Snažan glas jedne nove generacije buntovnika utjelovio se formi beskompromisne četvorke koja je kroz sedam godina objavljivanja autorskog materijala i prašenja na pozornicama diljem regije gradila ime i zacementirala svoje mjesto na sceni. Energični, dosljedni, iskreni i kritični prema gluposti, političkim ekstremima, zadrtosti ili licemjerju, Šankovci su postali nosioci punk rock struje na domaćem terenu.

Posljednje tri godine strpljivo su promatrali što se događa oko njih, i nakon što su se misli i osjećaji nagomilali, došlo je vrijeme da svoj čvrsti stav izraze na petom studijskom albumu za koji već sada najavljuju da će biti nabrijaniji i agresivniji od svih dosadašnjih. Kao filter ove sirove energije, između ideje i realizacije novog izdanja, poslužiti će pozornica omiljenog kluba u Savskoj 160, gdje će se Šank?! osvrnuti na uspješan put na sceni, ali i publici predstaviti nešto od novog materijala.

Kao uvod u tu mini retrospektivu, u razgovoru s Mrvom pročešljali smo sedam godina ulične poetike Šanka?! te se dotakli novih izazova i kreativnog zaokreta koji donosi novi album.

Od osnutka 2010. godine postali ste glas generacije čiji je specifičan zvuk spoj rock, punk, metal, Oi! i ska utjecaja. Kao jedno od najpopularnijih imena nove struje domaćeg punk rocka, nemate problema napuniti klubove, a vaša nadolazeća svirka u Vintage Industrial Baru najavljena je kao dvosatni presjek uspješne karijere. Kad sagledate vlastiti put na sceni, koji traje evo sedam godina, kakav je zaključak? Je li sve bilo onako kako ste zamislili kad ste počinjali svoj put ili se vaš stav prema glazbi i prema dežurnim kritičarima kroz godine mijenjalo i u kojem smjeru?

Mrva: Zaključak je da, ne samo da je sve bilo kako smo si zamislili, nego je i nadmašilo sva naša očekivanja. Mi kao bend smo nastali doslovno iz fore da u Močvari, na večeri gdje su DJ-i bili Dinko i Rakić, zasviramo pjesme novog vala. Ako je iz toga nastalo ovo danas, onda zbilja nemamo za čime žaliti. Dapače, ovaj koncert će biti slavlje svega pozitivnoga u zadnjih 7 godina. Jače prijateljstvo među nama, puno novih genijalnih ljudi, priča sa putovanja, itd., itd… Teško je to nabrojati sve.

U tih sedam godina Šank?! je zasigurno imao kriznih situacija. Kako ih rješavate ili ste ih rješavali?

Mrva: Zapravo i nije bilo baš toliko kriznih situacija. Naime, najpozitivnija stvar u cijeloj priči oko ovog benda jest činjenica da se svi znamo i družimo još od tinejdžerskih dana, tako da nema krize koja se nije dogodila tokom svih tih godina druženja, a samim time ju je automatski lakše riješiti i u bendu.

Koje trenutke u svom bivanju na sceni najviše pamtite? Jeste li na nešto posebno ponosni kada sagledate stvari retrospektivno?

Mrva: Osobno bih rekao da sam najponosniji na činjenicu da još sviramo, još se družimo međusobno, još smo prijatelji prije svega, te da se na probe i dalje ide sa guštom i bez tlake.

U našem zadnjem intervjuu dotakli smo se teme vašeg petog studijskog izdanja. U to vrijeme, u veljači prošle godine, izjavili ste da ništa ne forsirate, stvari dolaze svojim tokom, a kada ih se skupi određeni broj – upalit ćete mikrofone i to će biti to. S obzirom da je najavljeno kako ćete u VIB-u premijerno izvesti i neke nove pjesme, gdje stojimo po tom pitanju? Kada možemo očekivati novo izdanje?

Mrva: Materijal za novi album se gomila svakim danom tako da mislim da bi se po prvi put mogla dogoditi situacija da moramo birati koje pjesme će na album, a koje će pričekati neka ”bolja vremena”. 🙂 Nakon ovog koncerta je plan zatvoriti se u garažu i završiti rad na tome. Novitet je da ovaj put nećemo snimati u garaži, kao zadnje albume, nego ćemo otići u pravi studio i potruditi se napraviti ”zvučni odmak” od dosadašnjih uradaka.

Sve svoje albume, počevši s prvim „Grad je naš“ (2010.) pa sve do zadnjeg „Naša stvar“ (2015.) objavili ste na internetu uz besplatan download. Nastavljate istu praksu i ovaj put? Koji je vaš stav po tom pitanju općenito i što vas je ponukalo na taj potez?

Mrva: Naravno da nastavljamo istu praksu. Naš stav je da se i diskografi i bendovi moraju prilagoditi vremenima u kojima se nalazimo. CD-i se više ne kupuju. Možda sam ja zadnja budala koja još to radi. 🙂

Bendovi žive od svirki i mercha. Naravno da je uvijek lijepo imati fizičku kopiju albuma. Zato mi i dalje naštancamo stotinjak komada svakog albuma, ali opet, financijski nije isplativo. Diskografi moraju naći svoje mjesto u novoj eri. Mi nemamo diskografa i iskreno -niti ga ne tražimo. Poanta je sloboda, kako stvaralačka tako i od raznih besmislenih davanja. Zato mi i poklanjamo svoj materijal. The more the merrier! 🙂

U tom umreženom, internetskom svijetu – koliko ovakvo doba pomaže (ili odmaže) današnjim bendovima da se iskažu i promoviraju na tržištu?

Mrva: Iskreno, mislim da samo može pomoći bendovima. S jedne strane tržište je zatrpano, no s druge strane pravila su ista za sve. Tko je najkvalitetniji, taj će i isplivati iz mase, a i tako barem lakše pronalazim nove kvalitetne bendove.

Što nam novo izdanje donosi u pogledu zrelosti, neočekivanih izazova, kreativnog pristupa?

Mrva: Po pitanju novog materijala ne bih previše pričao, jer i sami još slažemo cijelu priču. No, nam je plan podignuti kvalitetu po pitanju svega. Kreativni pristup jest taj da smo si zbilja uzeli dovoljno vremena, točnije 3 godine, koliko nikad do sada nismo imali između albuma. Malo je i život uzeo svoj danak pa smo išli polako i oprezno. Osobno mislim da će album biti dosta agresivniji od ostalih. Kako ide država dole, tako naša agresija nepravdom ide gore.

Možete li nam natuknuti riječ-dvije o novim pjesmama koje planirate predstaviti?

Mrva: Nabrijani r’n’r! Mislim da će refren ljudi zapamtit već na koncertu 🙂

Svaki vaš koncert notoran je zbog izuzetne količine energije i pucanje glasnica. Kako održavate taj nepatvoreni elan na nastupima? Ne umara vas sve to da biste rekli – dosta nam je?

Mrva: Ta priča o energiji na našim koncertima najvjerojatnije leži u jednoj najobičnijoj stvari – nema pretvaranja. Ljudi osjete da nisu publika, nego su i oni bend. Sve je prirodno i za mene osobno katarzično. Ispucam svu negativu i stres koji se kroz život nakuplja. Vidjeti sve te drage ljude kako osjećaju što i mi zapravo je neprocjenjivo. Sve su to dobri momci i djevojke kojima u očima vidiš da cijene to zajedništvo i taj osjećaj pripadnosti. Na kraju krajeva, to je i poanta panka. Nikad nisi sam.

Pa eto, karata je još nešto ostalo stoga dođite 23.12.2017 u Vintage Industrial Bar na dernek za kraj godine. Hvala svima koji su ovo čitali, a i vama u ”studiju i režiji”. 🙂 Živjeli!

Koju od karata možete uloviti brzinski i preko našeg portala. Klikom na link i otkrijte kako!

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

 

Ček dis aut