Alen Vitasović – “Ne želim slavu kao devedesetih”

Alen Vitasović, kao najpopularniji glazbenik sredine devedesetih koji je ulovio najbolji moment ča-vala, i dalje se smatra jednom od legendi istarske glazbe, a taj mu status publika priznaje, ali i cijeni. U 25 godina solo karijere izbacio je brojne antologijske hitove, „Ne moren bež nje“, „Jenu noć“, “Niš mi se ne da” i „Ja ne gren“ samo su neke od njih, a pjevušiti ih zna svatko.

O Alenu se ne treba mnogo pisati. Dovoljna činjenica njegove veličine jest radio emisija “Dnevnik Alena Vitasovića”, posvećena njegovim iskustvima u životu i karijeri. Njegovi koncerti su rasprodani, svaki njegov nastup priča je za sebe i glazbeni doživljaj. Jedan takav prirediti će i ovu subotu, 24. veljače u Saxu, a da ne bi bilo da su temeljeni na nekoj davnoj slavi, Alen svoju solo karijeru namjerava obogatiti još jednim studijskim izdanjem. O svemu smo više otkrili u kratkom intervjuu ususret zagrebačkom nastupu.

Nakon svojevrsnog ‘zatišja’ koje se stvorilo oko Vaših nastupa kroz nekoliko godina ponovno ste se vratili na pozornici u punom sjaju. Kakav je osjećaj ponovno puniti klubove i oduševljavati publiku u doslovnom smislu te riječi?

Osjećaj je predivan. Publika je meni uvijek bila najvažnija. Promijenilo se već tri generacije publike a još ih nekako uspijevam osvojiti. Ponosan sam na to i hvala im!

Vraćate nam se ponovno u Sax nakon posljednjeg rasprodanog nastupa, publika je oduševljena. Što ste pripremili za nas ovaj put?

Par novih pjesama uz naravno starije hitove. Imam band s nekoliko novih članova pa djelujemo malo svježije.

Vaši nastupi su sve učestaliji, postoje li neka mjesta u Hrvatskoj gdje Vam gostovanja zaista prirastaju srcu i što biste mogli izdvojiti kao upečatljivo u tim nastupima?

Volim nastupati u manjim i većim klubovima. Svaki nastup ima svoju čar. Ipak najviše volim velike bine s moćnim razglasom. Inače, u cijeloj Hrvatskoj me dobro prihvaćaju. Sad sam bio u Valpovu, prije toga Zadar i Split…

Sredinom devedesetih godina slovili ste za jednu od najuspješnijih i najpopularnijih domaćih glazbenih zvijezda, gotovo da ne postoji osoba koja nije čula hitove ‘Ne moren bež nje’ ili ‘Gušti su gušti’. Sada, 25 godina nakon prvih glazbenih početaka, na koji način vidite svoj karijerni put? Možete li nam reći što ste naumili za svoje obožavatelje po pitanju Vašeg novog stvaralačkog angažmana nakon prošlogodišnjih objavljenih singlova? Planirate li izdati novi album u skorije vrijeme ili ćete publiku još malo držati u neizvjesnosti?

Upravo završavam novi album. Želim konstantno raditi koncerte, ali ne previše kao nekad. Želim stabilnost i više mira. I polako tako do mirovine. Ne želim slavu kao devedesetih.

Kada retrospektivno sagledate svoju glazbenu karijeru, čime se najviše ponosite i što biste promijenili?

Ponosim se što sam iz malog mjesta uspio osvojiti Hrvatsku bez ičije pomoći. Pošteno i skromno. Napunio sve dvorane, pobijedio na svim festivalima i prodao album u nakladi od sto tisuća primjeraka. I ostao normalan čovjek. Ništa ne bih mijenjao.

Znamo da ste dobili mnogo nagrada i priznanja za svoj glazbeni rad tijekom cijele vaše karijere. Smatrate li sva ta priznanja potvrdom Vaše kvalitete ili biste prije rekli da se Vaša kvaliteta prvenstveno ističe u kontekstu publike koja ne gubi interes za Vas?

Mislim da je većina mojih pjesama kvalitetna te da je to presudno u tom kontekstu. To je prepoznala i publika. Nikad se nisam mijenjao već ostao dosljedan.

Vaš najuspješniji album iz 1994. godine radili ste u suradnji s autorom Livijem Morosinom, no nedugo nakon toga putevi su vam se razišli. Zašto je došlo do prekida suradnje? Postoji li mogućnost da jednog dana ipak udružite snage?

Razišli smo se jer je došlo do zasićenja. Tri godine smo svaki dan bili zajedno. Ostali smo prijatelji i sigurno ćemo opet surađivati.

Vaša emisija „Dnevnik Alena Vitasovića“ na lokalnoj radijskoj postaji Radio Labin slovi za jednu od zanimljivijih i slušanijih emisija na području Istre. Koja je ideja emisije i kojim temama se bavite u njoj?

Emisija je neobaveznog, ležernog karaktera u kojoj pričam o svojim iskustvima iz života i karijere. Sve to prati glazba koja me pratila sve te duge godine rada. Često u emisiji ugostim kolege pjevače i obične ljude koji su bili važan dio mog dosadašnjeg života.

Svojim angažmanom na radiju, ali i u kontaktu sa vlastitom djecom, u dodiru ste s aktualnim zbivanjima na glazbenoj sceni. Je li Vam za uho zapeo kakav zanimljiv glazbeni moment? Koji je Vaš pogled na suvremenu glazbenu scenu?

Ne pratim baš suvremenu glazbenu scenu osim što čujem povremeno i slučajno od kćerke ili sina. Ja sam stara garda i slušam većinom pjesme ’70-ih, ’80-ih. Ovo danas mi baš ne leži.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)