Recenzija: Renato Mettesi i Zvijezde – “Ljudi od slame”

Oglas

metessi_thumb.jpgpiše: Goran Božić

Da parafraziram Zlatana Stipišića Gibonnija: “Poslije puno godina, sjeo sam na vlak …”, međutim umjesto da se trujem cigaretama, stavio sam slušalice u uši, kako bih među prvima poslušao novi album Mattesija i Zvijezda “Ljudi od slame”. Vezano za Renata kao jednog od pionira zagrebačkog novog vala, mogao bih dalje nastaviti Gibinnim stihovima: “O tebi već odavno nisam čuo niti riječ. O tebi nisam čuo niti aaaaaaa…”. Zaista, barem diskografski, prošlo je podosta vremena. No, novi album je tu a Zvijezde su ponovo na okupu. Iskreno za mene su “Ljudi od slame” odličan uradak. Možda sam kao rođeni Siščanin, pomalo subjektivan. Oni koji malo bolje poznaju Renatovu biografiju, sjetit će se Daska benda i uzeti u obzir tko svira u Zvijezdama. Ipak, oduvijek sam bio ljubitelj te Mettesijeve uloge sive eminencije zagrebačkog rocka i neshvaćenog autora, po meni, vrlo kvalitetnih tekstova.

Album donosi deset skladbi korektne duljine, ali obzirom na brzinu HŽ-ovih vlakova, ne stignete od Siska do Zagreba, a da album ne poslušate barem dvaput. Uz moju, gore ispisanu, odu Renatu i Zvijezdama, ipak i par kritika. Druga stvar na albumu “Plešem i pjevam” bila bi savršena kao uvod u cijelu priču, ovako CD započinje pomalo melankoličnom laganicom “Jučer danas sutra” u kojoj Renato, na već svoj dobro znani, osebujni način propituje neke segmente svog života. Upravo takvi tekstovi me vesele ali album je globalno gledajući “čista energija”. Definitivno bi ta prva stvar bila savršeno smještena kao nekakav intermezzo, između “Amsterdam” i “Ljudi od slame”, pete i šeste stvari s ove glazbene poslastice. Međutim sve je oprošteno, jer je “Plešem i pjevam” prvi singl, koji se već dobrano vrti na radio postajama, a s dolaskom ljeta biti će rado pjevana stvar u opojnim ljetnim noćima.

Zvijezde su oduvijek izgarale posebnom energijom, dobro to poznajem s njihovih nastupa u živo, tako je aktualan materijal zaista energični rock. Sve u svemu, spomenuo bih i drugu stranu medalje na kojoj su ispisane dvije tekstualno savršene stvari, izvrstan “Shotgun blues” te “Mi – Avioni od papira”.

Što radi dobrih stihova, zbog kojih će Renato i dalje biti neshvaćeni “heroj ulice”, što zbog na trenutke zaista žestokih R’n’R riffova, definitivno palac gore za “Ljudi od slame”. Za sam kraj, moja je prikrivena želja, da sve čujem u živo, ukoliko ne u Sisku, onda barem u holu Studentskog centra.

Oglas