Oglas

Mother’s Cake, Berlin; foto – Michael Dengler

Ovu subotu, 27. svibnja, Močvara će nam upriličiti nesvakidašnju noisy stoner funk ekstazu uz austrijski Mother’s Cake i bjelovarski Them Moose Rush.

Osnovan 2008., austrijski trio, Yves Krismer (gitara,vokal), Benedikt Trenkwalder (bas) i Jan Haußels (bubnjevi), vraća se u Zagreb na krilima posljednjeg studijskog izdanja “No Rhyme No Reason”. Posljednjem uratku prethodili su “Creation’s Finest” (2012) i “Love The Filth”(2015) koji su posvjedočili sirovoj energiji benda emitiranoj na valovima eksplozije funka, noisea i progresivnih psihodeličnih elemenata.

Dijeleći pozornicu s imenima poput Iggy and the Stooges, Omar Rodriguez Lopez Group, Anathema, Deftones, Wolfmother, nisu promakli oku pronicljive klupske publike diljem Europe, a posljednjih godina njihovi koncerti se rasprodaju brzinom munje. Novu soničnu ekskurziju po imenu Mother’s Cake svakako ne propustite ovaj vikend, a u međuvremenu otkrijte što je Jan imao reći o posljednjem albumu i evoluciji zvuka Mother’s Cake na trenutnoj turneji.

Mother’s Cake, Berlin

Svojom intrigantnom energijom počastit ćete nas za samo nekoliko dana. Radi se o vašem drugom nastupu u Zagrebu i posljednji put se činilo da ste zaista kliknuli s lokalnom publikom. Jeste li raspoloženi za još jedno pozitivno iskustvo?

Jan Haußels: Što da kažemo nego – DA, jesmo! Osjetili smo ogromnu pozitivnu energiju nastupajući s Pentagramom zadnji put u Vintage Industrial Baru. Atmosfera je usijanija što se krećeš južnije! Tako da zgrabite cipele za ples i razgibajte vratne mišiće, you lovely motherfuckers!

Ako se osvrnemo na objavljene snimke vaših turneja i ostale video materijale, može se primjetiti da značajnu pozornost pridajete vizualnom aspektu svojih nastupa, koji nisu ostali lišeni povremenih slonova ili divovskih vagina na pozornici.

Jan Haußels: Ne možeš se roditi bez vagine. A i moramo ponuditi nešto onima u publici koji nisu radili na poboljšanju svojih moždanih funkcija (smijeh).  Istina, ako bacite oko na naše video materijale, vidjet ćete da nam je vizualni aspekt izuzetno bitan. Iz istog razloga volimo ubaciti vizualnu komponentu u naše nastupe kad god je to moguće. No, zbog limitiranog prostora našeg kombija ponekad moramo pristati na kompromis. Ovaj put se vraćamo sa zanimljivim svjetlosnim elementima.

Mother’s Cake, Berlin; foto – Michael Dengler

Imam dojam da ste gotovo non-stop na turneji posljednjih godina. Postaje li zamorno provoditi svo vrijeme na cesti?

Jan Haußels: Ponekad postane zaista zamorno, no podsjeća nas konstantno zašto smo se uopće počeli baviti ovim. Posebna je stvar upoznavati sve te ljude kojima je stalo do tvoje glazbe i to je svojevrsno gorivo za nas glazbenike da nastavimo dalje.

Često vas se dovodi u vezu s vrhunskim imenima na sceni, poput  Mars Volte, Jane’s Addiction i Porcupine Tree,  svi se instantno navuku na vaš zvuk… Na koji način vi doživljavate ovaj kaleidoskop vlastitog zvuka?

Jan Haußels: Iskrenim. Možda se čini šturim odgovorom za ovakvo zanimljivo pitanje, no zaista se mučim u pokušaju da riječima opišem glazbu. Iskrenost je najsnažnija vibra koja prožima naš zvuk…

Mother’s Cake, Berlin; foto – Michael Dengler

Reci nam nešto više o samom razvoju vašeg zvuka. Koliko je lokalna scena utjecala na njega i oblikovala smjer benda?

Jan Haußels: Lokalna glazbena scena nije zapravo ni postojala. Ili ja barem nisam znao za nju. Tek sam se koji mjesec ranije doselio u Innsbruck kad sam upoznao „blizance“  (Yvesa i Bennya) na tulumu. Kliknuli smo na prvu i počeli svirati već sljedeći dan. Nije postojao cilj ni specifična ideja. Samo snažan osjećaj da rasturamo ovaj zvuk. 😉

Što vas pokreće kreativno, duhovno, emotivno? Zbog čega obožavaš svirati u ovom bendu?

Jan Haußels: Glazba koju zajedno stvaramo znači nam puno, svima nama. Moja ljubav prema ovom bendu raste svaki put kad osjetim istu emociju kod nekoga u publici. To te stalno podsjeća da ono što radiš ima smisla. Osobni highlight ove godine mi je bio Melbourne. Krenuli smo put Australije po drugi put u karijeri i u startu rasprodali nastupe. Tu večer u Melbourneu, svi u publici znali su pjesme od riječi do riječi i pjevali s nama… Prolazili su me trnci tokom cijelog nastupa!

Mother’s Cake, Berlin

Vaše treće studijsko izdanje “No Rhyme No Reason” je vani i zvuči još iskrenije, direktnije. Kako doživljavate ovo izdanje u pogledu zrelosti, neočekivanih izazova, novootkrivenog kreativnog pristupa?

Jan Haußels: NRNR je izdanje na kojem smo naišli na najmanje moguće neočekivanih izazova. Yay, nismo više zeleni! Bili smo fokusirani držati se inicijalnih, sirovih ideja prije nego li ih razradimo dodavanjem novih elemenata – poanta je bila da bude jednostavno, ali zanimljivo. Možemo reći da je to bio novootkriven pristup za nas 😉

Na koji se način ovo izdanje odrazilo na tehnički aspekt snimanja albuma?

Jan Haußels: Nikada nismo promijenili bubnjeve za svaku pjesmu ili odlučili toliko mnogo stvari prije samog snimanja. Gotovo je zvučalo miksano u našim monitorima. Svakako je to dodalo novu perspektivu cijelom procesu.

Sada kada ste dodali novo izdanje svojoj diskografiji, je li teže odabrati favorite za setlistu? Imaš li osobno kojeg?

Jan Haußels: Zapravo je postalo još lakše – imamo više pjesama koje volimo i mogućnost da nama osobno ostane interesantno slagati setlistu. Favoriti se mjenjaju svaku večer, ovisno o tome kako ih odsviram, no live verzije „Hide and Seek“ ili „H8“ evoluirale su posljednjih mjeseci u prave monstrume, haha!

Mother’s Cake, Berlin

U kojem smjeru Mother’s Cake nastavlja dalje?

Jan Haußels: Nakon Zagreba, slijedi nam festivalska sezona. Uglavnom sviramo u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, osim povremenih skokova na Sziget Festival i Buccovina Rock Castle. Tako da, ukoliko nas netko od organizatora Inmusica, Exita ili Sea Star festivala želi provjeriti – dobrodošli ste na koncert u Močvaru!

Na jesen se vrlo brzo vraćamo turneji. Ne znam je li sve potvrđeno, no u igri za redovni raspored su Španjolska, Francuska, Rumunjska, Švicarska i zemlje Beneluxa. Osim svirke na hrvatskim festivalima, nemamo planova za 2018., haha!

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Ček dis aut