Oglas

Tomasz Chyła, uoči nastupa 19. listopada na festivalu Jazz.hr/jesen u organizaciji HDS-a, u dvorani “Blagoje Bersa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

Tomasz Chyła Quintet je primio niz nagrada, primjerice 2013. je osvojio prvo mjesto na Međunarodnom europskom glazbenom natjecanju u Zyrardowu, a najveće postignuće mu je osvajanje Grand Prix 40 na međunarodnom festivalu Jazz Juniors u Krakovu u  prosincu 2016. Vođa kvinteta, njegov utemeljitelj i violinist, Tomasz Chyła je autor skladbi i aranžmana koji se oslanjaju na melodijske teme, hrabre harmonijske zamisli i energične improvizacije. On i članovi sastava redefiniraju glavnostrujaški jazz, posuđuju mu iskren i često romantičan lik. Nerijetko nadilaze jazz idiom te istražuju i u svoje izvedbe uključuju elemente rocka i folka, a također eksperimentiraju na raznim glazbenim područjima. Na koncertu u Zagrebu predstavit će skladbe s albuma “Eternal Entropy”.

Tomasz Chyła: Naša je glazba vrlo melodijska i sadrži elemente raznih žanrova, različitih od jazza, primjerice rocka, punka, narodne, suvremene glazbe. U njoj se može čuti sjevernjačka ili slavenska duša. Zasigurno to će biti vrlo dinamičan i glasan koncert.

Kako ste otkrili jazz?

Tomasz Chyła: Jazz sam otkrio relativno kasno. Kad sam imao osamnaest godina čuo sam glazbu Herbiea Hancocka. Uvijek sam svirao violinu po sluhu, ali to me ponukalo da počnem istraživati ​​tajne improvizacije. Počeo sam studirati na glazbenoj akademiji, upoznao sam se s jazz scenom i započeo putovanje jazz glazbenika.

Zašto vam se sviđa ta glazba?

Tomasz Chyła: Jazz je glazba slobode. Možete se izraziti onako kako osjećate, kako želite, i kroz taj jezik oblikovati vlastite zamisli. Konačno, osobna je odluka svakog glazbenika u kojem će smjeru njegova glazba ići. Naime, jazz je jedan od mnogih načina na koji se možete izraziti, što vam daje puno slobode, a upravo je to ono što iznimno cijenim.

Od kojih ste jazz glazbenika učili o slobodi u stvaranju glazbe?

Tomasz Chyła: Od samog početka moje jazz pustolovine smatrao sam da je Miles Davis taj pravi glazbenik koji je pokazao da jazz može ići u različitim smjerovima. Vjerujem da se glazbenici – Miles je odličan primjer – ne bi smjeli ograničiti na sviranje u samo jednom stilu, nego da trebaju tražiti nešto novo i nadahnjivati se novim otkrićima. John Coltrane je još jedan dobar primjer takvog pristupa. Nisu se bojali istraživati glazbu. Uvijek sam volio slušati albume Milesa Davisa i Johna Coltranea, na kojima spajaju različite glazbene stilove. Obožavam Milesove ploče “Bitches Brew” i “On the Corner”, ali i mnoge Coltraneove. Naravno, uvijek sam volio slušati Zbigniewa Seiferta jer je, prema mojem mišljenju, bio kralj jazz violine. Na početku moje karijere bio mi je najveće nadahnuće u pogledu sviranja violine. Ali nisam ograničen, slušam različite vrste glazbe i uživam u raznim glazbenim oblicima.

Što mislite o poziciji jazz glazbe danas?

Tomasz Chyła: Čini mi se da jazz danas stoji jako dobro. Postoji mnogo jazz festivala u Europi i Poljskoj odakle dolazim. Problem je u tome što još uvijek promocija mladih glazbenika i sastava nije dovoljna. Često se tijekom godina na festivalima pojavljuju ista imena, a na taj način nije lako ući u taj krug. Uz to što netko svira dobru glazbu ili je dobar instrumentalist, potrebno je uložiti puno truda oko promocije i to obično traje godinama, a potrebno je imati i sreću. Organizatori koncerata, festivala i klupskih nastupa ne bi se trebali bojati pozivati ​​mlade sastave i dati im priliku da se predstave. Mi smo to uspjeli učiniti uz pomoć Jazz Juniors festivala kojem u potpunosti vjerujemo. Ali u svakom slučaju, uvijek će biti ljudi koji žele svirati jazz i unutar tog izraza tražiti nove forme, a zasigurno bit će uzbudljivo pratiti u kojem će se smjeru razvijati ta nastojanja.      

U kojem se smjeru razvijaju vaša?

Tomasz Chyła: Kad smo na pozornici, želimo publici prenijeti našu energiju. Mislim da je moguće doći do srca prisutnih i ne dopustiti im da primijete da ne dajemo 100% od sebe. Zato svaki koncert treba svirati sa 110% mogućnosti, ili više. Pritom, nije važno gdje sviramo, nastupamo li za malobrojnu publiku ili, primjerice, u punoj filharmonijskoj dvorani. Energija koja proizlazi iz naše glazbe i naše opredjeljenje za to što sviramo moraju uvijek biti na najvišoj razini. Naš saksofonist, Peter uvijek ponavlja: “Ne možete varati na pozornici!”

Kako tu energiju nastojite predstaviti kroz skladateljski rad?

 

Tomasz Chyła: Kao što sam ranije spomenuo, nadahnut sam različitim vrstama glazbe, polazeći od klasične pa sve do rocka, soula i folka. Kad počnem skladati ne mislim o određenoj vrsti glazbe. Zamisli za skladbe pojave se iznenada. Obično sjednem uz klavir, u ruke uzmem violinu i sviram dok me ne pogodi neka zamisao, umjesto da je tražim. Nakon toga uglavnom tu zamisao predočim ostatku moje ekipe i zajedno je razvijamo. Uzbudljivo je stvarati glazbu s prijateljima koji ne očekuju gotove, pripremljene sheme. To je velika prednost našeg benda. Svi mogu vidjeti da smo pravi tim, a ne jednokratni projekt. Stoga, nakon koncerta, često čujemo od ljudi da mi se čini da se odlično razumijemo i volimo te da zato volimo zajedno svirati. Pokušavamo biti istiniti i duboko u onome što radimo.

Kakav je položaj violine u jazz glazbi?

Tomasz Chyła: Tijekom svojeg bavljenja jazzom proučio sam djelovanje svih mogućih jazz violinista. Slušao sam Stephanea Grappellija, Jean-Luca Pontyja, Jerryja Goodmana, Marka Feldmana… Naravno, najviše pozornosti posvetio sam poljskim violinistima. Počeo sam sa Zbigniewom Seifertom i Michalom Urbaniakom, a kasnije sam čuo izvrsne mlade violiniste kao što su Mateusz Smoczyński, Adam Bałdych i Maciej Afanasjew. Mislim da violina više nije toliko orijentalna u jazz glazbi – možda nikad nije ni bila. Jazz violinisti ostvaruju međunarodne karijere i poznata su lica važnih diskografskih kuća.

Kakva je danas jazz scena u Poljskoj?

Tomasz Chyła: Poljska jazz scena je na vrlo visokoj razini. Ima određenu vibru i zvuk. Poljski glazbenici, primjerice Tomasz Stańko, Leszek Możdżer, Adam Bałdych i Marcin Wasilewski, snimaju za ugledne diskografske kuće kao što su ECM ili ACT. Postoje mnoge zvijezde svjetske klase, ali je također vrijedno spomenuti da u Poljskoj postoji velika, jaka scena mladih jazz glazbenika. Pojavljuje se sve više i više sjajnih glazbenika i sastava. Na to zasigurno utječe činjenica da na gotovo svakoj glazbenoj akademiji u Poljskoj postoji jazz odjel, a tu su i mnogi veliki glazbenici koji su aktivni.

(Davor Hrvoj/Jazz.hr)

Ček dis aut