Recenzija: Postolar Tripper – „Kamo sutra“

postolar_tripper_kamo_sutra_front_coverPiše: Božidar Kukavica

U sam album ulazi se pjesmom Mila Majko. Ska pjesma jednostavnog teksta o realnoj današnjoj situaciji na glazbenoj sceni gdje je trnovit i gotovo nemoguć put do uspjeha, osim ako kojim slučajem ne pripadaš općevladajućim „narodnjacima“, glazbi bez duše, dok iskrenost biva zatomljena i stjerana „pod tepih“, a s njome i vrhunski glazbenici koji su utrali put „jazzom i bluesom“. Naravno da se misli na bilo koji od pravaca koji posjeduju vještinu, talent, iskren inteligentan tekst, ali većinu današnje publike ne mogu pogoditi „u srce“ kao što to rade lake note bezglavoj masi. Pri sredini se posebno ističe truba koja cijelu pjesmu diže na viši nivo. Odiše mol ugođajem.

Beskoristan – kreće u nešto vedrijem tonu, lagano se prebire po ne posebno distorziranoj gitari, a stavlja ljudsko letargično stanje u prvi plan, u one dane kada se čovjeku ne izlazi iz kuće, nema „što“, nema „gdje“ i sve se čini apsolutno bezizlaznim. Dok čovjek stoji kući, gleda prazno u TV, osjeća se beskorisno, kao da život ide u vjetar, a većina naše domovine se velikim dijelom i osjeća tako, barem s vremena na vrijeme. Tome nitko ne može pobjeći. Prisjetimo se samo Van Morrisonove „Just Like Greta“ s čijim tekstom možemo vrlo lako povući paralelu.

Pri kraju pjesme ovaj put saksofon daje predivan, melankoličan, „kišni“ ugođaj cijeloj pjesmi.

Igre Na Nesreću – vrlo dobro iskombinirana mješavina reggaea i ska, ali da ne zavara, daleko je od vedre atmosfere i tematike. Sam naziv pjesme nam dovoljno govori. Koliko kladionice i slične igre „na sreću“ oduzimaju vremena, novca, novčanici se prazne, sirotinja postaje još sirotija, dok ljudi očajno sanjaju o „velikom zgoditku“ kao jedinom izlazu u ove crne dane. Pjesma ironičnog, gorkog okusa ispremiješana s utopijskim razmišljanjima – što bi čovjek napravio, koga spasio, počastio, razveselio, kad bi samo jednom „upalio“ taj zgoditak. Kad se čovjek u svim svojim problemima nema na što niti na koga osloniti, boreći se za egzistenciju, svoju, obiteljsku, ostaju mu samo sanjarenja i isprazna vjerovanja u „sreću“. Nažalost, kao što smo svi svjedoci, u većini slučajeva, to ipak bivaju i ostaju Igre Na Nesreću. Paplilova, rekli bi TBF –ovci.

Jedna od jačih pjesama na albumu.

Moja Zemlja – tko ne razumije zezanciju zavičajnim govorim zadarskog zaleđa neće shvatiti u potpunosti humorističnu stranu intra u ovu pjesmu.
Sam početak i razgovor govori nam dovoljno o današnjem vrednovanju završenih fakultetskih obrazovanja i teškom mukom stečenih diploma koje naposlijetku jako dobro posluže za „umotati burek“ jer je predebela da se njome obriše gu**ca i crta na biro kao i svatko drugi u „Lijepoj Našoj“.

Sad samo možemo čekati izbore i ljude koji izlaze iz sjena, niotkud, obećavajući brda i doline mašući nacionalnim simbolima, sindromima Majke Terezije u predizbornoj kampanji, nakon toga znamo što slijedi. Kao što i sam dio teksta govori: „..uvijek se moglo, uvijek se znalo, i dalje se krade ‘ko što se kralo“. Refren je u potpunosti sarkastičan – „Moja zemlja je najbolja, ma ‘ko to more platit, moja zemlja je najbolja, sve ću uzet, a neću vratit’“. Pri sredini pjesme opet se pojavljuje dijalog , razgovor na način zadarskog zaleđa, kojim su zbili cijelu problematiku pjesme, ali i većeg dijela albuma na jednostavno – Upomoć! Još jedna pjesma egzistencijalne prirode, o ekonomskom, političkom, obiteljskom, državnom krahu, gdje „slijepi vode slijepe“, a vrhom vladaju vukovi u ovčjoj koži, na dnu školovani, mladi, inteligentni i sposobni ljudi, ali ipak nesposobni da se bore s ovim needuciranim iskvarenim vrhom piramide. Apsolutni disbalans.

Irska – veselog tona, pun pogodak ovog albuma kao hit. Naravno, govori se o Irskoj gdje je većina mladih i općenito – prijatelja emigriralo trbuhom za kruhom, a taj trend se i nastavlja. Povijest se još jednom ponavlja. Pjeva se o njoj kao o obećanoj zemlji gdje ipak možeš živjeti kao čovjek i čak naći posao, kao i dobiti plaću na vrijeme. Nevjerojatno za ove prostore. Ostavlja se ovaj put „Lijepa Naša“ bez imalo kajanja iza sebe kroz veseo ton, što pokazuje do kuda je sve došlo. Tamo čeka veselje, zabava, manje brige i ostavljanje tereta iza sebe.

Sve Će Draga Moja – započinje poletno, trubama, veseli osvrt ljubavne tematike i „ženskih uobičajenih problema“ oko otapanja ili pak izlaska bez šminke, zaključujući da je u potpunosti nebitno ako nekoga iskreno voliš. Dapače, sati provedeni pred ogledalom više iscrpljuju snažniji spol doli samu ženu. Ali, uvjerenje još uvijek ostaje da je šminka, photoshop i pokoji „lajk“ na facebooku ono što ti je nužno potrebno da ti potvrdi vrijednost, ljepotu, te da budeš prihvaćeniji/ja. No, ljepota je prolazna,važno je ono što je uvijek bilo tu, što prolazi i što će ostati, a to nadilazi sve sfere spomenutoga. Naposlijetku, to većina shvati . Neki prije, neki kasnije. Doduše, neki nikada.

Završava se zanimljivom bas dionicom, opet trubačima koji prevladavaju albumom.

Cesta – započinje instrumentalno bogatije, jača gitarska distorzija, čak pomalo bluesy feeling ispremiješan s trubačima. Podosta jaka podloga za tekst koji slušajući zasigurno je autobiografski samoga benda. Što su sve vidjeli, zapazili, kuda sve prošli, zabavili se „zameteni s Vigorom“, vozeći se daleko od kuće na turneji iz grada u grad, iz mjesta u mjesto.

Pred kraj, dvoglasno lagano pjevanje opet prati lagana atmosferična bluesy gitara što pojačava emocionalni dojam cijele pjesme.

E Maria – je praktički više instrumental nego išta drugo jer je jedini tekst u pjesmi sami naziv pjesme. Prevladava „španjolski“ mediteranski ugođaj koji prati i gitara u jednakon stilu, ali doduše električna. Svatko od glazbenika iskazao je zavidno umijeće na svojem instrumentu. Od trubača, preko gitarista, jako dobrog bas prijelaza, koji traje do kraja pjesme, te kratke bubnjarske eskapade.

Jedna od pjesma koja plijeni pažnjom jest Do Neba, koja propovjednički govori da svo zlo i nedaće, izvrnute vrijednosti koje se događaju, imaju svoj razlog i preodređenost te da će i tome doći naposlijetku kraj. Kao da nas sve očekuje viši sud. Poruka je da se držimo ljubavi, ma što god bilo, a onima koji su prouzročili sav jad i čemer koji se događa,na smrtnoj ostelji (U zadnjem času) , biti će vrlo kasno za spas i pokajanje. U visokom luksuzu i bogatstvu, zlatu, srebru nema sreće. Držimo se ljubavi.

Završna stvar na albumu je Sve Gori. Ulaz u ovu pjesmu je energijom nabijena gitara pomalo orijentalnog karaktera, da bi se na poslijetku prešlo u laganiji reggae/ska mirnijeg tempa. Pjesma je „za feštu“, opće veselje, zabavu i odmak je od težih tema koje se prožimaju kroz dobar dio albuma. Točno ono što treba za vruće ljetne dane i sparine, brigom na veselje. Odličan zaključak vrlo kvalitetnog albuma u svojoj branši.

Treba napomenuti da je vrlo zanimljiva i maštovito napravljena naslovnica albuma kao i ostale ilustracije unutar bookleta.