Recenzija: Hard Time – “Rock’n’Roll”

Oglas

hard-time-foto-buki
(Fotografija: Foto Buki)

Piše: Božidar Kukavica

Hard Time je ime već dobro poznato među hrvatskom glazbenom scenom oćenito,a osobito u okviru  hard ‘n heavy publike. Ta činjenica ne čudi jer su svojevremeno s vrha top ljestvica skidali i bendove s tada najpopularnijim i bezvremenskim pjesmama poput “Mojoj majci“ Prljavog Kazališta.

Ako tome nadodamo da su kao predgrupa  nastupali i s velikim imenima poput Paul Gilberta ( (Mr.Big, Racer X), koji je bio uključen i u G3 glazbeni događaj predvođen Joe Satrianiem koji je objedinio gitarističke virtuoze poput Steve Vaia, Yngwie Malmsteena, John Petruccia, Robert Frippa, Uli John Rotha, Michael Schenkera, te druge posebne goste pout Queenovog Brian Maya, gitarista/vokala dobro poznatog boogie/blues/hard rock benda ZZ- Top – Billy Gibbonsa. Mogli smo posvjedočiti njihovom nastupu kao predgrupi jednom velikom autoritativnom bendu kao što je The Cult u Splitu u Spalaium areni, pa i jednim Scorpionsima o čijem utjecaju i ostavštini nije potrebno isuviše govoriti.

Hard Timeov barjak se vije još od davne 1991.godine, a osnovao ga je Goran Penava – Pišta, vokal, tekstopisac ali i kompozitor većine pjesama benda. Od tada, postava benda se uvelike promijenila, a kroz nju su prošli mnogi vrsni glazbenici koji su također djelovali u bendovima poput Pips Chips & Videoclips, Psihomodo Pop, Film, Parni Valjak, Prljavo Kazalište, te mnogim drugima.

Poznata je činjenica također da je Pišta bio glavni urednik i voditelj glazbene emisije „Metal Manija“, namijenjenoj ljubiteljima „žešće glazbe“ koji su se gotovo jedino tim putem mogli „dokopati“ video spotova, intervjua svojih omiljenih bendova. Emisija je uvelike pomogla i hrvatskim „underground“ bendovima, a uspjeli su tim putem i predstaviti vlastito glazbeno umijeće.

853771_hard-timeNakon tri albuma, od kojih je prethodni No.3 izdan prije punih 10 godina,  prestavljaju novi album, jednostavnog naziva – Rock ‘N Roll.

Uvodna pjesma nosi naziv albuma i iskrena je oda žanru glazbe kojoj je bend posvetio najveći dio svojeg života. Započinje“ navijačkim“ vokalnim nabrijavanjem da bi se nastavilo rifovima u stilu starih dobrih, iako sad već pred raspadom, AC/DC. Tekstualno vrlo izravna, bez previše okolišanja, potvrđuje gore navedeno „Rock ‘N Roll je sve što imam ja..“

Druga pjesma po redu nosi naziv Lady Luck i priziva na sjećanje Deep Purple zbog istoimene pjesme s albuma iz 1976. Come Taste The Band.

Započinje ponavljajućim „kotrljajućim“ ritmom te zaraznim bluesy solom koji se prožima kroz cijelu pjesmu. Izraženi su ženski back vokali kao i Hammond klavijature koje također podsjećaju na Deep Purpleovo stvaralaštvo prema čemu možemo pretpostaviti jedne od glazbenih utjecaja ovoga benda. Sredinu pjesme krasi još jedan blues solo ispremiješan s klavijaturama dok Pištin vokal utišano pjeva „What doesn’t kill me just makes me stronger…“, da bi se nadalje nastavilo snažnijim vokalom koji podržavaju i prateći ženski vokali, dok se solo još uvijek prožima kroz cjelokupnu glazbenu ispunjenost.

Tvoja Tajna – nostalgična je balada o izgubljenoj ljubavi, a posbnu atmosferu stvara polagano prebiranje po žicama akustične gitare. Eskalacijski dolazi do dizanja atmosfere i „zaraznog“ refrena  u stilu  balada glam/sleaze bendova 80-ih , te jače distorziranim gitarama. Nakon refrena,“ izviru“ klavijature koje uz nešto jače rifove neodoljivo podsijećaju na rane radove Bijelog Dugmeta,  da bi se pjesma postepeno vratila nazad na refren predvođen  izmjenjivajem opuštenih i „štopajućih“ rifova. Solo je odsviran sporije i vrlo emocionalno uz pratnju akustične gitare. Otprilike na način kao što je to učinjeno na pjesmi Think About You Guns ‘N Rosesa. Pjesma je „zatvorena“ prvotno klavijaturama, zatim polagano otpuštenim gitarskim rifom.

Šta je koga briga – odmah počinje žestokim stopama, isprekidanim rifovima i na trenutke  tjeskobnom atmosferom. Dolazi do prekida pjesme, stanke, kako bi se gitare opet vratile s Pištinim buntovnim vokalom koji govori o stigmi koju nosi rock n roll životna filozofija, što je oduvijek bilo prisutno. Danas, u modernije doba, negdje više, negdje manje, dok na našim prostorima iako je nešto bolja situacija, čuđenje, netrepeljivost prema ičemu „drugačijem“ ili što ispada iz norme „prihvatljivog“  ipak je još uvijek općeprisutan fenomen. Ali zato je rock n’ roll i nastao zar ne?

Slijedi razuzdani solo kao pušten s lanca, započet wah – wah pedalom, da bi nastavio virtuoznom gitarističkom vratolomijom s izraženim “tappingom“, čistokrvni heavy metal. Pjesma se odjavljuje skupnim pjevanjem te naposlijetku Pištinim agresivnijim vokalom.

Ovo moj je grad –  pjesma je koju krasi predivni gitaristički „slide“ prijelaz koji me osobno podsjetio na Cinderellinu Dead Man’s Road koja se nalazi na hvaljenom Heartbreak Station albumu.

Nakon“ slidea“ slijedi egzibicionistički solo u stilu Steve Morsea (Deep Purple). Ova posveta rodnom gradu i svemu što on prestavlja završava laganim prebiranjem po žicama gitare.

Laž po laž počinje također laganim prebiranjem kako bi vrlo brzo sve eskaliralo u moderniju, suvremeniju verziju heavy metala. Zbog udarajućih rifova, wah pedale, a zatim silazne melodijske putanje donjih žica gitare možemo povući paralelu s novim „post – Layne Staley“ Alice In Chainsima tj. pjesmom A Look In The View s izvrsnog povratničkog im albuma Black Gives Way To Blue. Pjesma se nastavlja kotrljajućim zvukom gitara te poprilično brzim izmjenama ritma. Da bi se na poslijetku sve vratilo na pomalo mračniju, klaustrofobičnu atmosferu Chainsa.

Mračnija pjesma s višestrukim izmjenama ritma i tempa, odličnom solo dionicom te tišim dijelom koji uvelike prododaje tjeskobi ove pjesme. Definitivno jedan od favorita s ovog albuma

Pazi Što Radiš, Pazi ‘Ko Zna – ističe se uvodim thrash metal rifovima, između kojih nastupa vokalno nabrajanje i govor. Može se čak drznuti reći da na samom početku pjesme određeni djelovi podsjećaju na Rammstein, što je nadasve pohvalno u ovom slučaju, jer je izvrsno uklopljeno. Naravno, nakon toga nastupa refren koji osim što je pamtljiv, vrlo je brz i žestok, pa čak i pomalo „baca“ na Motley Crue da bi se naposlijetku vratilo na ravni ritam bubnja i ponavljanje fraze iznesene u nazivu pjesme. Slijedi pomalo „maidenovski“ solo, a virtuoznost je na visokoj razini osobito kad na samom kraju solo dionica počinje sličiti Jason Beckerovom stilu sviranja koji je odisao neo klasikom.

U ovoj sobi (feat. Žanamari Lalić) – akustična gitara uz klavijature izvlači hladnu, kišnu atmosfreu grada, točno onakvu kakvu je opisuje sam Pišta u ovoj pjesmi. Naravno, misli se na Zagreb i sjetno prisjećanje na izgubljenu ljubav. Refren je „nabrijan“ i lako pamtljiv.Vokal žestok. Tada vokalne dužnosti preuzima Žanamari koja kao da odgovara „ s druge strane stakla“ jednakom tematikom. Sjetno pjeva o sjećanju na zajedničke trenutke sa spomenutom ljubavi, a takve emocije većinom i „uzimaju maha“ za kišnoga, oblačnog i tmurnog vremena, kada ostajemo sami i suočeni sa svojim mislima. Refren je otpjevan, naravno, u duetu, oplakujući nesuđenu ljubav koja je gasnula i ugušena pod mnogim krinkama laži i obmana. Ali plamen kao da još titra, inače sjećanja ne bi bilo. Slijede nježnije odsvirani  odsvirani akordi te viruozni solo kako bi se „ušlo u refren“ , no ovaj put pod jačim pogonom kojemu je pridonio brži bubanj. Ovo bi mogao biti hit albuma.

Hej stari – pjesma koja održava AC/DC prizvuk kroz cijelo svoje trajanje. Veselijeg  je tona , a „runde za šankom“ sa starim  prijateljem i „ruženje“ ovdje su opravdane „teškim vremenima“ koja se tematski provlače kroz pjesmu, te se nalaze razlozi da se „loza pije“ što je kasnije otpjevano u višeglasju. Bazično sirovo iskreni rock n’ roll.

A kada padne ova noć – diže prašinu brzim štopajućim i galopirajućim, usudio bih se reći thrash metal rifovima. Brzo, moćno i furiozno. Na predrefrenu slijedi usporavanje,  a utjecaj velikih Maidena uvelike je vidljiv. Kasnije nastupa opet thrash „rasturanje“ u stilu Metallice ispremiješan s maidenovskim gitarističkim dionicama koje možemo čuti na Powerslave albumu. Skupno vokalno ponavljanje teksta  nakon što ga Pišta otpjeva prvi, ponajviše nalikuje ranijim radovima Skid Rowa, poput pjesme Youth Gone Wild koja je ostavila veliki pečat na njihovu karijeru.

Svaki hard rock/heavy metal fan koji voli bendove s našeg govornog područja će zasigurno uživati u ovoj pjesmi.

Kad si sam – započinje  „groove“ rifovima u Audioslave/Rage Against The Machine stilu, a onda još jednom na albumu slijedi jedna jača eskalacija, ovaj put u „old school“ maniri benda Overkill koji je karakterističan po svojim moćnim thrash rifovima. Kasnije slijedi ritmički povratak na Audioslave prizvuk kojeg prekriva zavijajuća, naravno, opet virtuozna heavy gitara.

Završava se beskompromisnim istrzavanjem thrash rifova do kraja pjesme gdje sve staje kao mačem odsječeno.

Kriva si za sve – hard ‘n’ heavy pjesma, „power balada“ jednostavnog teksta i poruke. Tematika pjesme je u suštini opisana u samom nazivu iste.

Put ima smisla samo kad mu ne znaš kraj – sam uvod prije početka pjesme kao da nagovještava i tematiku teskta. Zvuk auspuha pri paljenju motora, a zatim polagani blues ulaz, koji se nastavlja u istom stilu i ritmu, samo „požešćena“ distorzirana verzija. Pjesma se tekstualno bazira na razmišljanju o životu i na koji način ga živjeti. Život je jedan i treba ga iskoristiti do maksimuma kako znaš i umiješ, samo ne staji i ne usporavaj, poput motora u njegovom pogonu. Ne osvrći se, i samo opušteno, „go with the flow“ ma  koliko udaraca zadobili, padova doživjeli – pokušajmo zaboraviti, ako ne i s ožiljcima krenimo dalje ne osvrćući se. Ovu pjesmu obilježava stav “Da se opet rodim ja bih bio isti..“ čime se potvrđuje odluka o stilu života koji je izabran i ne odustajanje od toga ni pod kakvu cijenu.

Iskrena, žestoka, buntovna, a opet ne poziva na nikakav oblik nasilja. U današnjoj modernoj glazbi to je poprilična rijetkost za čuti.

Pjesma završava kao što je i počela – zvukom motora. Dodaj gas, idemo dalje bez osvrtanja.

Vrlo dobar povratnički album Hard Timea, koji toplo preporučujem svim fanovima gladnima hard rock i metal svirke, osobito ako ju preferiraju na hrvatskom jeziku. Pokriveno je tu i podosta elemenata različitih žanrova, tako da neće biti teško pronaći ponešto za svakoga.

Ček dis aut