The Kills – bezobrazni flert zagrebačke publike i američko-britanske indie rock institucije  

Oglas
The Kills u Tvornici kulture, Zagreb 2017, fotografiju ljubazno ustupila Karla Matulina (Music Box)

Piše: Žaklina Begić

The Kills su jedan od onih bendova koje imaš visoko na popisu liste koncertnih događanja i prilika koju nećeš propustiti. Alison Mosshart i Jamie Hince je duo čija životna priča neodoljivo pobuđuje interes i radoznalost gotovo podjednako kao i njihova glazbena kvaliteta te kultni status. Sretna je okolnost i činjenica da su u Zagrebu svirali u klubskom okruženju te napravili odmak od festivalskog dijela njihove turneje.

Interes se jasno dao primijetiti pri samom ulasku u Tvornicu kulture u kojoj je jučerašnju impresivnu glazbenu dominaciju The Killsa otvorila bajna Dunja Ercegović aka Lovely Qunces. S posebnom milinom sam poslušala njen nastup pred respektabilno popunjenim Velikim pogonom. Lovely Qunces, toliko hrabra i moćna u svojoj krhkosti, pojavom i nastupom uzima djelić vremena i zahtjeva potpunu angažiranost svih čula. Moju pažnju je svakako pridobila svojim nastupom koji je ekspresivno i energično zaključila obradom pjesme Marthe Wainwright „Bloody Mother Fucking Asshole“ te bila savršena uvertira u krajnje eteričnu večer koju je pripremio američko-britanski indie rock duo The KIlls.

Foto: Žaklina Begić

U 22h Alison i Jamie su otpočeli svoj sat i 30 minuta dug besramni flert otvorivši set sa “Heart Of A Dog” koja je instantno postavila atmosferu u ekstatično stanje. Teško je bilo odabrati na koju će stranu pozornice biti uprt moj blagoteleći pogled dok je ovaj magični duo nizao svoje uspješnice „U.R.A Fever“, „Kissy Kissy“ te „Impossible Tracks“. Individualci tako izraženih karizmi kao njih dvoje, na stageu postaju luda sinergija vrhunske glazbene ekspresije i seksipila.  Neispolirana i autentična glazbeno-životna priča u kojoj nema previše mjesta za zadrške, predahe i sustezanja bila je vidljiva u svakom Alisoninom žestokom plesnom pokretu i vokalnoj egzibiciji te Jamievoj gitarskoj ekspertizi. Bez previše interakcije u smislu kurtoaznih govorancija između pjesama, The Killsi su bespoštedno nastavili svoju  set listu pa su se tako zaredale „Black Balloon“, „Tape song“ te „Echo Home“ koja je tek na trenutak omekšala izričaj koji se s „Doing It To Death“, „Pots And Pans“ i „Monkey 23“ vratio u svoj svojoj silini i iskrenosti.

Foto: Žaklina Begić

Kemija, bliskost i apsolutna j…žljivost koja se s pozornice prelila na publiku rezultirala je kolektivnom hipnozom koju sam mogla primijetiti u onim rijetkim trenucima izlaska iz vlastitog balona sreće i ekstaze. Alison se vratila na bis nježno otpjevavši „That Love“ na akustičnoj gitari, a „Siberian Nights“, „M.E.X.I.C.O“, „Love Is A Deserter“ i „No Wow“ došle su kao potvrda da su ovo dvoje ljudi iskreno i čisto na pozornici Tvornice kulture dali esenciju svog glazbenog puta, na oduševljenje svih prisutnih.

Oglas