Oglas

Najdugovječniji festival nove glazbe, Ha|Ge|eF, ulazi u završnicu 21. sezone. Nakon objave natječaja i preslušavanja više od 150 pristiglih prijava žiri je odlučio da će u finalu, u četvrtak 11. svibnja, nastupiti Stonetribe iz Zadra, Lika Kolorado iz Zagreba, Sowas iz Varaždina, Playground Hustle iz Zagreba i Ogenj iz Koprivnice.

Pobjednik 21.HaGeeF-a svoju će nagradu preuzeti na, tradicionalnom, završnom koncertu i tulumu u Zaboku u subotu 13. svibnja, gdje će zasvirati uz pobjednike prošle sezone – karlovačke Tight Grips, goste iz Švedske – Anikee i legendarno Hladno Pivo. Pobjednik će, osim tradicionalnog „Ha|Ge|eF – Kamena temeljca”, osvojiti objavljivanje EP ili LP albuma, što će pratiti odgovarajuća HaGeeF PR podrška, a zasvirat će na hrvatskim i regionalnim festivalima te na mini turnejama u Švedskoj i Velikoj Britaniji.

U odbrojavanju sati do završnice 21. izdanja Ha|Ge|eF festivala, zamolili smo frontmana Hladnog Piva, Milu Kekina, da s nama podjeli zavidno iskustvo na glazbenoj sceni, pokoji savjet za glazbenike koji tek stoje na pragu svojih karijera i otkrije koji su to snovi ostali nedosanjani u vidu vlastitog samoostvarenja.

Prve pjesme, prve turneje su one koje nose najviše nostalgije. Upravo je Hladno Pivo prije tri godine vratilo film unazad i izdalo live hommage „Džinovskom”, svom prvom albumu. Ta šetnja ulicom uspomena sigurno je izvukla neke posebno drage trenutke? Čak tvoja nova autorska pjesma „Reno 4″ govori o vremenu kada si između predavanja bježao u studio snimiti vokal za „Džinovski”.

Mile Kekin: Pa i jest, kao što bi Ameri rekli, ona je baš takva walk down memory lane pjesma. Vjerojatno najnostalgičnija pjesma koju sam dosad napisao. Ali ne bježim od toga. Bilo kakav osjećaj iz kojeg može nastati dobra stvar želim iskoristiti. Bio to bijes, tuga, radost ili nostalgija. Čak sam iz osjećaja seksualne nemoći izvukao materijal za lijepu laganicu kao što je “Mlohava čuna”.

Što je vas kao bend, tebe kao glazbenika katapultiralo u ovaj kreativno-stvaralački svijet?

Mile Kekin: Kao bend nam je pomoglo što smo bili uporni i složni. Meni kao autoru je pomoglo što sam vrlo rano skužio kakve vrste pjesama želim pisati. Jasne, direktne, s kojima se skoro svatko može identificirati.

Na tom glazbenom putu sigurno je bilo i sunčanih i trnovitih staza. Što bi kao glazbenik i tekstopisac sa respektabilnim stažem u glazbenoj industriji savjetovao mladim glazbenicima koji se nalaze na vratima svog glazbenog putovanja? Kojih stranputica da se klone i kojeg smjera da se drže?

Mile Kekin: Rekao bih im da se klone proračunatih poteza, neka ne pokušavaju ići niz dlaku publici, neka paze što potpisuju i nek se čuvaju estradnih menedžera. Ali prije svega neka za svoj neuspjeh ne optužuju druge. Uvijek kreni od pjesme i radi na njoj koliko god treba prije nego što kreneš optuživati!

Na sceni ste službeno od ’90-ih godina prošlog stoljeća i imate respektabilnu brojku „vremešnih”, ali i mladih sljedbenika, neki su s vama od prvog albuma dok nove osvajate posljednjim još aktualnim, posljednjim izdanjem „Dani Zatvorenih Vrata”. Energija u tom valu rocka ’90-ih bila je vanserijska i buntovnija, vladala je ideja da neki ljudi mogu uzeti gitaru u ruke i snagom riječi i glazbe mijenjati svijet. Danas je tu neki novi đir, novi ljudi, drugačija publika… Na koji način vidiš današnju konstrukciju glazbene scene?

Mile Kekin: Danas je sve ubrzano i rascijepkano. Moraš obići desetke televizija da bi bio medijski prisutan – prije bi se pojavio na Hit Depou i svi bi znali da postojiš. Isto je sa radio stanicama. S druge strane, veće su mogućnosti da sam nešto napraviš po pitanju promocije koristeći net i društvene mreže. Mislim da je problem što su nestali slobodni glazbeni urednici od kojih si mogao nešto i novog otkriti. Ali opet, ako imaš pjesmu, doći ćeš i do publike. To si muzičar mora ponavljati kao mantru.

Foto: Mile Kekin/ Roberto Pavić

Osobno si ovih dana boravio u studiju u Novom Mestu gdje si radio na novom, autorskom materijalu koji planiraš objaviti na samostalnom albumu krajem ove godine. Koliko sam upoznata, bit će to priča o tvom svijetu, tvom intimnom svemiru?

Mile Kekin: Da. Biti će to muzička autobiografija s neznatnim fiktivnim začinima. Bit će to smireniji, introvertiraniji album od svih dosadašnjih. Svojevrstan kantautorski nastup je jedno intenzivno iskustvo. Da li ti leži? Koliko je teže nastupiti solo?

Mile Kekin: Nisam solo. Imam super bend koji čine prekaljeni profesionalci. Danko Krznarić i Mario Rašić su svirali ili sviraju sa svim većim facama, Andrija Lazo i Marko Bregant su članovi Picksiebnera, a naš bubnjar Matko Gaće svira s Lakom i drugim bendovima. Tako da neću samovati na bini. Ono što je teže jeste da su sve odluke na tebi. Ali to je i smisao solo albuma, da vidiš koliko si sposoban sam sve izgurati i ispričati samo svoju priču.

Foto: Mile Kekin/ Roberto Pavić

Naći svoj osobni put, osobni stil, predstavlja izazov, no vidim da ti uživaš u tome. Koji je još san ostao nedosanjan za tebe, a volio bi ga ostvariti?

Mile Kekin: Volio bih naučiti raditi svoje pivo. Ima već i ime: MILINA! 

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas