Sanjiva noć s Warpaint u Tvornici

Oglas

Tekst i fotografija: Nera Talan

Flertale su s nama i kako su to dobro radile. Cijeli prostor je bio zaljubljen u njih i u to kako su nas njihale i uspavljivale zatim budile i punile ekstazom. Neponovljivo iskustvo i jedan jako inspirirajući koncert; ove predivne žene su čudo.

Kasneći tek 15-ak minuta, popele su se na binu četiri djevojke iz Los Angelesa koje osvajaju srca ljubitelja mellow atmosfere karakteristične za njihovu dream pop, indie glazbu s primjesama shoegazea. Popele su se vesele, s osmjesima od uha do uha i entuzijastičnim mahanjem, odmah odašiljući tu predivnu vibru koju samo one imaju. Naime, djevojke su dugogodišnje prijateljice te su zbilja kroz godine sviranja postale povezane na drugoj razini, što je tako očito na bini. Započele su koncert s „Heads Up“ s novog albuma te je publika bila poprilično troma. Slabo su uzvraćali tu energiju koju su djevojke slale, a nje je bilo i previše… Od prve sekunde one komuniciraju međusobno i prelaze u potpuno novi film, daju više od 100%. Komuniciraju i sa publikom, više nastupom nego riječima, stvarajući jednu izrazito intimnu atmosferu s prisutnima.

Već idućim pjesmama sa starijih albuma podigle su atmosferu te su se ljudi polako prepuštali magiji kojom su nas čarale, a publika je pomahnitala na njihovu pjesmu „Undertow“, koja je definitivno bila pokretač. Ostatak set liste se većinom sastojao od starijih pjesama te je novi album “Heads Up” bio gotovo zanemaren, što nikome nije smetalo. Na ostatku koncerta su ljudi već živnuli; osim samo polumrtvog njihanja, sada su već bili opušteni te su na vesele dijelove pjesama i na rasplesanu “New Song” i “Love is to die” otprilike otkačili i divlje skakali, na što nas je navela energija cijelog benda.

Foto: Mia Kirby

Posebnost kod Warpainta je zasigurno međusoban odnos članica benda. Kao što sam spomenula, imaju poseban odnos te komuniciraju kroz cijeli koncert, konstantno se gledaju, osmjehuju, duplaju i spašavaju; strašno su simpatične kada vidno (ili slušno?) pogriješe, i nije problem, jednostavno se međusobno spase i izvuku najbolje iz toga. Energija koju njihova povezanost odašilje je zbilja nešto. O tome kako je djevojkama bilo govori to što su za vrijeme koncerta spomenule kako su očekivale do 200 ljudi, a ne skoro 1000 kao što je u Tvornici i bilo. Djevojke su se često obraćale publici, većinom nas zavodeći komplimentima kako smo lijepi i kako smo super, ali i dobrim pošalicama između djevojaka i nas te provjeravajući jesmo li dovoljno “loose”.

Bubnjarica Stella se nažalost nije gotovo ništa čula, ali ono što je bitno je da smo za vrijeme svirke čuli njeno bubnjanje koje je toliko energično, što nije ni čudno s obzirom na povijest bendova u kojima je Stella svirala ili barem uskakala. Theresa i Emily, gitare, su već vidno savršeno komponirane u to sve, i dva tri pogleda su im dovoljna da znaju koja će se bacit na solo, koja će poduplat temu ovoj drugoj i kako da nas što bolje hipnotiziraju tim predivnim efektima i riffovima. Šećer na kraju, Jenny Lee Lindberg, prema reakciji publike zvijezda benda, klasično je samljela taj bass koji svira emocijama, a ne prstima. Malo subjektivnosti, Jenny mi je apsolutni girl crush te razlog iz kojeg sam uhvatila bass u ruke davno prije.

Koncert su završile s “Disco//very”, a publika se poprilično “nabrijala” na tu stvar te su svi pjevali i plesali i bili precool na tu polu krvoločnu pjesmu. Ajme, kakva energija. Tako mračan završetak koncerta.. Ali ubrzo vratile u nešto manjem broju. Pod malo manji broj mislim da je izašla samo Emily i rasplakala pola Tvornice solo izvodeći “Baby”. Posebna atmosfera, a prostor prepun otopljenih lica i zagrljaja, i ljubavi, i ljubavi prema bendu. U zraku se osjetilo neko potpuno novo iskustvo i neka potpuno nova emocija koju su ove divne žene stvorile s nama te se iskreno nadam da su ju stvorile jer je i njima bilo predivno s nama. Stvarno se nadam da su uživale barem upola koliko smo mi svi uživali.
Na narudžbu su odsvirale “Stars” koju u zadnje vrijeme ne sviraju live. Kako je dobro sjelo. Niti jedna druga stvar nije bila savršenija (osim možda “Biggy”, al’ nema veze), osobito nakon “Baby”, za kraj ove predivne večeri, jer sve emocije koje su se nakupile na “Baby” su eksplodirale na jačim dijelovima pjesme „Stars“.

Ne znam što bih rekla, čini mi se da je cijeli ovaj izvještaj suvišan i da ne postoje riječi kojima bih opisala ovakav koncert, pogotovo jer sam dugogodišnji fan djevojaka. Možda su na ovo mislili grčki tragičari kada su govorili o čišćenju kroz katarzu. Plakala sam preplavljena osjećajima. Čim idući put budu bile u Hrvatskoj ili u blizini, definitivno ponovno odlazim. Ovako bogat i kvalitetan koncert sigurno neću imati prilike skoro vidjeti.

 

Oglas