Postolar Tripper: Pustili smo da nas nose struje zadnjeg albuma dok se nismo nasukali.

Oglas

Postolar tripper

U subotu 21. svibnja zadarska koncertna atrakcija Postolar Tripper nakon više od godinu dana dolazi u Zagreb. Ovoga puta mjesto zločina je svima poznati klub SAX!. Povod ovog koncerta je promocija dugo očekivanog novog albuma Postolara „Kamo sutra“, koji je objavljen prije mjesec dana preko izdavačke kuće Croatia Records. Publika je dosad imala prilike čuti četiri singla “Sve gori”, “Tako teško”, “Igre na nesreću” (koja je dobila novi album mix) i aktualni singl “Irska”, a što se u međuvremenu događalo s uvijek pozitivnom ekipom otkrili su nam u kratkom intervjuu za Mixer.hr.

Vi zaista poput guštera izađete tek kad ugrije sunce. Ovaj put vas se čekalo godinu dana da se vratite u Zagreb. Što smo sve propustili u tom periodu?
Morali smo malo stopirat sve koncertne aktivnosti kako bismo zgotovili album. Obzirom da svi imamo regularne poslove na kojima provodimo radne dane, vikende smo morali rezervirati za nešto kreativno. Na zadnjem koncertu u Zagrebu nismo imali što ponudit osim prežvakavanja starih stvari i istih set lista, ali sad osnaženi novim skladbama s veseljem se vraćamo.

Ovu zimu se niste utufali, prošla je radno, stigao je i novi album. Uvijek nas zanima onaj kreativni proces iza istog pa nam prepričajte malo zanimljivih detalja.
Iskreno, sve je upućivalo na katastrofu. Ostali smo putem bez tri člana što je usporilo cijeli proces rada na albumu. Nije u Zadru lako naći trubača, pa smo srećom našli jednog u Šibeniku koji nam je donio svježu krv i dodatni polet. Basist je otišao u drugi gažerski bend usred snimanja albuma i dalje da ne nabrajam. Srećom sve je sjelo na svoje mjesto, tako da smo se malo renovirali na bolje. Neke su pjesme s albuma stare dvije godine, neke su ležale u ladici do zadnjeg trenutka. Kako smo radili sa Lukom Tralićem-Shotom iz Elementala na zadnjim albumima, njegov angažman se usmjerio na rad s matičnim bendom i njihovim novim albumom, tako da smo morali tražiti novog čovjeka koji će nas snimati. Bog nam je poslao Ivana Grancarića na vrijeme, i uspjeli smo album skucati u par mjeseci intenzivnog rada da može izać do četvrtog mjeseca. Ovo je sve u kratkim crtama, ali zaista smo prolazili agoniju u kojoj je bilo jako teško biti posvećen nekakvom kreativnom radu dok se svijet oko tebe ruši. Kad smo dobili deadline izlaska albuma, ušli smo u trku s vremenom oko zgotovljavanja pjesama za album, aranžmana, tekstova i tako dalje. Konačno smo sada u fazi: Opušteno.

postolar_tripper_kamo_sutra_front_coverPosljednja dva albuma stizala su u razmaku od četiri godine. Znači li to da što ste zreliji više promišljate o glazbi koju stvarate?
Samo smo lijeni. Pustili smo da nas nose struje zadnjeg albuma dok se nismo nasukali. U istoj smo situaciji bili i prije prethodnog albuma. Izbaciš album, krenu svirke preko vikenda, preko tjedna svak na svom poslu i tako se redaju godina za godinom. Ne važemo ono što radimo, nađemo se u prostoriji, krenemo u neku improvizaciju i onda se ponekad dogodi trenutak, mali dijelić improvizacije od kojeg nastane cijela pjesma.

Kod vas uvijek vrijedi „the more the merrier“. Sad već brojite sedam članova, zadnji vam se pridružio Luka… Postoji li mogućnost daljnjeg širenja vašeg veselog plemena?
Slaba ti matematika hehe. Sad nas je šest u bendu, plus tonac i manager – sveukupno osam. Smanjili smo broj u bendu a povećali logistiku. Pridružio nam se spomenuti tonac Stefan Gligorić koji je maestro za zvukovlje. Shvatiš nakon nekog vremena kad dolaziš na koncerte, ako nemaš svog ton majstora- tko zna kakav te nadrkan lik na mikseti može dopasti i kakav će mu biti dan. Lako nam je za lika na rasvjeti, on ti ne može sjebat svirku. Sumnjam da ćemo se više širiti, sad smo u idealnoj formaciji i očekujemo dobru sezonu. Previše je igrača prošlo kroz naš tim zaista.

Moj bed, ipak prelazi prste jedne ruke. Posljednji singl s albuma je „Irska“ i nije tajna da je ljudska glupost vrelo inspiracije u mnogim vašim pjesmama o čemu svjedoče i naslovi na novom albumu. Dođe li i vama da odete prvi avionom?
Ne dolazi u obzir. Netko se treba ostati i boriti, samo nema nikog da povede kolo. Ne znam kad smo se točno pretvorili svi u pizde tješeći jedni druge riječima kako treba otići iz države. Zamisli da je priča o Matiji Gubecu započinjala: „Bio jednom Matija koji se spakirao i otišao.“ Kraj priče. Priča o Irskoj je gorka istina. Malo smo se ušetali u glave onih koji su se spakirali i otišli, morali su se i oni nekako tješiti jer pretpostavljam da nije lako ostaviti sve za sobom i jednostavno otići u tuđinu. Mi ostajemo doma pjevati o rastancima. Da nemamo poslove i bend, možda bi „Irska“ i nama bila himna, ali nećemo nikad znati.

Nedavno je najavljen i dokumentarac radnog naslova „Otočni rap“ te je postavljena konstatacija da je priča o Postolarima zapravo i priča o otoku. Kao netko tko je jednako vezan za otok, mogu se poistovjetiti no otkrijte našim čitateljima vezu tog paralelnog svijeta.
Roots bloody roots. Podosta pjesama iz našeg opusa su pronašle inspiraciju na spomenutom otoku. Ima priča o jednom moreplovcu koji se nije odvajao od svog broda sve do svoje smrti. Da ne trune u rivi, njegova žena je odlučila prodati spomenuti brod, ali kad je došao u ruke novog vlasnika – poput živog bića je počeo odbijati svaku poslušnost. Krenuo se raspadat iako su mu se posvetili najbolji kalafati i majstori. Zakrpaju ga, a on neobjašnjivo potone. Vežu ga, a on se odveže. I tako je nastala pjesma „Gaeta“ koja je našla svoje mjesto na prethodnom albumu. Taj đir i neke zanimljive štorije koje smo uglazbljivali, a ekipa s HRT-a se pojavila u namjeri da napravi priču o tome. Veselimo se finalnom produktu i zahvaljujemo ekipi koja nas je došla snimati. Svakako vrijedno iskustvo.

Prva sljedeća postaja vam je klub Sax! i odlučili ste se na intimniju klupsku atmosferu. Jesu li vam draže takve svirke u bližem doticaju s publikom?
Što niži stage to bolje. Volimo pankerski „in your face“ đir. Sax je ipak pristojno mjesto, ali ćemo od njega napravit cirkus. Intimnije atmosfere za svirku su nešto najbolje za svaki bend. Svi volimo skakat po velikim pozornicama, ali one su privilegija, pa kad se popneš na jednu upijaš svaki trenutak i uživaš, a mali koncertni prostori su hard core koji najviše volimo.

Do sada ste već rasprodali Tvornicu, napunili KSET dva dana za redom… Sjetite li se kada svojeg prvog nastupa?
Te trenutke ostavljamo za mirovinu, ne pričamo nikad o nastupima koje smo imali. Imamo još toga za odraditi pa ćemo onda prošetat alejom uspomena i tapšati se po ramenima. Prvog nastupa se rado ne sjećamo. Još smo onda bili u binomu, tj. dvojac i sjećam se da smo imali nastup u jednoj birtiji ko pevaljke po stolovima. Neke nastupe bi rado bacili u more zaborava, hehe.

Što nam spremate za ovu svirku? Vrijedi li obećanje urnebesne proslave? Držimo li vas za riječ?
Na svakoj svirci se potrudimo napraviti lom koliko uvjeti dozvoljavaju. Sve što nam treba je grlata publika raspoložena za dobar provod, a mi ćemo se pobrinuti da nitko ne stoji mirno. Veselimo se svirci u Zagrebu i obećavamo kvalitetan skakavac. Ljeto kuca na vrata i valja poskidat masnih naslaga a nema te teretane ili gym-a koji može nadomjestiti veselu svirku. Dođite i skinite koju kilu. Vidimo se u Saxu!!!

Oglas