Mosh pit ispod duge na MetalDays festivalu

Oglas

Tekst i fotografija: Sanda Starešina i Marko Šuvak Martinović

Od svih koncerata koji su prošli tjedan održani u regiji, na prvo mjesto zasluženo sjeda slovenski festival MetalDays koji se peti puta pod ovim nazivom, a četrnaesti puta zajedno sa svojim prethodnikom MetalCampom, održao u Sotočju podno Tolmina.

Headlineri ovogodišnjeg MetalDays izdanja bili su Amon Amarth, Opeth, Iced Earth, Marylin Manson i Doro, ali se među više od stotinu predstavljenih bandova našao veliki broj onih koje bismo mnogi stavili u skupinu headlinera, iako nisu nastupili na glavnom Ian Fraser «Lemmy» Killmister stageu, nego na druge dvije, Boško Bursać ili New Forces pozornice. Na njima su gigovi svakodnevno počinjali nešto ranije, ali su veći dio dana funkcionirali u paraleli sa svirkama na glavnoj bini, pa je čest problem bio odabir koji bend pratiti u koje vrijeme, a da se stigne vidjeti ono najinteresantnije. Trilemu je olakšavao detaljan raspored paralelnih nastupa koji su organizatori i ove godine objavili unaprijed. No, dodatne teškoće zadavalo je ćudljivo vrijeme, mijenjajući se u rasponu od grmljavinskih nevremena, zbog kojih su obližnjim kampom za posjetitelje letjeli jednorozi na napuhavanje i poneki šator, pa sve do bajkovitih sunčanih momenata ispod duge koja se šepurila nakon svakog takvog pljuska.

Zbog gomile blata i nedostatka natkrivenog prostora za gledatelje, dani ružnog vremena nisu zadavali glavobolje samo kamperima već i svima koji su željeli pratiti mlađe i manje afirmirane bendove na trećoj bini. Da je takvih interesenata puno, bilo je vidljivo već u predfestivalskim danima vikenda, kad se rano pridošla ekipa tiskala pred pozornicom tijekom nastupa Fractal Universe, Sobber Assault i drugih.

Nezadovoljstvo posjetitelja festivala izazivale su i promjene u rasporedu koje su organizatori oglašavali samo sat vremena prije nastupa na službenoj Facebook stranici festivala i video zidovima, što je rezultiralo propuštanjima nastupa omiljenih bandova, jer ekipa nije stigla pratiti izmjene. Nerijetko su se ranije vraćali s izleta ili kupanja u obližnjim rijekama Soči i Tolminki, koje predstavljaju veliku dodanu vrijednost ovom festivalu i mnogima su sinonim za ljetni godišnji odmor, kako bi prisustvovali određenom nastupu koji se onda nije održao u zakazano vrijeme. Lineup se mijenjao i zbog otkazivanja ili nepojavljivanja bandova, od kojih su neki imali legitiman razlog, poput bolesti pjevačice njemačkog banda Xandria ili supruge na porodu, što je bio slučaj s vokalom Kadavara.Naposljetku, sve ono što se moglo ove godine pogledati anuliralo je spomenute probleme.

Iced Earth su bili genijalni. Njihov cjelokupni zvuk bio je izvrstan, a vokal Stu Block je fenomenalno otpjevao i Barlow-fazu i Owens-fazu i svoju fazu u bandu. Najpoznatije stvari ekipa je pjevala iz sveg glasa. Primjetno je bilo da je Iced Earthu na sceni manjkalo američkih obilježja kojima su nekad znali biti ukrašeni. Odsvirali su par odličnih stvari s novog albuma Incorruptible koji je izvrstan u cijelosti, a na koje je ekipa super reagirala. Ne računajući nekadašnji MetalCamp, ovo im je drugi nastup na MetalDays festivalu jer su ga pohodili su već 2013. godine, a želimo im treći čim prije.

Nastup Amon Amarth teško da je itko mogao nadmašiti. Vrh vrhova, s najzanimljivijim scenskim izričajem, ludilom od scenografije, uz korištenje pirotehnike koja je prikovala  svačije oči za Lemmy stage. Bio je to nastup koji će se opetovano gledati u svim verzijama koje budu objavljene na internetu. Zanimljiv dodatak nastupu bila je i kratka borba vikinga opremljenih mačevima i štitovima.

Zapljeskati se mora i Katatoniji koja je imala izvrstan zvuk, svirku i samu set listu. Atmosfera na stageu je bila mrak, u skladu sa žanrom, no baš zbog te atmosferičnosti nedostajalo je svjetla koje je svakom fotografu nasušna potreba. Uz to, vokalu Jonasu Renkseu se lice uopće nije vidjelo zbog kvalitetne grive kojom je obgrlio mikrofon. Na stranu mrak na sceni i skrivanje iza zastora od kose; Katatonia je posao odradila vrhunski.

Od stare garde metalske estrade među headlinerima se istaknula svevremenska Doro svojom eksplozivnom energijom i komunikacijom s publikom koja se posebno zapalila tijekom obrade Breaking The Law Judas Priesta. Iako zvuči žešće nego prije, sveukupni nastup njenog banda bio je mlak u usporedbi s drugim bandovima. Zanimljivost je što su se obojica njenih gitarista tijekom sviranja jedne balade prebacili na klavijature.

Nešto manje MetalDaysu prikladan band bio je švedski Blues Pills s još jednom ženom kao glavnim vokalom. Odradili su skroz solidan rock nastup i svirali su dosta dugo, no ni zbog čega posebno ne izdvajaju se iz mase sličnih bandova, te bi im na ovom festivalu bio prikladniji popodnevni termin nastupa, umjesto od 21 do 22 sata kad su, otprilike, nastupali. Osim vokalistice Elin Larsson, cijeli band privlačio je pozornost svojim izgledom prikladnim razdoblju otprije trideset, četrdeset godina, sasvim u skladu s repertoarom i žanrom.

Persefone su progresivni death metal band koji je započeo i u prvim stvarima zvučao prilično neuvjerljivo s obzirom na svoj dokazani studijski potencijal, a kako je vrijeme prolazilo, bili su sve bolji. I njima je komunikacija s publikom bila odlična, a pjevač Mark Martins Pia nekoliko se puta spustio skroz do publike pozdraviti se s njom, te je spremno i bez oklijevanja uletio u mosh pit, što se ne viđa često. Šestoro članova banda odradili su sasvim solidan nastup, s ne baš idealnim zvukom, ali odličnim pratećim vokalom kojeg je odrađivao klavijaturist. Kod njih je bilo specifično to što su u svirku ubacili tematsku melodiju Star Wars filmova, a posebnu počast dali su Paulu Masvidalu iz Cynica i Deatha, jer su njegov glas iskoristili kao dodatni track glasa u odličnoj stvari Living Waves. To bi mogao biti pokazatelj da im je u profilaciji glazbene tehnike u velikoj mjeri uzor bio upravo legendarni Cynic koji je i dan danas svojevrsni benchmark progressive death metal žanra.

Pravi kralj komunikacije s publikom na ovom festivalu ipak je bio bleker Abbath aka Olve Eikemo aka bivši vokal i gitarist Immortala. Abbath se također spustio u publiku i urnebesno ju zabavio svojim trkom nizbrdo s gitarom, a koji je rezultirao spoticanjem, padom i kotrljanjem do podnožja bine. Naravno da je na YouTubeu odmah osvanulo nekoliko snimaka tog urnebesnog događaja, pa ga, bez imalo zluradosti, možete i sami pogledati. Da je car bez imalo umišljenosti, dokazao je i nakon nastupa, kad se iza backstagea strpljivo i srdačno grlio i fotografirao sa svima koji su to željeli i imali pristup tom području festivala.

Suprotno Abbathu i drugim pozitivnim primjerima, Marylin Manson je razočarao svojim nastupom, a još više komunikacijom s publikom i izvjestiteljima s festivala. Nesumnjivo ovo mišljenje ne dijeli horda njegovih obožavatelja koje je baš njegov lik i djelo privukao MetalDaysima, no, realno gledajući, niti žanrovski pokriva ukus većine posjetitelja festivala koji su svoje negodovanje izražavali putem društvenih mreža, niti je imao ikakav nastup na sceni kojom je dominirao ogroman tron u obliku fotelje iza statičnog Mansona. Vidno nezadovoljan mlakom reakcijom publike na jednu svjetski poznatu glazbenu zvijezdu, Manson je sve više tonuo, da bi nastup okončao već za nekih sat vremena od početka, na opće nezadovoljstvo publike. Kad još dodamo činjenicu da su ga iz foto pita mogli fotografirati samo fotografi koji su, uz uobičajenu fotografsku akreditaciju bez koje se ne može ni približiti području direktno ispod bine, imali i neku dodatnu specijalnu Mansonovu oznaku, za koju većina snimatelja nije ni znala da treba imati, ovaj nastup je zaslužio najveći palac dolje. U cijelom tom podbačaju nalazimo Mansonu samo jedno opravdanje; nedavnu osobnu tragediju. Čovjeku je 9. srpnja umro otac uz kojeg je bio izuzetno vezan i isticao kako ga je upravo on svemu naučio, pa ga taj nedavni, bolni gubitak žestoko opravdava u našim očima.

Equlibrium, Krisiun, japanski Loudness koji je prebačen na manji stage u znatno kasnijem terminu od planiranog i okupio gomilu ljudi, strašno dobar zvuk švedskih industrijalaca Pain, poljski blekeri Batushka sa svim svojim lubanjama, odorama i svijećama na stageu i svi ostali, nespomenuti bandovi dali su posjetiteljima mogućnost da svatko za sebe nađe poslasticu unutar svog omiljenog podžanra. Zbog cijele te gomile izbora, propustili smo pogledati i poslušati domaće snage, riječki Nord i bjelovarske progresivce Zayn, što planiramo nadoknaditi na nekom od njihovih sljedećih koncerata.

Po obilnoj kiši, nastup su započele američke legende Sanctuary skupivši tek ponešto najvjernijih fanova u kabanicama, a više ljudi nije privukla ni ogromna duga iznad pozornice, koja je nakon pola sata nastupa signalizirala da je kiša malo utihnula. Moćna gomilica posjetitelja ipak ih je ostala promatrati iz zaklona ispod šatora pri dnu koncertnog prostora. Šteta, jer Sanctuary zaslužuje puno više publike. Nažalost, izostala je stvar The Year The Sun Died, vjerojatno zbog ograničenog ili skraćenog termina, no iskupili su se fenomenalnom Frozen. Uz ovakav Sanctuary, teško da će itko više žaliti za Nevermore.

Za razliku od pljuska na Sanctuary, prevruće je bilo tijekom nastupa njemačkog banda Heaven Shall Burn, koji su u publici stvorili potpuni kaos i potaknuli masovni crowdsurfing. Zapalili su je i svirkom i pirotehnikom, a na kraju je posuli konfetama.

Još jedna spontana zanimljivost u nizu onih koje daju posebnu draž tolminskom festivalu odigrala se nakon nastupa Grand Magusa, kad je ekipa nastavila pjevati zarazni refren himnične Hammer of the North tijekom sljedećih pola sata pauze, sve do nastupa idućeg banda.

Death metal supergrupa Bloodbath imala je i zvučno i vizualno upečatljiv nastup. Djelomično je nedostajao Mikael Åkerfeldt iz Opetha, no Nick Holmes ga je, uz glasovnu pratnju dvojice gitarista, dostojno zamijenio. S obzirom da je Bloodbath u početku bio zamišljen kao jednokratni projekt, drago nam je da se ipak posvetio svom matičnom bendu. Bloodbath je uvijek bio dobra prilika za vidjeti neke od najvećih legendi švedske death metal škole. Dobra svirka bila je začinjena simulacijom krvi prolivenom po članovima banda od glave do pete, za bolji vizualni doživljaj krvoprolića.

Jedna od grupa koje su organizatori prebacili na manji stage je i Grave Digger, na čuđenje dijela publike koje je bilo izuzetno puno i grleno je pjevala njihove najjače himne, Excalibur i Heavy Metal Breakdown. Šteta što im je na trenutke znalo ponestati zvučne snage zbog samo jednog gitarista koji je katkad zabrljao neke inače odlične solo dijelove, poput melodije usred himnične Rebellion, no njihova energija i uglavnom ratna tematika sve je to vrlo dobro nadomjestila. Chrisu se na licu vidjelo kako istinski uživa u podršci publike i u tome što radi, a to je nešto što se od Grave Diggera uvijek može očekivati.

Naprasni prekid nastupa doživjeli su Opeth kojima su tehnički problemi prouzročili vrlo dugu pauzu, ali ona nije uspjela zasjeniti ni pokvariti sjajnu svirku. S obzirom na vrlo zahtjevne vremenske prilike prva dva dana festivala, tehničarima ovakve situacije nisu za zamjeriti, što se vidjelo i po strpljenju publike. Opeth je ipak jedan od onih bendova koji se ne propuštaju ni za živu glavu.

Festival je okončan nastupom kalifornijskog Death Angela na Boško Bursać stageu. Na istom stageu  2014. godine nastupao je Havok iz Colorada koji je totalna Death Angel škola i revival istog thrash/speed zvuka, pa je reminiscencija na taj nastup prije tri godine bila neminovna. Zbog fenomenalne svirke, energije te reakcije publike, Death Angel su, povrh svoje zadane setliste, odsvirali još i ekstra stvar Relentless Revolution.

Završetkom svirke Death Angela, ovogodišnji MetalDays festival također je otišao u ladicu sjećanja, vrlo živopisnog. Organizatori su već objavili neka imena za iduću godinu: Primordial, Coroner, Diamond Head, Shining, Girlschool, Bölzer, Darkened Nocturn Slaughtercult, Rotten Sound, Hecate Enthroned, Schammasch i Ultha. Ulaznice po povoljnijoj, early bird cijeni već su dostupne na stranicama festivala. Tko požuri, može doživjeti sljedeći metal spektakl u malom, ali rajskom okruženju Sotočja, za samo 135, odnosno 185 eura.

 

Ček dis aut