Oglas

Nellcote, foto: Sarah Dombre

Nekoliko godina spontanog glazbenog putovanja i traganja za najskrivenijim djelićima duše zaživjelo je kao debitantski mini album zagrebačkog, tada dvojca, Nellcote. EP “Surrender” donosi pet pjesama koje u sebi nose nemir i bijeg, traženje i pronalaženje, poraze i pomirenje, a ovaj mozaik jednog lutanja nastajao je upravo na mjestu gdje smo istovremeno najsigurniji i najranjiviji – u intimi sobe.

Nellcote je spreman razgolititi ga pred zagrebačkom publikom, ovaj put u punom bendovskom aranžmanu kojeg čine Vinko Ergotić (vokal, gitara), Lovro Boljat (gitara, melodika), Lana Filipin (bas) i Damir Trputec (bubanj), a na koncertnoj promociji sutra, 23. svibnja u KSET-u će im se kao predgrupa pridružiti hrvatsko-austrijski don_t go. Svakako ne propustite otkriti ovo izdanje u jednoj novoj dimenziji, a Mixer je za svoje čitatelje osigurao i nekoliko ulaznica koje možete uloviti na linku.

Prije nego li nove pjesme otpuste u svijet, Vinko nam je otkrio riječ više o intimističkom koloritu ovog glazbenog putovanja i dušama koje su se ispreplele na ovom debitantskom izdanju.

Nellcote je zaživo prije dugih sedam godina i upoznavanje vas dvoje, Vinka i Lovre, često se spominje kao sudbonosni trenutak u vašem glazbenom putovanju. Što vas je to spojilo? Koje su se to konstelacije posložile da se ove dvije duše nađu?

Vinko: Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja i spojila nas je ljubav prema gitari. Krenuli smo spontano jammati kod Lovre i tako su polako nastajale prve pjesme za koje smo u jednom trenutku odlučili da su dovoljno dobre da bi se mogle snimiti i podijeliti s drugima. Tako je to počelo, bez puno planiranja i mudrovanja.

Cover EP-a nosi potpis Sonje Barbarić

Kroz tih sedam godina traganje se nastavilo i slika se upotpunila djelićima koji su nedostajali. Vaše debitantsko izdanje zaživjelo je kao EP naslova „Surrender“. Čemu ste se to predali u stvaranju ovog mini albuma?

Vinko: Predali smo se mračnijoj strani ljudskog uma i duše. Zavirili smo u područja koja nisu baš uvijek ugodna za boraviti i kopati po njima. Ali u tom razdoblju smo osjetili potrebu da te priče o likovima koji su izgubljeni i na rubu života pretočimo u pjesme i otpustimo ih u svijet.

Album nas i zvukom i konceptom uvodi u jedan intimistički, meditativni svijet… U opisu vašeg stvaranja spomenulo se da vam je intima sobe i omiljeno mjesto za oživljavanje ideja… Odražava li se u tome i vaša osobnost, vaša priroda kao individua?

Vinko: Vjerojatno, da. U intimi sobe se osjećam ugodno i spreman na stvaranje. Pjesme u velikom postotku nastaju u tom okruženju, kad je osoba daleko od buke svijeta, gdje možeš osluhuti svoj unutarnji paralelni svijet. Pisanje pjesama i je bijeg od stvarnosti. Taj dio mi je zapravo najuzbudljiviji, nastajanje neke nove ideje na gitari ili klaviru, ili nekog zanimljivog stiha, oko kojeg se kasnije razvije pjesma.

Sve gore spomenuto govori o tome da ste izuzetno predani procesu otkrivanja iskonske, ogoljene emocije u svom stvaranju. Jedan dio tog procesa upoznavanja sebe i same ideje vašeg glazbenog izričaja bili su i česti jam sessioni s gostujućim glazbenicima na pozornicama zagrebačkih klubova…

Vinko: Da, kroz godine smo promijeniili priličan broj postava. Snimljene pjesme su se morale predstaviti uživo, a kako smo oduvijek više željeli biti bend nego akustični dvojac, odlučili smo pozvati prijatelje glazbenike u pomoć za live nastupe. Svaki novi član unese dio sebe u već stvorene pjesme tako da te pjesme stalno mijenjaju oblik i produžuju si život. Na taj način i nama postaju zanimljivije i izazovnije za svirati.

U tom procesu pronalaska višekratno se izmjenila i postava Nellcotea pa je tako jedan dio ovog glazbenog putovanja obilježila i Luce, koju susrećemo na posljednjoj pjesmi albuma – „Who is Next“.

Vinko: Luce je definitivno obogatila i obilježila dobar dio našeg stvaralaštva. Prva pjesme koja je snimljena za ovaj EP je upravo Who is next?. Luce je tada sa mnom radila na vokalima za tu pjesmu. Već neko vrijeme smo je izvodili uživo prije nego smo ju odlučili napokon snimiti. Drago mi je da smo zabilježili taj moment i da je dočekala svoju službenu verziju.

Već objavom prvih vaših singlova, proglašeni ste od strane kritike kao jedan od najperspektivnijih bendova folk blues žanra u Hrvatskoj. Mene osobno intrigira doživljaj vašeg zvuka, vaše glazbene sinergije kroz vaše oči. Kako ga vi doživljavate?

Vinko: Iskreno, to stavljanje u žanrovske ladice radije prepuštamo novinarima, kritičarima i publici. Preduboko smo u tome da bi vlastitu glazbu mogli objektivno definirati, niti to želimo. Naravno da tu ima utjecaja i folka i bluesa, ali i drugih žanrova koji nisu možda očiti na prvu. Volimo gledati na to kao ne neku našu posebnu smjesu.

Nellcote, foto: Sarah Dombre

Kako sam imala priliku poslušati vaše izdanje, iz nekih možda podsvjesnih, subjektivnih razloga posebnu pozornost mi je privukla pjesma „Life“… Nježna, no istovremeno ostavlja snažnu impresiju. Koja se od pet predstavljenih, po vašem dojmu, možda najviše ističe na albumu?

Vinko: Teško je reći jer su osobno sve drage, svaka na svoj način. Neku možda vidim kao potencijelnu pjesmu za spot (recimo, baš ta spomenuta Life), a neku kao neki skriveni gem koji će ljudi otkriti možda tek nakon više slušanja. Po dosadašnjim reakcijama ispalo je da se ljudima sviđa ta kompaktnost EP-a, što me osobno jako veseli jer mi je najvažnije bilo da funkcionira kao cjelina.

Zanimljiva mi je činjenica da svoje izdanje, koje je upravo objavljeno kao akustično glazbeno putovanje u dvoje, publici predstavljate u punom bendovskom sastavu čime će zasigurno biti obogaćeno jednom novom dimenzijom. Ovaj (slučajan) koncept smatram zaista intrigantnim u smislu doživljaja jednog albuma kao slušatelj.

Vinko: Da, i nama je zapravo drago da je to tako ispalo. Jer to su dvije poluplanirane priče koje su se spontano počele odvijati paralelno. Izazov je, ali i zabava sve te akustične pjesme staviti u kontekst cijelog benda. A vjerujem da će i publici biti zanimljivo doživjeti obje verzije. Nije poanta ponavljati i kopirati zvuk sa snimaka. Album ionako uvijek mogu slušati unedogled.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas