‘Ricardo Luque & Friends’ u Sisku

Oglas

ricardo1U subotu, 21. studenog u Siscia Jazz Clubu u Sisku nastupio je Ricardo Luque s grupom prijatelja glazbenika okupljenih u band pod nazivom „Ricardo Luque & Friends.“

Maglovita i hladna večer, kao i serija upozorenja u vezi s gripom, odnosno okupljanjem nije išla u prilog venezuelanskom Zagrepčaninu i njegovim prijateljima. Ipak, čvrsta i pouzdana jezgra sisačkih jazzoljubaca i ovog puta nije iznevjerila i Siscia Jazz Club bio je ugodno popunjen. Svi su, naravno, znali da je Ricardo Luque, po dolasku u Zagreb sedam godina surađivao s grupom Cubismo i s njima izdao šest albuma, a potom se posvetio solističkoj karijeri. Tako je za novu nezavisnu etiketu “Rocco&partner” krajem 2004. godine snimio album “Plena confianza”, a nakon toga za istog izdavača u kombinaciji s Menartom i drugi solistički nosač zvuka, nazvan „Emocion“, koji je svjetlo dana ugledao prošle godine.

ricardo2Simpatični Maracayčanin, inače deseto dijete u obitelji, očito je navikao biti okružen rodbinom i prijateljima, pa je osim sjajnih glazbenika koji ga inače prate na nastupima ovaj puta u Sisak doveo i rođaka iz Venezuele Silfreda Romana Pereza. Rođak se pokazao i više nego dobrim glazbenikom, koji je izvedbom nekoliko venezuelanskih tradicionalnih folk motiva uvjerljivo demonstrirao svoje umijeće pjevača, ali i svirača cuatra, venezuelanskog instrumenta po obliku i ugađanju sličnog ukulele-u.

Luque i prijatelji su vrlo dobro uigran band, što obzirom na background i česte svirke i nije čudno. Ono što je plijenilo je veselje s kojim sviraju, jednostavnost, ležernost i iznad svega u zadnje vrijeme toliko rijetka nepretencioznost. Bilo je vidljivo da prvenstveno žele zabaviti publiku, ne propuštajući usput zabaviti i sebe.

Dolazeći na koncert, pomalo sam se pribojavao previše „zašećerenih“ aranžmana koji podilaze blaziranom dijelu publike, ali bio je to strah bez razloga. Pulsirajući karipski ritmovi smjenjivali su se s intimističkim vokalnim interpretacijama, a koncept grupe bi se manje-više mogao opisati kao light verzija Buena Vista Social Club-a, što je u slučaju Ricarda i prijatelja kompliment. Od „zašećerenosti“ dakle ni traga. Čak bi se – poput BVSC-a uostalom – moglo reći da se glazbenici u potrazi sa emocionalnošću i autentičnom atmosferom skladbe ne trude previše „ispeglati“ povremene nesavršenosti u izvedbi ili zvuku.

Redale su se teme poput Camaguey, Oye Como Va, Moliendo Cafe, Son De La Loma, Dos Gardenias (i pokojni Ibrahim Ferrer bi vjerojatno ovdje bio zadovoljan) i naposlijetku neodoljiva izvedba Besame Mucho, koja je ovlažila oči prisutnim pripadnicima „stare garde“ sisačkih ljubitelja jazza.

Ricardo na šarmantnom pigeon hrvatskom daje uvod u svaku pjesmu, vidljivo se zabavljajući pri tome. Vokalni kalamburi i zafrkancija s ostalim glazbenicima u pravilu ubrzo se zatim pretapaju u ritmičku potku za slijedeću skladbu, na koju zatim ide liderov besprijekorni vokal. Jednostavan i efikasan recept koji je ove večeri uvijek palio. Ukratko: nastup Ricarda Luquea i prijatelja, starih sisačkih gostiju, sigurno nije značajno pomaknuo horizonte hrvatske glazbe, ali je prisutnoj publici ubrizgao dobru dozu cjepiva protiv dosade i svakodnevnog lokalnog sivila.

napisao: Dinko Prpić



Ček dis aut