Kad su u svibnju 1988. odsvirali svoj prvi koncert u Kumrovcu, sami članovi benda teško da su mogli pretpostaviti da će Hladno Pivo postati jedno od najvećih imena punk rocka na domaćoj sceni, niti da će trajati impresivnih 30 godina. Punkeri iz Gajnica u tri desetljeća postigli su fascinantan uspjeh s osam studijskih albuma iza sebe, tri koncertna albuma i prvom kompilacijom najvećih hitova, nebrojeno odsviranih koncerata, nagrada struke, ali prije svega svojim su se radom upisali u povijest, odgojili niz generacija i osvojili srca fanova čitave regije.

Počasno mjesto u toj rock antologiji ima album “Džinovski”, kultni prvijenac Hladnog Piva objavljen davne 1993. Prošlo je dvadeset pet godina otkada je Hladno pivo objavilo svoje povijesno izdanje i ključnu točku hrvatskoga punka, bombastičan mali a veliki album koji i dandanas služi kao inicijacija svakom novopečenom punkeru. 

Koncept osvrta Albumi u retrovizoru osmišljen je kako bi se ususret obljetnica prisjetili zanimljivosti vezanih uz rana studijska izdanja glazbenika i na taj ih način približili publici danas, stoga nam je ovom prilikom pjevač benda Mile Kekin omogućio vožnju vremeplovom kroz prve pjesme i albume Hladnog Piva.

Najava koncerta u Jabuci 1993. , Vjesnik (Izvor: HP/Facebook)

Koji je to bio trenutak kad ste se kao klinci ’80-ih nepovratno inficirali glazbom i odlučili uroniti u jedan takav projekt kakav je osnivanje benda i snimanje albuma?

Ne sjećam se nekog specifičnog trenutka. Mislim da je infekcija došla postupno, u to vrijeme nije bilo tuluma bez akustične gitare, svi smo znali barem nešto odsvirati iz enciklopedije Yu rocka, tako sam malo po malo otkrivao melodije i tekstove koje su poslije utjecale i na moje prve uradke, od Springsteena pa do Pušenja i Azre, sve se sviralo i upijalo. Negdje sa 16, 17 smo onda odlučili napraviti bend, Zoki i ja, a ostalo je povijest.

Kada uronite u to vrijeme, zaplivate među uspomenama, možete li se prisjetiti koje su vas misli i emocije vodile pri stvaranju pjesama za prvi album?

Nije bilo tu puno promišljanja. Par godina smo proveli skidajući tuđe pjesme. U jednom trenutku sam shvatio da imam punu bilježnicu svojih tekstova i onda smo krenuli raditi svoje stvari.

Tih sam godina bio dosta usamljen, bio sam došljak čiji su roditelji izgradili kuću daleko na periferiji periferije. Na vrhu brda, Bogu iza leđa, moj se društveni život svodio na na odlazak u srednju školu i povratak kući, tako da mi je bend bio fantastičan način da dođem među ljude, pa i do cura, što mi je bilo još važnije.

Muke po smišljanju naslova albuma? Često se provlači informacija da se album trebao zvati “Trening za umiranje”, no da ste se umjesto toga odlučili za “Džinovski” jer je Tedi u to doba imao uzrečicu “Ždereš mi džinovskog!”. Istina?

Da, Tedi je uvijek imao svoj metajezik, bio je strašno talentiran i mogao je s rukama napraviti sve, postaviti parket, tetovirati, crtati, a i odsvirati komplicirane dionice. Njegove poštapalice su brzo postajali naše pa je tako bilo i s “Džinovskim”. “Trening za umiranje” nam je, s pravom, zvučalo malo predarkerski za naslov albuma pa smo odabrali njegovu foru koja je, eto, postala klasik.

Ispričajte nam ukratko priču o prvoj pjesmi koju ste napisali za album. Koja je to pjesma bila i koja priča stoji iza nje? 

To su bile “Čelične zavjese”, Zoki je jednu večer došao do mene i počeo svirati “Napoleonov plač”, moja je pjesmarica ležala otvorena na stolu s tekstom, malo po malo se sve složilo, na probi s bendom smo malo ubrzali i gotova je bila naša prva autorska pjesma.

“Für immer punk”, “Trening za umiranje”, “Buba švabe”, “Zakaj se tak’ oblačiš”, “Pjevajte nešto ljubavno”, postale su bezvremenski punk klasici koje publika i dan danas pjeva od riječi do riječi. Da li postoji pjesma na albumu za koju smatrate da bi ju svakako trebalo izdvojiti, iako možda nije dobila toliku pozornost? 

Mislim da je “Odjava programa” i dan danas pjesma na zavidnom nivou, i tekstualnom i muzičkom. I dalje zvuči autentično i moćno, a prošlo je tridesetak godina, pa mogu reći da je položila test vremena.

Neke od nabrojanih pjesama zapravo su obrade pjesama stranih izvođača. Odakle ideja i želja da ove punk dragulje provučete kroz svoj filter? Jesu li u pitanju vaši afiniteti, tim više što se njemački izvornici mogu povezati s tvojim odrastanjem u Njemačkoj, ili su i afiniteti publike odigrali ulogu?

Kad pogledam unazad, mi baš nemamo puno obrada za bend koji traje toliko godina. Na početku karijere smo se često obrađivali jer smo bili nesigurni u svoje stvari. Ja znam njemački pa smo rekli sebi hajmo iskoristiti tu taktičku prednost nad svima onima koji skidaju samo pjesme na engleskom. Usudim se reći da smo od “Für immer punk” napravili bolju obradu Alphavilla od Die Goldene Zitronen.

Reizdanje albuma iz 2004. donosi tri dodatne pjesme. Radi li se o pjesmama iz tog perioda? Kako to da ste ih odlučili uključiti u reizdanje albuma?

Te su se pjesme našle i na prvom CD-u, to je bila odluka Croatia Recordsa na koju mi baš i nismo imali nekog utjecaja. Mastering je više bio potreban našem drugom albumu “G.A.D.” koji je vjerojatno naš najlošiji snimljeni album u karijeri.

Denyken, s kojim ste snimili ovaj album, jednom prilikom je za Nacional izjavio: „prvi bendovi na kojima sam radio bili su moji zamorci na kojima sam učio, a oni me još i danas ucjenjuju da će negdje pustiti te snimke“. Jeste li vi bili jedni od tih zamoraca? Koji su vam se trenuci iz studija najviše urezali u pamćenje?

Mi nismo imali osjećaj da smo bilo čiji zamorci jer smo bili totalni žutokljunci. Kad smo ušli kod Denisa u studio bilo nam je k’o da ulazimo u svemirsku stanicu.

Kad smo završili snimanje vokala ja sam morao u Njemačku gdje sam radio preko ferija. Tad su mi javili dečki da je Denyken zabunom obrisao moj vokal s početka “Buba Švaba”. Po tome sam skužio da je Denyken malo neiskusan. Kad slušaš “Buba Švabe” čut ćeš da prve dvije kitice ne pjevam ja nego Sale Dragaš i Denyken, ipak to nije naškodilo pjesmi. Pitaj Boga da li bi pjesma bila toliki hit da nije bilo te pogreške producenta.

Što ste o stvaranju i snimanju albuma naučili danas, a voljeli biste da ste to znali tada?

S “Džinovskim” sam dan danas zadovoljan. Denyken nije samo snimio pjesme nego i energiju benda, a to je puno teže. Prirodno je da kod snimanja prvijenca napraviš sve moguće greške. Hladno Pivo ga je pak napravilo kod snimanja drugog albuma, zato što je naš novi basist Hadžo imao neki pik na Denykena. Nikad nismo saznali zbog čega. Otišli smo u drugi studio i usrali motku kako bi se to lijepo agronomskim riječnikom reklo.

Album “Džinovski” smatra se jednim od najprodavanijih punk albuma u Hrvatskoj te ujedno najprodavanijem albumu Hladnog Piva. O kojem broju prodanih primjeraka govorimo?

Zadnja brojka za koju znam je 20.000. Ali od tada je prošlo već valjda 10 godina. Valjda svaki novopečeni punker za inicijaciju posluša i “Džinovski”. Samo više nisam siguran da kupuje CD ili ploču kad postoji streaming.

U Kumrovcu se prije 30 godina, i nešto malo više od mjesec dana, odvio taj povijesni trenutak kad ste prvi put stali na pozornicu i predstavili svoje pjesme. Je li svirka zaista završila tučom i neredom? Koji se nastup može smatrati prijelomnim trenutkom u početku vaše karijere?

Jeste, bilo je neke tuče između izvođača i nekih klinca sa strane, ali to se brzo riješilo. Sjećam se da nije bilo bine, da smo svirali stvari od Psihomodo Popa, Pušenja, Čorbe, Azre, Motorheada i da nas je publika bodrila do kraja. Bila je to super svirka za prvi put. Odmah sam se navukao na feeling koji ti daje bina premda je zapravo nije ni bilo.

Arhiva / Hladno Pivo (Izvor HP/Facebook)

Koju najzanimljiviju glazbenu uspomenu čuvate doma iz razdoblja nastanka i promocije prvog albuma?

Vjerojatno moja preteška kožna jakna kao podsjetnik na vrijeme kad nisi mog’o biti roker ako nisi nosio kožnjak. A i Micky Mause majica u kojoj sam nastupao prvih godina je tu negdje spremljena.

Najponosniji trenutak vezan za prvo studijsko izdanje? Kad sam prvi puta u ruku primio naš prvi LP. Tedy i Senf iz Tattoo shopa  su nacrtali super cover. Bilo je to vrijeme kad nije svatko mogao izdati LP, moro si imati izdavača, ugovor, biti bend koji svira i funkcionira. A onda je došlo vrijeme kad je lakše napravit CD nego CT, k’o što je to jednom duhoviti Arsen izjavio. Kao nekog ključnog trenutka se sjećam i nastupa u rock klubu Remetinca kad sam po prvi put doživio veću masu ljudi koja zna tekstove svih naših pjesama. Totalno nestvaran je to bio feeling.

Kada govorimo o “Džinovskom”, teško je ne dotaknuti se albuma “G.A.D.” jer ga svi nekako doživljavamo kao dio paketa jednog specifičnog vremena. Koja je temeljna razlika ova dva albuma koja su zapravo nastala u razmaku od tek godinu dana, ako se ne varam, iako je “G.A.D.” objavljen tek 1995.?

“G.A.D.” je po mnogočemu logičan nastavak “Džinovskog”. Teme na njemu lijepo opisuju mračne devedesete, i odrastanje u njima. Pjesma “Usamljeni u gomili” je nastala već u vrijeme “Džinovskog”, Tedi je napravio melodiju ali nisam tada nikako uspijevao napisat tekst koji bi legao na njegovu temu. Tako da se pojavila na albumu “G.A.D.” i ona je možda uz “Tišinu” meni najdraža stvar na tom albumu.

Trideset godina kasnije, što se promijenilo? Je li glazba i dalje veća od života? Jesu li očekivanja prema albumima, glazbi, stvaranju, koncertima jedanaka kao nekada?

I dalje se veselim kao prvog dana kad napišem pjesmu, kad napravimo dobru svirku, kad snimimo dobar spot. Naravno da s vremenom postaneš malo samokritičniji, ali osjetiš kad si pogodio metu i to je feeling koji je i dalje nezamjenjiv.

Hladno pivo ovih trideset godina rada slavi serijom posebnih koncerata koji su započeli dvodnevnom rezidencijom u Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova početkom ožujka. Centralna proslava odvija se ovo ljeto na jugu, na velikom open-air koncertu u Splitu na tvrđavi Gripe u subotu, 4. kolovoza, a samo tri dana ranije nastupit će na nezaobilaznom 11. izdanju Ferragosto JAM festivala. Ljetna bezbrižna zabava na Orahovačkom jezeru počet će u srijedu, 1. kolovoza. Bombastično otvorenje Ferragosto JAM festivala upriličit će ovi rock giganti koji će u istoj večeri odsvirati čak puna dva nastupa, a upravo prvim nastupom predstavit će se u prepoznatljivom programu Sviraj Stare koji se za ovu prigodu seli na slavonski teritorij.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Zoran Subošić – Zoki (Hladno Pivo): “Snimiti dobru pjesmu i odsvirati dobar ili fenomenalan koncert je ono što nas hrani”