Oglas

Sve je spremno za još jednu nezaboravnu večer Karlovačko RockOff festivala. Četvrta sezona festivala Karlovačko RockOff 2017. započela je prošlog vikenda sjajno posjećenim koncertom u Rijeci, a nastavlja se večeras u splitskom klubu Plan B na Žnjanu.

Tom prilikom predstavit će se nova četiri finalista koja su zaslužila prolaz u ovogodišnju završnicu Karlovačko RockOff-a, a među njima posebno se ističu Nezahvalnici – kantautorski duo koji čine Teo Aničić i Siniša Matešić, a na scenu donose dašak popa, rocka, countryja, odnosno americane, protkanih opuštenom, mediteranskom strujom u dalmatinskoj glazbi.

Iza sebe brojite zavidnu kilometražu na glazbenoj sceni, uglavnom kao članovi pratećih bendova ili glazbeni suradnici mnogih poznatijih izvođača (Majke, Renato Metessi, Plava Trava Zaborava, Edo Maajka, Kuzma i Shaka Zulu). Od nedavno, točnije 2015. istupate s vlastitim bendom Nezahvalnici. Otkud ideja da se predstavite upravo tim imenom?

Teo Aničić: Od interne šale s prijateljem koji je sve ljude koji mu iz ovog ili onog razloga nisu odgovarali u razgovoru nazivao nezahvalnicima, to mu je bila, recimo, poštapalica. Onda je meni palo na pamet, obzirom da je imenica u množini, plus na prvu stvara negativnu asocijaciju, kao recimo ‘odmetnici’, da bi to moglo biti dobro ime za bend, pogotovo bend koji ima veze s countryem.

Ono zanimljivo što donosite na scenu jest specifična glazbena kombinacij popa, rocka, americane i utjecaja mediteranske struje u dalmatinskoj glazbi, a taj svoj “pravac” u šali ste nazvali Dalmericana. Kako ste zaplivali u tom zvuku?

Teo Aničić: Još se pomalo utapamo, hahaha…! Pa pravi izazov u kreaciji ove priče je bio kako mi kao ljubitelji i istraživači strane glazbe, pogotovo tog kantautorskog filma iz ’60ih i ’70ih možemo to učiniti interesantnim u Hrvatskoj i okolici, na ovom govornom području. Muzikološka poveznica je jak utjecaj mediteranske glazbe kroz meksičku glazbu u Kaliforniji, radi čega jako veliki broj glazbenika poput Eaglesa, Jackson Brownea, Crosby Stills & Nasha, Ry Coodera i sličnih imaju blagi okus mediterana u svom zvuku. Kod nas je taj mediteranski melos sveprisutan u pop glazbi, Oliver ga miješa s jazzom, kao i Tamara Obrovac i Elvis Stanić. Belan ga miješa s popom i rock ‘n’ rollom.

Mi mislimo da je vrijeme da se to pomiješa i s countryem i americanom, od čega u šali nastaje naš ‘autorski’ žanr – Dalmericana.

Izjavili ste jednom prigodom da je vaša glazba protkana čvrstim nitima splitske glazbene povijesti. Na tom tragu odlučili ste se i na suradnju s Nenom Belanom na svom singlu „Sunce jutarnje“. Što se krije iza ove sjetne pjesme?

Teo Aničić: Sama pjesma nastala je kao skup mojih razmišljanja o životu i prilikama u kojima se našla draga osoba, ali su se u procesu pisanja te misli pomiješale s mojim osobnim situacijama ili čak nekim trećim osobama. Svaka linija u tekstu opisuje različitu situaciju, neke i po više njih odjednom. Ali u cjelini je to ispala takva pjesma, koju će vjerovatno svaki slušatelj protumačiti na ‘svoj’ način, što je čest slučaj sa pjesmama.

Što se tiče povezanosti sa splitskom glazbenom povijesti, mi smo djeca kasnih ’70-ih i ranih ’80-ih godina i kao pripadnici te generacije, sve i da smo htjeli nismo mogli ostati neokrznuti Dalekom Obalom, Đavolima, Dinom Dvornikom ili kasnije TBF-om ili Đubrivom s kojima imamo manje glazbenog dodira možda, ali smo dio te generacije po godinama tako da je to bio također neizbježan utjecaj.

Do sada se uz spomenuti singl skupio priličan broj autorskih uradaka. Najavljuju li oni studijsko izdanje?

Teo Aničić: U smislu izdanja koje će kompilirati izdane singlove, sigurno da u nekom trenutku, ali album nam nije prioritet jer smo još uvijek u fazi traženja potencijalne publike to jest ljudi kojima će se sviđati ovo što mi radimo. Iz tog razloga smo sada koncentrirani isključivo na daljne izdavanje singlova i na dolazak do izvođenja na radiju i televiziji.

Jedan od vaših najnovijih izazova je ovogodišnje izdanje Karlovačko RockOff festivala. Koja su vaša očekivanja od ovog nastupa? Na koji način općenito gledate na mogućnost profiliranja talentiranih glazbenika kroz nastupe na festivalima?

Teo Aničić: Festivali su izrazito pozitivno okružje za glazbenike jer im se kroz organizacijske mašinerije festivala ponude promocijski alati do kojih bi se samostalno namučili doći. S druge strane, niti jedna manifestacija vas ne može ‘učiniti zvijezdom’ bez obzira na količinu uloženog novca i truda tako da su nam očekivanja po mom mišljenju realno skromna. Ovo je samo jedna u nizu odskočnih dasaka na našem putu do publike.

Pobjeda na festivalu bi svakako bila lijepo priznanje, no nastup će svakako otvoriti neka nova vrata ili prozor. U kojem smjeru nastavljate nakon Karlovačko RockOff-a? Kakvi su vam planovi i postoje li svirke koje bismo trebali držati na radaru?

Teo Aničić: Pobjeda bi laskala, ali naravno da ona ne znači da smo nužno bolji od konkurencije tako da je i to samo korak naprijed na puno dužem putu do cilja, ako u ovoj priči definitivni cilj uopće postoji. Nastavak slijedi kroz izdavanje bar još dva singla tokom zime sa pripadajućim spotovima, kao i daljnja promocija, možda pokoja suradnja u bilo kojem obliku, a spremamo i jedan opsežniji projekt koji bi mogao rezultirati i pravim albumom, a možda i pratećim dokumentarnim filmom na temu glazbene i svake druge povezanosti Dalmacije i Kalifornije ali to je još u nultoj fazi pa slijedeći put možda malo više o tome…

Kako bismo mi i naši čitatelji bolje upoznali glazbenike koji nastupaju Karlovačko RockOff-u, nedavno smo pokrenuli izazovnu rubriku RAZOTKRIVANJE pa nam dozvolite da s nekoliko brzopoteznih pitanja iz vas izvučemo i ono najsjajnije i ono najmračnije:

  • Prvi glazbeni broj/album u koji ste zaista uronili bio je…
    Teo Aničić: 
    R.E.M – Automatic For The People. Jedan od prvih CD-ova koje sam kupio, čak prije nego sam uopće posjedovao CD player
  • Prvi glazbeni uzori (pa i oni na koje biste najradije zaboravili) bili su…
    Teo Aničić: 
    Opet R.E.M i New Kids On The Block kao predstavnici ovih u zagradama
  • Da su vas uskratili za glazbenu karijeru, vaš drugi izbor bio bi…
    Teo Aničić: 
    Profesionalni igrač snookera
  • Tri pjesme (vaše ili tuđe) za koje smatrate da bi ih svatko trebao poslušati…
    Teo Aničić: 
    Malo je samo tri za odabir ali evo:
    Don McLean – Vincent (jedna od najboljih pjesama svih vremena)
    Oliver Mtukudzi – Neria (jedan od najboljih glasova svih vremena)
    Nezahvalnici feat. Neno Belan – Sunce Jutarnje (jer ste dopustili da stavimo i svoje 🙂 )
  • Najzanimljivija glazbena uspomena koju čuvam doma je…
    Teo Aničić: 
    Originalno izdanje Roy Orbisonovog live albuma Black And White Night
  • Najbolja knjiga o glazbi koju ste pročitali je…
    Teo Aničić: 
    Elijah Wald – Escape From The Delta. Osobno sam upoznao čovjeka, briljantno demistificira bijelačke mitove o crnoj glazbi.
  • Posljednji album koji ste kupili/downloadali je…
    Teo Aničić: 
    Tedeschi Trucks Band – Live At The Fox
  • Da možete birati s kim biste nastupili na svjetskoj pozornici i koju biste pjesmu zajedno odsvirali to bi bio/bila…
    Teo Aničić: 
    Sa Keith Richardsom pjesmu “Happy”
  • Tri filma koja biste preporučili nekome da ih pogleda kako bi vas bolje razumjeli na osobnoj razini su…
    Teo Aničić: 
    Može serija – Seinfeld. Šta se filmova tiče – od novijih Inception, od starijih Uforgiven sa Clint Eastwoodom
  • David Bowie je napisao stih „News had just come over, we had five years left…“. U tih pet godina pokušali biste ugurati…
    Teo Aničić: 
    Sve, preteško za nabrajanje.
  • Najintimnija stvar koju ste otkrili kroz pjesmu je…
    Teo Aničić: 
    Da je  istodobno jako teško napisat jednu dobru pjesmu a istodobno vrlo lako napisati  neku drugu, možda još i bolju.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas