Recenzija: Keops – “Lice subine”

Keops_LS_CoverRiječki hard rock bend Keops, izdao je svoj drugi studijski album pod nazivom ”Lice Sudbine”.

Ovim albumom Keops se žanrovski odmiče od svog prvog albuma ”Keops” koji je bio koncipiran više prema radijima sa puno balada, dok ”Lice Sudbine” donosi mnoštvo žestokih riffova, i heavy orijentiranih pjesama.

Album počinje sa naslovnom pjesmom albuma i 4. singlom ”Pred lice sudbini”, ravno u glavu, Queensryche-ovski riff sa Nightwish klavijaturama i refrenom koji mogu pjevati ljudi od 7 do 77, pun pogodak. Tony Šuperina je ovdje pokazao kakav je vokalni potencijal, dok je Bruno odsvirao najbolji solo na albumu upravo na ovoj pjesmi. Da ne mislite da je to sve od žestine što Keops nudi, nastavlja se dalje u istom tonu s pjesmom ”Tamo gdje idem sad”, groovy rock pjesma sa mističnim srednjim dijelom. Zatim na red dolazi pjesma ”Rat”, drugi singl s albuma. Odlična middle stvar sa upečatljivim refrenom. 4. pjesma na albumu je ”Tajni znak”, melodična rock pjesma, vrlo solidno koncipirana, te nas vodi do možda i najbolje pjesme na albumu, aktualnog singla s kojim se Keops po drugi put predstavlja na Zagrebačkom Festivalu, pjesma ”Mjesto kojem vjeruješ” na kojoj gostuje fenomenalna Renata Sabljak. Kada krene refren pjesme, imam osjećaj kao da band aid sastavljen od najboljih hrvatskih vokala kick in-a punim tijelom. 6.pjesma je odličan cover Atomskog Skloništa pod nazivom ”Čedna gradska lica”, pravo osvježenje rokerskog klasika, nakon kojeg slijedi prvi singl s aktualnog albuma, pjesma ”Vjerujem u nas”, u kojoj se osjeća snažan utjecaj Finskog metal benda HIM. Predzadnja pjesma je 3. singl Keopsa, predstavljen na Zagrebačkom festivalu 2015 godine, pjesma ”Odlazim”, odlična balada u stilu Bon Jovia.

Najduža pjesma ostavljena je za kraj albuma, a radi se o pjesmi ”Sakrij me od svijeta” koja zvuči kao cross over 80’s heavy metala & 80’s power balade, sa upečatljivim laganim solom Brune Mičetića u sredini.

Album ”Lice sudbine” je svakako jedan od najboljih diskografskih rock izdanja u zadnjih 10 godina, vrijedno slušanja, te osvježavajuće jer vraća na scenu ono čega kronična fali – Hard rocka.

piše: Dino Jelusić