S.A.R.S. – “Trudimo se da budemo jedinstveni, i iskreni prema sebi i drugima”

Oglas

SARS

Grupa Sveže amputirana ruka Satriania, poznatija kao S.A.R.S, osnovana je prije deset godina. Njihova prva pjesma “Buđav lebac” postala je trenutni internet megahit, a sve ostale hitove bend je besplatno podijelio svojim fanovima putem interneta. Nakon što su postavili nove regionalne trendove u vidu promocije glazbenih kanala i društvenih mreža te nuđenja albuma na besplatan download, odlučili su da više neće izdavati klasične albume jer ih smatraju zastarjelim formatom pa će objavljivati samo singlove.

S.A.R.S će već ovaj petak na 12. izdanju riječke Hartere, u sklopu festivalskog rock dana, 16. rujna, održati slavljenički nastup povodom desete obljetnice benda, a slavlje se nastavlja na njihovim koncertima karijere u Domu sportova 21. i 22. listopada. U Hrvatsku dolaze na krilima nedavno objavljenog studijskog izdanja “Poslednji album” te smo tom prilikom izmjenili par riječi s članovima benda.

Sjećam se svojih studentskih dana u zagrebačkom podstanarskom stanu kada mi je mlađi brat s oduševljenjem prvi put predstavio „Buđav lebac”. Jeste li otkrili formulu tog fenomena koji vas je lansirao u vrhove top ljestvica?

Nikada nismo znali praviti pjesme po formuli, već i danas radimo, kao i taj famozni “Buđav lebac”, sve po osjećaju, onako kako znamo i umijemo… Ta spontanost je vjerovatno i bila presudna u uspjehu benda.

Kako ste plivali u toj iznenadnoj pažnji regionalne publike? Tim više što ste pogotovo kod naše publike izazvali toliki bum u samom startu…

Iskreno, slabo smo se snalazili u početku na svim poljima, ali smo išli naprijed i usput učili nove stvari i privikavali se na sve što je dolazilo.

sarsSkoro desetljeće kasnije dosegli ste neki prosijek od 30ak godina unutar benda no, unatoč tome što ste sada bogatiji iskustvom, i tada ste već zračili zrelošću u pristupu glazbi i glazbenoj industriji. Gledate li i vi tako na svoj glazbeni put tokom tih deset godina?

Prije svega hvala na komplimentu. Bilo bi sjajno ako su ljudi zaista tako percipirali bend na samom početku, jer smo se svojski trudili da sve bude kako treba, iako nismo baš uvijek znali kako što treba raditi. Nakon deset godina, mnoge stvari su daleko lakše i muzički izražaj je svakako zreliji.

Sigurno ste u samom startu nailazili na puno kompromisa koje ste morali donositi kako biste utabali svoj put na sceni? Jeste li u nekom trenutku pomislili da ste napravili jedan kompromis previše?

Tokom ovih deset godina je bilo kompromisa i to uglavnom vezano za koncerte, gdje smo pristajali svirati za manje honorare samo da bi svirali, ali pored toga, ostali kompromisi su bili zanemarivi.

Mediji su pompozno iz imena vašeg najnovijeg studijskog izdanja iščitali i najavili vaš kraj, no znamo da „Poslednji album” nije i posljednji S.A.R.S.

Naravno da nije! Oprostili smo se od forme albuma i u budućnosti ćemo izdavati pjesme u formi singla.

Ono što je došlo kao vrlo logična i razumna odluka s vaše strane u datoj situaciji u kojoj se našla glazbena industrija općenito, zapravo je rezultiralo i odličnim marketinškim potezom.

Nije nam to bio cilj, ali su novinari jedva dočekali da izvuku iz konteksta sam naziv albuma i na taj način zaintrigiraju ljude.

SARS-2

Koliko stignem pratiti, godišnje brojite na desetke i desetke koncerata, od Švedske do Srbije i uvijek s istom energijom uživate u tome što radite. Bliži se riječka Hartera 16.09., a u Zagrebu spremate čak dvije svirke u Domu sportova, 21. i 22. listopada. Je li teško izdržati taj tempo?

Tempo je takav već dugi niz godina i navikli smo se na taj način života. Ima momenata kada je stvarno teško pregurati neka putovanja, ali ipak se junački držimo.

Koji je moto S.A.R.S.-a? Filozofija benda koja vas je uspijela gurati kroz vaš glazbeni put?

Nikada nismo imali neku krilaticu benda, neku prostu rečenicu koja sublimira našu poruku. Trudimo se da budemo jedinstveni, i iskreni prema sebi i drugima…

Ček dis aut