Recenzija: M.O.R.T – “Tužna Kocka”

Oglas

mort_tuzna_kocka_frontPiše: Božidar Kukavica

M.O.R.T – Tužna Kocka
– ništa nije onakvo kakvim se čini –

Već sam spomenuo i ponovit ću se, ovaj bend, ova skupina prijatelja, ljudi koji se nevjerojatno nadopunjuju u svakom aspektu misli, kako tekstualne , tako i glazbene, pokušava svakim albumom sve više i to im stvarno i iskreno ide za rukom. Ovaj album do sada im je na tronu sva tri albuma. Iskren i istinit , točno u vrijeme kad je trebao izaći, što ne umanjuje vrijednost prethodnih genijalnih „Vrhunsko Dno“, i „Odjela za žešće“. Jednostavno se ovdje osjeća cjelokupna energija i povezanost benda u jedno.

Osobno, bend nema žanr u koji bih ga mogao „strpati“ jer je sve to glazba i izričaj, izjava, ostalo pada u drugi plan, potpuno je nevažno pored svega. Ako želite labelizaciju, dobit ćete je na slijedeći način- inspirativno, inteligento, snažno kao vjetar u prsa i lice, a opet smirujuće i jednostavno.

Nekakva vrsta Jing- Janga možemo nazvati.

Album ima tišine, svjetlosti, mraka, veselja, dešperacije, mira i svjesnosti, produhovljenosti i političke afirmiranosti na koju gledaju odmahujući glavom, ali ju je nemoguće izbjeći, koliko god truda bilo uloženo. Vremena su takva.

Ego je pomaknut na minumum, a tada se ogromni rezultati postižu. Glazba za ljude – izjava koja nema okolišanja- ravno u dušu. Vidi se da nije puno trebalo da se složi album, jer kad ljudi i prijatelji u bendu “kliknu” , događa se čarolija. Kao što je i ovaj album.

Glazbeno umijeće je na zavidnom nivou,kao i vokalna izvedba, tekstovi. Kao skupina, opet su posebni i induvudualni, ne boje se privatnosti, posljedica, istine i već spomenute izravnosti.

A sad malom o pjesmama, gdje ću morati labelizirati malim dijelom čisto da se može čitatelj može snaći.

“Grli me iz pluća“, koja svojm uvodnimi ritmom i riffovima podsjeća na AC/DC, kao i neodoljivo na famoznu Maidenovu „Lord Of The Flies“, da bi prešlo u „sabbatovski“ ritam i „udaranje“. Izjava o traženju i prepoznavanju sebe, kroz svoje a tako i tuđe oč, i traženje svrhe i postojanja , čime dolazi do pomiješanih emocija ,konfuzije, i daje na snazi samoj pjesmi . Bubnjarsko umijeće na zavidnom nivou, kao i neprobojni „zid gitara“. Johnov hrapavi glas odaje da se daje iz svih pluća. Neodoljivo podsijeća na snagu Nirvaninog leadera Kurt Cobaina. Prisjetimo se samo „Intra“ s live albuma „From The Muddy Banks of The Wishkah“.

Momci ne žele , ne traže, ne očekuju uspjeh. Žele zabavu i umjetničku ekspresiju, a u tome leži ljuč uspjeha.

„Jotipova Farma“ jednostavni je akordaški punk u branši starih dobrih Ramonesa. Jedan dobar veseli obrazac.

„Kroz Vječnost“ je ozbiljnijeg pristupa, neodoljivo podsjeća na najbolja razdoblja jednog od najvećih bendova rock usmjerenja The Cult, a vokal nabraja ponekad podsijećajući na najbolje radove Rambo Amadeusa. Izravno bez ikakvog koketiranja i okolišanja. Pjesma završava kao da je „udarila u zid“ ili „mačem odječena“. Kao i svaka stvar, izjava je za sebe, a motiv o kojem govori možete neći u nazivu pjesme. Pjesma tvarno uzdiže svojim tempom , energijom i adrenalinom. Zvuk je „stripped – down“, sirov, nema ispoliranosti kao ni kod starih dobrih Stoogesa. Čisti „raw power“, osvježenje u današnje doba kada je glazba nevoljena. Ovaj pjesma to definitivno – nije.

„Lažna Arkadija“- čistokrvni punk koji nas vuče u najbolje vrijeme stvaralaštva Hladnog Piva i njihovog famoznog „Ginovnskog“,ali dakako da nema veze s kopiranjem već svjenim ili nesvjenim utjecajima koji su kreirali M.O.R.T.-ov jedinstveni zvuk. U ovu stvar ulijeće i isprepleće se bluesy wah- wah solo s psihodeličnim primjesama. Zvrk je jednostavno nevjerojatan na gitari, bez bespotrebnog dugog soliranja, kao da je solo imporoviziran u potpunosti. Izmiješao se s izravnošću punka i dobili smo stvarno posebnu , nadasve dobitnu udarnu kombinaciju.

„Logor“ mi je osobno jedan od najvećih favorita ovog albuma. Neodoljivo podsjeća na Nirvanin In Utero stil tipa „tourette’s“, ono što nećete dobiti od ove pjesme je radiofoničnost, budite uvjereni u to. Ovo je emocionalna, inteligentna, razbijajuća, parajuća sila koja udara ravno u onaj skriveni dio ljudskog entiteta. Otvorite uši i um. Prepustite se. Ovo je mantra. Odvest će vas na putovanje.

„Misao“ je izrezbarena i sastavljena u komadiče, a svaki se sastoji od silaznih rifova ,dok svaka stanka daje mozgu da ostane bez misli na trenutak. Misao je izvor svih problema, preračunavanja, tuge, frustracije, gubljenja, konfuzije,ali u ovom kontektu i ljubavi, koja smiri barem na trenutak tu misao, zamaskira je nečim ljepšim te umiri um. Jedino neemocionalna ljubav može to napraviti.Bezuvjetna i istinska.

„Na Cesti“ je čisto promatranje svijeta u pokretu. Osvrt na sve što nas okružuje u ovoj ljudkoj formi. Slike. Sve je tako kako jest. Savršenost u potpunoj disharmoniji. Čista, puritanska iskrena realnost. „Go with the flow“ stanje uma.

E sada dolazimo do meni posebno drage pjesme „ Olovni Vojnici“ , pošto se iskreno mogu poistovjetiti s time o čemu pjesma govori.

Apolitična politika „J…nja majke“. Filozofsko masturbiranje koje svi radimo, analiziranje svih mogućih religijskih, ratnih, etničkih, ljudkih koncepata i normi ,da bi mozak i uhvatio zraka i predahnuo u jednostavnosti i banaslonsti te psovke koja donosi olakšanje bar do neke granice. Jednostavno – maknite sve to od nas, ne želiomo govoriti, vidjeti niti čuti, samo se isključiti od sve te buke i zadojenosti, koja dovodi ljudski rod do potpunog raskola. Nametnuta mišljenja od rođenja, „s koljena na koljeno“. Nitko nije rođen takav kakav jest , društvo kreira monstrume, ali isto takon i umjetnike, ubojice, političare,vjernike, religije. Gotovo je nemoguće doći do „istinskog sebe“.

„Plamen što kriješ“ je oda glazbi i skrivena Johnova izjava o svemu što smatra svetim u svojem životu – ljubav, glazba, kojom se bori protiv toliko patnje i nepravde u svijetu, na određenim djelovima podsjeća na Štulićevo stanje svijesti („Lutke od krvi bez trunke ideje..“). Što je sveto u tvom životu?

„U najljepšoj priči“ je čista utopija. Kad bi bar bilo moguće da mentalni mir potraje, ali zna se da je mirnoća zatišje pred buru. Na poslijetku donosi oluje, ludilo.Što ga više pokušavaš kontrolirati, to više vlada. Um uvijek nađe trik kojim će te prevariti. Lažeš samog sebe. Istina, bez svjetla nema mraka, ali i obratno, što daje mjesta nadi.

„Volim“ je optimistični predah od cjelokupnih, naizgled nepotrebnih teoriziranja i opterećivanja samoga sebe. Naivno , dječje napisano o bojazni, a opet ima svoje snažno značenje. Opet se spominju čudovišta od kojih se svi skrivamo. Ali nećemo s njima u rat nego linijom lakšeg otpora. Zabava ,ljubav, promjene. Ukratko „udri brigu na veselje“. Što je naposlijetku najbolja obrana od svega.

„Zaključane sobe“ govore o idealnom svijetu u kojem, da nas nitko ništa nije učio i nametao svoja pravila, norme i misli, bili bismo – pravi istinski mi. Svi bismo bili isti, jednaki. Sveci, ljudi, jedno, ljubav. Kao što i jesmo. Samo što još to nismo otkrili. Vrijeme je da maske počmu padati.

Zaključak ovog albuma koji je, iako na prvi pogled ispresijecan i nepovezan, jest da je zapravo jedna kompaktna cjelina koja govori o svemu relevantnome za ljuski rod. Da je ravna crta, ne bi bilo živo. A ovaj album je itekako živ i povezan, koncept je definitivno tu.

Ocjenu neću davati , jer nije moguće. Nekome je super, nekome nije. Sve je realtivno. Ovisi o oku promatrača. Meni osobno je jednostavno to što jest – snažna izjava! Slaži se s njome li ne, odluka je na tebi.

Na poslijetku, samo bih se dotaknuo „covera“ albuma. Prvo što mi je palo na pamet je stara dobra Fredie Mercuryjeva:
„You don’t fool me – those pretty eyes
That sexy smile – you don’t fool me
You don’t rule me – you’re no suprise
You’re telling lies- you don’t fool me“

Ček dis aut