrofonski stalak podosta podsjećao na Nick Holmesa, osim što je engleski sarkazam izostao i zamijenjen je popriličnim poziranjem i „ekstazičnim“ pogledima, koje je teško ozbiljno shvatiti. Uzori su očigledni, pa tako i nedostatak originalnosti. No, publika se , usprkos svemu počela polagano skupljati ispred bine zauzimajući mjesta za Moonspell.

moonspell-mixer-2016-12

Diže se dimna zavjesa i jedan po jedan član Moonspella počeo je dolaziti na pozornicu pod ugašenim reflektorima. Figure su se odmah dale raspoznati, Fernando Ribeiro na sredini bine dan naprijed, gitarist Ricardo Amorim s njegove lijeve i basist Aires Pereiro s desne strane dok su u pozadini bili smješteni Pedro Paixao na klavijaturama uređenima u stilu orgulja ( ovaj put se nije „dirao“ ritam gitare) i u lijevom kutu bubnjar Mike Gaspar s bubnjevima ispred kojih je standardno stajala velika ovnova lubanja.

Sve je bilo spremno za spektakl što je i započeto uvodnom pjesmom“ Breathe“ s aktualnog albuma „Extinct“ , kojom su u potpunost „zapalili publiku“, kako bi isto nastavili „Extinct“ pjesmom. Fanovi su pjevali u glas cijelo vrijeme te skandirali, vođeni od strane karizmatičnog Fernanda, dok se zvuk u potpunosti popravio i iskristalizirao tako da je „show“ mogao započeti u punom zamahu.

moonspell-mixer-2016

Apokaliptična „Night Erernal“ s istoimenog albuma nadasve je doprinjela mračnoj atmosferi, predvođena atmosferičnim klavijaturama i specifičnim Fernandovim „growlanjem“ i zanesenošću.

Uslijedile su dvije vrlo prepoznatljive stvari s „Irreligiousa“ koji slavi 20.godina od izdavanja, „Opium i „Awake“. Ne zna se gdje je euforija bila veća. „Opium“ je bio odskočna daska benda, a također postao i bezvremenski hit te je pjevan zborno zajedno s Fernandom, pa su se čak znali i narativni dijelovi citirani iz pjesme „Opiario“ portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe. „Awake!“ je zanimljiva po tome što u vrlo kratkom vremenskom trajanju vješto izmjenjuje lagane i šaptajuće djelove s moćnim prodornim vokalima na refrenu koji je samo jedna riječ – Awake!

moonspell-mixer-2016-11

Slijede opet dvije sa posljednjeg albuma, a to su „The Last Of Us“ i svojevrsna nova gothic metal himna „Medusalem“, na kojoj je studijski ženski vokal otpjevao fan benda s kojim su i kontakt stupili putem interneta. Fernando je obučen u majicu bez rukava sa znakovima „Horusovog oka“ koji krasi naslovnicu „Irreligiousa“ zbog spomenutih 20.godina albuma, tako da je sljedeća odsvirana bila „Ruin and Misery“ na veliko oduševljenje fanova. Opet pjevanje u glas, Fernandovo „headbanganje“, prepoznatljivo dizanje mikrofonskog stalka, gledanje ljudi izravno u oči dok pjeva te pružanje ruke fanovima dokaz je pravog iskusnog frontmena. Kao i dobro vino, s godinama sve bolji.

„Luna“ je najavljena kao crtani lik iz istoimenog video uratka. Odmah se znalo da se tadi o gothic hitu s odličnog i uspješnog „Memoriala“. Opet ekstaza , a ženske vokale preuzela je cjelokupna publika. Vrlo je upečatljiv tihi kraj pjesme te naposlijetku šapat, dok su tome prethodili agresivni, ali emocionalni vokali.
Publika je već poprilično „stisnuta“ u prvim redovima i pružaju ruke vokalu koji se nakon „Maligne“ pokupio s pozornice na trenutak kako bi se vratio u ogrtaču, prekrivene glave. Nagovijestio je povratak u dane kultnog „Wolfheart“ albuma s kojim je zapravo sve i započelo. Odlično izvedena pjesma, uz „Alma Mater“ najpoznatija i najupečatljivija s „Wolfhearta“. Ne treba puno duljiti. Publika je otpjevala većinski dio uz Fernanda, koji bi povremeno „izvrnuo“ oči, gdje bi se isticale samo bjeloočnice, što je također nadodavalo već pomalo jezivoj atmosferi pjesme. Kroz cijelu pjesmu prožimalo se Fernandovo „imitiranje“ transilvanijskog naglaska odakle potječe lik „Dracule“, što mnogi dan danas krivo tumače kao iskrivljen i loš engleski naglasak portugalskog vokala. Ženski vrisak na samom kraju pjesme je već vrlo dobro poznat, jer je to ženski dio itekako dobro popratio. Uslijedila je „Aetegina“ koja se kasnije pojavila kao sastavni dio „Wolfheart“ albuma dok to prije nije bila. Folk metal pjesma na portugalskome jeziku dala je mjesta i „zezanciji“ jer je Fernando počeo „cupkati“ u ritmu osmjehujući se samozatajnom gitaristu Ricardu. Uslijedila je već himna benda „Alma Mater“. A što reći osim da se ovdje gotovo više čula publika doli sam bend. One „blackerskije“ vokalne djelove cijelo vrijeme potpomagao je Ricardo. Ekstaza u punom zamahu, dok je frontmen zezajući se pitao „Dakle ovo je zadnja pjesma za večeras?“ na što je naravno naišao na negodovanje.

moonspell-mixer-2016-8

Posljednja prije bisa započela je „Everything Invaded“, jedna od dvije najosobnije stvari samom Fernandu. Započinje lagano na žicama da bi prerasla u emocionalni orkanski nalet moćnih „death growl“ vokala ispremiješanih s „clean“ pjevanjem. Napokon je na red došao i Ricardo Amorim koji je pokazao svoje gitarističko umijeće na jednoj od najljepših solo dionica ovoga benda koja započinje laganim ambijentalnim dijelom, a nastavlja se vrlo melodično, ali i „shreddajući“. Ovaj solo je inače poznat po tome što nije rađeno na njemu već je spontano nastao na licu mjesta. Sve je u osjećaju.

moonspell-mixer-2016-10

Slijedi pozdrav i odlazak s bine prije bisa, kako bi se čulo skandiranje „ We want more!“

Nakon povratka odsvirali su „The Future Is Dark“ za koju sam frontmen kaže kako je najosobnija do sada. Tako je i izgledalo kad ju je izvodio. Vrlo je dobro prihvaćena, što govori da su fanovi već poprilično „proučili“ novi album i tekstove. Zadnja je naravno bila- „Full Moon Madness“, koja održava tu tradiciju već dugi niz godina. Osmjehnuvši se, Fernando je odglumio vučje zavijanje u mikrofon, a i svi ostali za njime. Uvijek moćna, nikada istrošena ili zastarjela. Jedna od onih „stvari“ kojih se čovjek ne može zasititi. Osobito kad ju gleda u živo. Na kraju opet predivan „izlazni“ hipnotizirajući solo popraćen klavijaturama Pedra Paixaoa te Fernandovim uobičajenim uzimanjem palica te okretanjem leđa publici dok energično „pripomaže“ Mike Gasparu udarajući bubanj sa suprotne strane. Zaista bolje izgleda i pojačava dojam nego se može opisati riječima.

moonspell-mixer-2016-7

Za sam kraj koncera upućen je veliki pozdrav Hrvatskoj, zahvala publici, rukovanje svih članova benda s fanovima, odličnog raspoloženja kojeg je bilo moguće očitati na licima te djeljenje „suvenira“ od koji je jedan „bunjarski“ dopao i autora ovog članka. Još jednom, bend koji je potvrdio svoju veličinu kroz presijek karijere, glazbenom uvježbanošću, karizmom, komunikacijom s fanovima i velikom srdačnošću. Jedina zamjerka je relativno kratko trajanje koncerta od sat i pol, ali s tri predgrupe, nije ni čudno. Hvala Moonspellu još jednom i neka nam opet dođu s promocijom novog albuma, jer ovi momci niti ne pomišljaju o posustajanju. Za njih – the future is bright.

Oglas