Oglas

NLV pulski je glazbeni kolektiv čiju originalnu postavu čine Nikol Ćaćić, Luka Šipetić i Vedran Grubić.  Akustična trojka, koja se prvo predstavila mini albumom “…and who are you?”, dolaskom Ronija Nikolića na bas gitari i Silvija Bočića za bubnjevima, amplificira svoj zvuk i u bljesku trenutka NLV prerasta u glazbenu senzaciju koja svojom iskrenom emotivnošću i neupitnom strašću za glazbom osvaja i kritiku i publiku. Objava njihovog debitantskog studijskog izdanja “NLV“, pa potom i video spota za singl “Look Around You“, potencirala je dodatnu medijsku pozornost koja je kulminirala koncertnom promocijom albuma u rasprodanom Malom pogonu Tvornice kulture.

Ovaj vikend, točnije sutra, 02. travnja, NLV se vraća u Zagreb u novoj epizodi MIMO programa tematskog naslova „Na tragu šansone i alternirani folk“, gdje će uz riječkog glazbenika Iz@ Medoševića i Borgie nastupiti u multimedijskoj dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti. Ovom prigodom su nam Nikol, Vedran i Luka otkrili svoje strasti, strahove, dojmove…i time nas približili svom kreativnom univerzumu i emocijama koje ga pokreću.

Prošlo je dva mjeseca od koncertne promocije albuma u zagrebačkoj Tvornici kulture kada je NLV zasluženo zaradio gromoglasne ovacije publike. Jesu li se polako slegli dojmovi te večeri? Za vas je to sigurno bilo jedno vanserijsko iskustvo?

N: To je zaista bilo veliko iskustvo za nas. Do tada nismo održali toliko velik i posjećen koncert, tako da smo svi bili zaintrigirani ishodom cijele situacije. Ja sam osobno bila u šoku i trebalo mi je tri dana da shvatim što se dogodilo i tek nakon tri dana sam počela biti presretna. Jako nam je puno značilo prisutstvo naših slušatelja. Mislim da i oni moraju biti svjesni koju veliku stvar čine za izvođače kada ih toliko iskreno i srdačno podržavaju. Ja to sigurno neću nikada zaboraviti.

V: Bila nam je to definitivno večer za pamćenje, korak u nove mogućnosti. Mislim da nas je nastup inspirirao da poguramo granice sa bendom, kako kreiranjem novog zvuka tako i novom idejom o širenjem benda u beskraj, do točke kad je naša vizija potpuno realizirana. Taj nastup otvorio je jednu novu fazu.

Svi se slažu oko dojma da je svojim prodornim glasom i teatralnom ekspresijom tokom nastupa potpuno dominirala Nikol, unatoč javno priznatoj tremi. Potpuna transformacija na sceni puno govori o tome koliko živite i osjećate svoju glazbu.

N: ‘Živjeti glazbu’ je točno izraz koji to može objasniti. Trema je uvijek tu zbog nekih nesigurnosti koje si čovjek sam konstruira u glavi. Međutim, u trenutku kada se popneš na stage ta se trema samo transformira u uzbuđenje. Taj osjećaj je neopisiv. Osobno mogu samo reći da je to neki osjećaj ispravnosti. Ispravno se osjećaš jer znaš da si tamo gdje moraš biti. To je čista sreća i ekstaza. Kad to završi, pola toga se ne sjećaš nažalost.

Da li i trema polako nestaje što ste svjesniji pozornice i publike? Ili postoji jednaka uzbuđenost pred nastup u Muzeju suvremene umjetnosti grada Zagreba?

N: To nekako uvijek ovisi o situaciji. Tvornica kulture je bila jedan velik korak za bend kao što smo mi. To je bio, na neki način, odraz našeg truda i rada. Znali smo da, ako ovo ne bude uspješno, onda se možda ipak nismo dovoljno trudili. Ta spoznaja bi bila poprilično bolna jer smo se ubili od rada, hahah. Koncert u MSU je meni osobno jednostavniji za podnijeti jer sada možemo zakoračiti na pozornicu sa malo više povjerenja u same sebe. Ali vjerujem da će me sada uskoro strefiti neka spoznaja da je koncert u nedjelju i onda neću moći jesti. 😀

Emotivni singl “Look Around You” s hvaljenog albuma prvijenca, koji prati video rad Tonija Juričić i Ivane Kujundžić, izazvao je nezapamćen interes javnosti upravo radi svoje umjetničke ogoljenosti i iskrenog izričaja. Recite nam više o iskustvu snimanja video uradaka. Planirate li nam prezentirati nešto novo uskoro?

N: Snimanje tog spota je zaista bilo zanimljivo, čudno i neočekivano iskustvo. Došli smo kod mene doma s jednom idejom koju smo željeli realizirati. To je baš bilo razdoblje kada su temperature bile -15 u Zagrebu i došli smo potpuno smrznuti u stan. Znam samo da mi je u glavi bilo da moram biti iskrena jer, ako ja ne budem iskrena, onda će samo biti patetično i evidentno da je odglumljeno, što je stvaralo ogroman stres. Opet. Samo stresovi, haha. Pripremili smo mene, pripremili smo kadar, pripremili smo svjetlo najbolje što smo mogli sa tri stolne lampe koje su Toni i Ivana držali u rukama. Toni je stisnuo rec. U tom trenutku sam samo zaboravila na sve i bila iskrena. To je bio prvi take. Zaista je bilo čudno. Nakon toga smo snimali još neke kadrove. Međutim, odlučili smo da taj prvi neplanirani kadar ima ono što mnogi nemaju.

Planiramo izdati još pokoji singl, ali vidjet ćemo što će nas ovaj put lijepo iznenaditi. 🙂

“Look Around You” je dijelu publike poznata iz ranijih akustičnih izdanja. No, nije jedina koja se na albumu našla u novom, amplificiranom izdanju. U jednom intervjuu ste izjavili da su  tadašnji aranžmani bili „ogoljeni zbog nemogućnosti pronalaska ljudi s kojima bismo kliknuli i koji bi proširili zvučni spektar onako kako smo mi to zamišljali.“ S obzirom da sam često boravila u Puli primjetila sam da, unatoč kreativnom predznaku koji nose mladi pojedinci toga grada, često se događa da njihov potencijal ostane ugušen nekim imaginarnim, ili realnim, granicama. Što mislite, koji je razlog tomu?

N: Mnogi su razlozi. Međutim, mislim da je najbitnije da se mladima u Puli treba dati do znanja da jest moguće ostvariti svoje ideje i želje, ali da treba biti uporan. Pula je slijepo crijevo i najčešće ono što postoji u Puli ne postoji izvan nje jer ne dopire do nikoga. Mi smo to proživljavali sa projektima koje smo imali prije NLV, ali smo s ovim projektom odmah započeli potpuno drugačije. Započeli smo izvan Pule i bili uporni dok nismo došli točno do ljudi koje zapravo zanima ono što mi radimo i ideje koje želimo ostvariti.

V: Pula je mala sredina i prema tome nosi i karakteristike malog mjesta. Socijalni krugovi su poprilično zatvoreni, nije toliko izražena radna atmosfera i nema lako dostupnog dnevnog kreativnog sadržaja. A grad ima srednjoškolski-penzionerski profil, koji ne inspirira pretjerano za osobno razvijanje. Uživamo i u našim akustičnim verzijama i vidimo ih kao odličan minimalistički aranžman, rame uz rame sa bendovskim izdanjem. Energija i ideja se jasno prenose u oba slučaja.

NLV by Ivana Kujundžić / Vila Propuh Studio

Koji je moment, potez ili odluka bila ključna da se otrgnete iz tog začaranog kruga?

V: Jednostavno smo imali želju maknuti se iz Pule i interesiralo nas je kako će nas ljudi doživjeli u drugim mjestima.

N: Pa da, znali smo odmah da ne možemo ‘gubiti vrijeme’ u Puli nego odmah početi grabiti i pokušati naći neko mjesto gdje zapravo pripadamo. Zaista nije bilo jednostavno. jer smo morali cijelo vrijeme davati do znanja da smo tu i da želimo raditi i želimo puno toga napraviti, ali se na kraju sve to isplati. Samo treba biti uporan.

Unatoč visokoj razini profesionalnosti, ali i talenta u stvaralačkom pristupu glazbi, bendovima je izuzetno teško dobiti zasluženu pozornost medija i bookera. Na koji način ste se uspjeli izboriti s tom stranom showbiza?

V: Mislim da je jasno u našem zvuku da muziku radimo radi nas i same muzike, pa je moguće ljudima interesantno koliko smo uporni u radu.

N: Ma to je beskrajna borba. Glazbeni biznis je prljav, jednako kao i svaki biznis. Mislim da jedino što ti može pomoći u tom slučaju jest da si uporan i da ne posustaješ dok te taj ‘biznis’ pokušava zgaziti. U tom svijetu ne postoji kvaliteta ili nekvaliteta. Postoji samo – tu si ili nisi tu. Ono što ti kao glazbenik možeš pokušati ostvariti jest da ostaneš vjeran sebi. U početku trebaš pokazivat prstom na sebe i govoriti ‘vidi i mi smo tu, mi to volimo i želimo’. Na kraju, ako imaš sreće, onda se oko tebe pojave neki entuzijasti koji u tebi vide neki potencijal, pa možda i kvalitetu, i onda ti ponude pomoć.

Čini se da ste unatoč svemu ovome našli svoj put, ali i svoje srodne duše. Roni i Silvio su u NLV uveli novu dimenziju, u aranžerskom i sviračkom smislu, a vaša mala obitelj se na pozornici širi za neke nove članove.

V: Naši ljudi! Dok je takvih, može ići samo na bolje…

N: Mislim da možemo biti presretni što imamo Silvia, Ronia, pa sada još Nevu i Vlatku na back vokalima. Moram priznati da je neopisiv i prekrasan osjećaj kada znaš da s tobom rade ljudi koji vole to jednako kao i ti. Ja im na probama samo svima govorim koliko ih volim, već sam im i dosadna postala, haha. A da ne spominjem goste koji nam se znaju priključiti. Ja mislim da je to za mene apsolutno sve u životu. Malo po malo i biti ćemo Simfonijski orkestar NLV, haha.

Naslovnica albuma “NLV”

Kako funkcionira organizacija unutar benda? Bilo je spomena o tome da trenutno živite na različitim stranama. Koliko to utječe na kreativnu sinergiju?

N: Pa zapravo je uvijek isto. Nađemo se jednom mjesečno svi u Zagrebu, imamo tri, četiri dana probe, uživamo i onda do sljedećeg puta sve zaboravimo. Pa sve ispočetka, hahaha… Šalim se. Zapravo je dosta dobro sve to skupa jer, iskreno, nemam pojma kako to uspjevamo. Valjda smo toliko ludi i nabrijani da nas niti to ne zaustavlja.

V: Malo sporije, ali pažljivo razvijamo pjesme. Rekao bih da se još navikavamo, stalno tražimo najbolje načine da skupa kreiramo.

Prošla godina je bila prilično uzbudljiva i, vjerujem, stresna za vas. Imate li sada prostora prebaciti u nižu brzinu i posvetiti se novom materijalu? Imate li ideju u kojem smjeru bi vas ovo glazbeno putovanje moglo odvesti?

V: Sad kada su gotovi album i live aranžmani nemamo potrebu usporavati, imamo i više vremena za zezanciju sa novim materijalom. Nazire se neka vibra novog materijala, ali nemamo potrebe to otkrivati još.

N: Ja sam samo jako nabrijana na to da radimo nove pjesme. Ovo je za nas sada dosta nov način rada, tako da sam sigurna da ćemo zvukovno otići u malo drugačijem smjeru. A sada imamo i puno više znanja i iskustva, to nam olakšava taj cijeli prosces stvaranja. Mislim da za nas nema usporavanja, nedamo si mira međusobno.

Na prethodnom albumu imali ste interesantan inspiracijski moment s pjesmom “Sisters of the Sun”, posvećenoj ženama znanstvenicama. Što vas kreativno, i s one ljudske strane, pokreće?

N: S ljudske strane nas svakako pokreće fascinacija glazbom i njena moć i utjecajnost. Ja nikad neću shvatiti kako me glazba može iznenaditi svaki put, iz trenutka u trenutak, iako možda znam koje rješenje slijedi u nekoj pjesmi. To je valjda neka opsesija i zaluđenost samom glazbom. Zaljubljena sam u nju. 🙂 A to te u konačnici i inspirira u stvaranju. Želiš prenijeti svoju svakodnevicu, odnose s ljudima, najljepše i najružnije stvari… i želiš od njih stvoriti nešto posebno i nešto što svatko može doživjeti za sebe i u sebi, a ono najljepše je to što oni zapravo doživljavaju dio tebe. To je vrlo čaroban osjećaj.

V: Nemam nekih jasno definiranih inspiracija. Volim vidjeti ljude kako uživaju u muzici i fascinira me prijenos energije kroz muziku, mi publici, publika nama i tako naprijed – nazad u nedogled.

L: Svaka stvar sa albuma ima svoj ”inspiracijski” moment, samo ih još nismo sve otkrili, haha. Inače teško je odvojiti tu “ljudsku” i kreativnu stranu. Najveća moć koju čovjek ima jest ta da stvara, a ulaskom u glazbu nađeš se u svojevrsnom alkemijskom postupaku stvaranja nečega iz ničega, gdje konstantnim radom i preispitivanjem svojih zapažanja  nađeš način da svaku svoju emociju pretvoriš u katarzično iskustvo iz koje izađeš kao nova, samosvjesnija osoba. Naiđeš na cijeli jedan univerzum ideja i zvukova koje ti upotpunjuješ jednako kao što i one tebe. Ta igra između pojedinca i  kreativnog stvaranja jest ono što nas pokreće.

Wow. Luka. Znaš da ću te citirati u naslovu sad kad si napokon progovorio?

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas