Fotografija: Neno Belan, ZG Fest/Izvan Fokusa

Bliži nam se 65. izdanje Zagrebačkog festivala koje će se održati u petak 26. siječnja u dvorani Kornati, City Plaza Zagreb. Svoje aktualne radijske hitove predstavit će dvadeset poznatih glazbenih imena: Adastra, Ana Opačak, Antonela Doko, Bang Bang, Bruno Krajcar, Eni Jurišić, Fluentes, Gelato sisters, Ivo Perkušić, Lea Mijatović, Marin Jurić Čivro, Mario Huljev, Marko Tolja, Matija Borščak, Nikolina Tomljanović, NoA, Sandro Bastiančić & Nina Romić, Stela, Tonka i Vanna.

Kako teku pripreme, što se događalo iza kulisa Zagrebačkog festivala i ostale detalje otkrio nam je u današnjem intervjuu umjetnički direktor festivala Neno Belan.

Pred nama je 65. izdanje Zagrebačkog festivala. Kako teku pripreme i što se sve “u pozadini” događalo proteklih godinu dana?

Pripreme teku baš onako kako treba, sve je pod kontrolom i sa zadovoljstvom mogu ustvrditi da ispred nas je još jedno veoma interesantno i kvalitetno izdanje Festivala na tragu onoga što smo uradili i prethodne 4 godine, naravno za nijansu svake godine uvijek još i bolje, s top, odnosno vrhunskom produkcijom i u audio i u video segmentu, s odličnim orkestrom te uz izvrsne soliste i bendove koji će nam predstaviti 20 novih skladbi naših domaćih kvalitetnih autora u maniru moderne urbane hrvatske popularne pjesme. Što se tiče “pozadinskih” događanja u proteklom periodu, oni su bili uobičajeni – od raspisivanja natječaja, okupljanja stručnog žirija, pregovora s poslovnim partnerima i sponzorima, pa sve do formiranja festivalskog orkestra, rada na vizualu Festivala, itd..

Koja je točno uloga umjetničkog direktora pri izboru pjesama za Zagrebački festival?

Pa ovako, u suštini, pozicija umjetničkog ravnatelja u biti je jedna određena nadogradnja na ono što radim već petu sezonu otkad smo kolege i ja odlučili pokušati revitalizirati Zagrebački Festival, a što nam se, kako se čini, i uspijeva. Uvijek naglašavam da je Festival timski rad, djelo skupine ljudi, u kojem svatko od nas ima svoj zadatak, svatko je jedan kotačić složenijeg mehanizma i samo na takav način može sve kvalitetno funkcionirati. Možda sam sad, kao perjanica Festivala, malo više stavljen u fokus prema Vama, medijima. Naravno, tu je prije svega i moja obaveza i odgovornost da okupim stručni žiri te da se napravi nimalo lak posao, a to je da se od svih pristignutih prijava (ove godine nešto manje od 300) odaberu onih dvadesetak koje ćete čuti i vidjeti na finalnoj večeri Festivala, 26. siječnja, te da omogućim i nadzirem da se čitav taj proces odvija strogo u skladu sa Statutom festivala u potpuno transparentnom i demokratskom ozračju. Isto tako spomenut ću i moje pravo stavljanja veta na neke odluke, ali to pravo do sada još nisam imao priliku iskoristiti jer nije ni bilo potrebe. Međutim, ako se ukaže potreba, svakako hoću.

Neno Belan, foto: Izvan Fokusa

Kako je izgledao odabir pjesama za ovu godinu? Koliko ste ukupno pjesama dobili i da li vam je žao što neke koje nisu na Zagrebačkom festivalu niste mogli uvrstiti?

Vjerujte mi da to nije nimalo lak zadatak. Ove godine smo imali nešto manje od 300 pristiglih radova, što je ogroman broj uzimajući u obzir činjenicu da samo 20 njih može ući u finale. Za tu prigodu formirao sam stručni žiri koji je svake godine drugačiji, a ove godine je bio u sastavu – tri urednika naših najačih radijskih postaja, jedan uvaženi glazbeni kritičar, te jedan priznati i iskusni glazbeni producent…i naravno moja malenkost. Mi smo se nalazali u prostorijama HDS-a, i čitav proces je trajao puna tri dana tokom kojih smo metodom preslušavanja i sužavanja izbora prvo na pola, pa na četvrtinu, pa na kraju na 40 radova, došli do konačne liste javnim zbrajanjem bodova koje je svaki član žirija tajno dodavao nekom određenom djelu. Na taj način smo osigurali objektivnost izbora, a naravno da su neki radovi, koji su nažalost morali otpasti, po kvaliteti apsolutno mogli također ući u izbor. I naravno da mi je veoma žao da neki nisu ušli. Međutim, naš partner HRT diktira pravila koliko maksimalno program može trajati i mi smo dužni to ispoštovati.

Koliko rad na Zagrebačkom festivalu utječe na vašu karijeru? Stignete li sve obaviti?

Ne utječe uopće, sve se stigne jer moja karijera je stabilna i sad već veoma dugovječna, ali ipak se uvijek nađe mjesta i za poneke novosti. Pa i sam rad na Zagrebačkom Festivalu posljednjih godina je velika novost, a što se tiče one moje osnovne karijere, ja sam jedan od onih izvođača koji je na glasu kao veoma “terenski” jer moj bend Fiumens i ja godišnje odsviramo u prosjeku između 70 i 90 koncerata, i to tako funkcionira i dalje. Imam i još uvijek aktualni singl “Zvijezda moga sna” koji je veoma prisutan u radio eteru. Također u čast 10. godišnjice od izdanja ploče “Rijeka snova”, moja diskografska kuća Dallas Records, za sve je glazbene sladokusce istu reizdala u vinilnom formatu. Nadam se da ću ove godine izdati i poneki novi singl.

Postoji li neka anegdota “iza kulisa” u vezi odabira pjesama Festivala?

U uredništvu je uvijek opuštena atmosfera, a odabir pjesama prilika je i da malo osluhnemo kakva se sve glazba radi danas u Hrvatskoj. Bude tu svega, od amaterskih uradaka koji su snimljeni skype mikrofonom do studijskih snimki kakve se mogu mjeriti s najboljom svjetskom produkcijom. Osobno, ti su mi sastanci pomogli da otkrijem neke sjajne domaće bendove sa zaista sjajnim pjesmama koje kod kuće rado slušam, iako ti bendovi na kraju nisu uspjeli upasti na Festival. Evo baš sam prošli tjedan bio na koncertu jednog od tih bendova u Zagrebu, ali neću vam otkriti o kome se radi…

Koliko je Zagrebački festival važan za sudjelovanje ako se na bilo kakav način bavite glazbom? Što biste savjetovali mlađim kolegama?

Kao umjetnički direktor Zagrebačkog festivala, osjećam nemali ponos u razgovorima s brojnim mlađim kolegama s glazbene scene koji prepoznaju viziju Zagrebačkog Festivala. Mnogima od njih nastupi na Zagrebačkom festivalu donijeli su novi zalet u karijeri, a festival je zahvaljujući njihovim pjesmama dobio svojevrsnu oznaku garancije kvalitete. Ponosan sam što je nastup na Zagrebačkom festivalu ponovno postao stvar prestiža i što iz godine u godinu svjedočimo sve većem interesu autora i glazbenika koji tijekom procesa prijave “pune” inbox festivala. Htio bih također naglasiti da Zagrebački Festival dakako nije jedini način za promociju novih pjesama, postoje i drugi putevi, od kojih sam i sam prošao mnoge. Svim tim putevima je nešto zajedničko, a to je da glazbenik treba imati svoju jasnu umjetničku viziju/koncept, te da treba biti vrijedan i uložiti puno truda u ostvarenje iste. Također da treba biti i jako uporan i strpljiv jer ništa se ne postiže preko noći. Možda je potrebno imati i dozu sreće u određenom momentu, ali sreću treba izazivati, isprovocirati, a izazvati je sigurno nećete lijenošću i inertnošću. Vjerujte u sebe!

Osim Zagrebačkog festivala pripremate i koncert na Šalati uskoro. Što publika može očekivati?

Da, iskoristit ću ovu priliku i s ponosom najaviti naš prvi u karijeri, veliki zagrebački koncert na Šalati 9. lipnja. Dakle, za razliku od ovih dosadašnjih “valentinovskih”, pripremamo prvi open air koncert pod zvjezdanim nebom u toploj ljetnoj večeri, a kao i uvijek do sad sve će biti začinjeno s veoma interesantnim gostima i uz vrhunsku audio i video produkciju. Preko tri sata inspirativne svirke, raspjevanih i rasplesanih poznatih refrena, kvalitetne kolektivne zabave i brdo dobre vibracije, poslužit će kao idealna priprema za nadolazeće vruće ljetne dane, za uzbudljive ljetne avanture, ali i za zasluženi odmor.

Radite li na novim pjesmama? Kako izgleda uopće proces stvaranja kod vas?

Ima jedna novost u tom smjeru, doduše ne na “estradnom terenu”, već se radi o mojoj daljnjoj suradnji s kazalištima. Nakon što sam pisao glazbu za kompletna tri dječja mjuzikla u suradnji s Šibenskim Kazalištem – “Buratino”, “Matilda” i “Čarobnjak iz Oza”, ovog puta surađujem s Hrvatskim narodnim kazalištem Pečuh u Mađarskoj. Hrvatsko narodno kazalište Pečuh dobiva novu zgradu, veliki je to kulturološki događaj za obje države, a svečano otvarenje bit će upriličeno dramatizacijom Krležinog kultnog romana “Povratak Filipa Latinovića”. U predstavi igraju vodeći hrvatski glumci, režira Nina Kleflin, suradnici su hrvatski i mađarski umjetnici, a moja malenkost je zadužena za autorsku glazbu koja će se koristiti u toj predstavi i na kojoj upravo radim. Premijera se očekuje negdje u ožujku.

Žalite li za nečim što niste napravili proteklih godinu dana, a htjeli ste? (u smislu karijere)

Fatalist sam i vjerujem u sudbinu, vjerujem da se sve događa ili ne događa s razlogom, tako da sve što je protekle godine bilo ili što nije bilo, osjećam da je upravo tako trebali i biti. Posljedično s tim mojim stavom, ne žalim za ničim, a ono što možda mislim da sam mogao napraviti – pa napravit ću negdje u budućnosti, sasvim sigurno. I to onda kad se povoljno poslože zvijezde upravo za to. 🙂

Ček dis aut