Oglas

Odličan scenski nastup, jedinstveni zvuk i velika energija zaštitni su znak koncerata benda My Baby koji je u ožujku ove godine objavio svoj novi album “Prehistoric Rhythm”.

Bend je nastao iz ljubavi prema fingerpickin’ gitarama, voodoou, funku, gospelu i južnjačkom močvarnom bluesu, a ova nizozemsko-novozelandska glazbena atrakcija koja je nemali broj puta oduševila hrvatsku publiku, vraća se ovu subotu na zagrebačku pozornicu. U burnom rasporedu pronašli su vremena da s nama podjele uzbuđenje oko nadolazećeg nastupa.

Tek nekoliko dana na dijeli od vašeg četvrtog (ili petog, teško ih je više pratiti) nastupa u Hrvatskoj tokom posljednjih godinu dana. Čini nam se da ste se navukli na hrvatsku publiku i ona na vas. Jeste li uzbuđeni zbog povratka na zagrebačku pozornicu?

Jako smo uzbuđeni. Imamo osjećaj da nam Hrvatska postaje drugi dom! Odradili smo više koncerata tokom prošle godine, no ovu subotu prvi put vam donosimo Prehistoric Rhythm. Nadamo se da je vaša publika jednako uzbuđena što će biti dio tog nastupa.

Hipnotični groove je esencijalni dio vaših live nastupa i publika to obožava. S novim studijskim izdanjem ciljali ste još jednom ono iskonsko u glazbi. Recite nam više o tom poduhvatu.

Fascinirani smo slavljeničkim plesom društva u cjelini i potrebom da se okupljamo, osjećamo glazbu i ritam, postajemo dio određene kolektivne svijesti. Kompletna EDM kultura masovnih odlazaka na plesne partyje i rave ima svoje korijene u plemenskoj kulturi. To nam je utkano u DNA. Prehistoric rhythm je direktna referenca na tu temu.

Vaša glazba općenito je duboko inspirirana snagom duhovne glazbe i šamanskih rituala. Donekle ste ju postavili kao centralnu temu svog glazbenog putovanja. Je li moguće uopće sumirati vaš odnos s duhovnim i iskonskim?

Takvi utjecaji ostavljaju snažan utisak jer glazba koja je sastavni dio toga služi „višoj“ svrsi. Služi tome da zbliži ljude i na kraju krajeva, pruža neku nadu. Kad su u pitanju vremena plemenskih kultura, upravo su glazba i ples zbližavali ljude i jačali odnose između pojedinaca. Ista je situacija s religijskim obredima u kojima glazba stvara veze i identitet zajednice. Glazba zbližava ljude. To je nešto čemu stremiš kao glazbenik, bilo to svijesno ili podsvijesno.

Recite nam riječ više o samom kreativnom procesu koji je iznjedrio vaše posljednje izdanje „Prehistoric Rhythm“.

To je definitivno album kojim smo htjeli uloviti energiju naših live nastupa.

Stoga se na njemu generalno nalazi materijal snažnijeg tempa koji nas približava modernom plesnom izričaju no snimali smo ga koristeći se analognim ampex 4 trakama iz ’50-ih kako bismo dobili taj specifičan zvuk. Dobijete zanimljivu kombinaciju zvuka nastalog pod utjecajem EDM-a, snimljenog live u studiju na vintage analognoj opremi. No, kao i na ranijim izdanjima, kroz cijeli album osjeti se miks folka, bluesa, te tradicionalnih ritmova indijanske i afričke kulture..

Osjete se tu i dobro poznati ritmovi bluesa i decentnog funka… Znatiželjna sam otkriti odakle ti utjecaji. 

U tom kontekstu, vjerojatno bismo rekli da su nastali pod utjecajem glazbenika kao što su Sly Stone, Son House ili Lee Perry. I onda ih sve pomješate zajedno!

Što vas je u samo startu inspiriralo da se okrenete kreativnom izražavanju u glazbi? Kako je započela ta avantura?

Cato i Joost su brat i sestra koji su odrasli svirajući u obiteljskom bendu sa svoje dvije sestre i ocem. Na taj način su putovanja i nastupanja postali dio njihove svakodnevnice. Danijel je odrastao u Novom Zelandu s majkom koja je zaljubljena u folk glazbu, a nakon škole vrlo se brzo „inficirao“ starim bluesom i počeo svoje putovanje kao izvođač na ulicama svjetskih gradova.

Vaš fantastičan album „Shamanaid“ bio je prijelomni trenutak koji vas je pretvorio iz internetskih miljenika u nizozemske zvijezde. Što smatrate najvećim, najponosnijim trenutkom svojeg glazbenog putovanja kao bend?

To se uvijek mijenja tokom vremena. Sada bismo rekli da je to ovogodišnja objava našeg posljednjeg albuma.

Dobar do ove godine proveli ste putujući u sklopu turneje kojom predstavljate isti. Otkrijte nam svoj soundtrack tog putovanja.

I to je nešto što se mijenja od dana do dana. Posljednjih dana to je bila kolekcija Theloniousa Monka collection, prije toga guru indijske glazbe, Debashish Bhattacharya. Također Matthew Halsall i Gondwana orkestar dio su te liste.

Tokom posljednjeg boravka jeste li imali priliku istražiti skrivena blaga grada Zagreba ili ćete iskoristiti priliku da to nadoknadite ovog puta?

Grad smo istražili tokom više prigoda do sada, pogotovo je divan u ljeto. Skupili smo podosta lijepih uspomena i veselimo se stvaranju novih. Nažalost, ovaj put nam se bliži zima i prati nas užurban raspored turneje koji će ograničiti naše vrijeme uživanja ovaj put.

Zato ćemo se fokusirati na stvaranje lijepih uspomena kroz druženje s publkom. Veselimo se da ćemo još jednom podijeliti s vama tu hipnotizirajuću šamansku vibru.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Ček dis aut