Apocalyptica hipnotizirala Tvornicu sinergijom premijernih izvedbi i omiljenih “klasika”

Zagrebački nastup Apocalyptice bio je njihov ovogodišnji prvi samostalni koncert

Apocalyptica nas je počastila još jednim energičnim koncertom, ali i premijernim predstavljanjem pjesama s novog albuma Cell-0

U ponedjeljak, 20. siječnja 2020. godine se u zagrebačkoj Tvornici samo nekoliko ruku podiglo u zrak na pitanje koliko je ljudi iz gotovo pune dvorane poslušalo novi album. (Ako niste još – sad kada nema svjetala reflektora uperenih u vas – sami sebi to priznajte jer pravo je vrijeme da to nadoknadite. 🙂 ) Toppinen je ipak pozitivno zaključio: “Niste još čuli naš novi album? To nam daje JOŠ VIŠE razloga da vam predstavimo nove pjesme i da ova večer bude sjajna!”

Izvedbu pjesme “Rise” najavili su kao svjetsku premijeru koju je publika “u dahu” pozorno poslušala te nagradila dugim pljeskom. Ono što je svakako važno istaknuti je da je sinoćnji zagrebački nastup grupe Apocalyptica bio njihov prvi samostalni headline koncert nakon što su neko vrijeme proveli na turneji sa švedskim metalcima Sabaton. Bio je to i jedan od prvih nastupa nakon objavljivanja najnovijeg albuma Cell 0, a kao posebni gost pridružio im se već poznati suradnik Tipe Johnson. Primarno u ulozi pjevača koja mu na prvu – iz ovog ili onog razloga – nije sjela baš najbolje, no baš kao i atmosfera u Šubićevoj, do kraja koncerta i on se zagrijao te isporučio vokalne dionice kako je najbolje u tom trenu mogao. Za vrijeme instrumentala (usput koristim priliku za spomenuti kako je novi album Apocalyptice u potpunosti povratak instrumentalnim korijenima) Tipe Johnson se na pozornici pa i u publici pojavljivao “sa strane” – snimajući dijelove koncerta koje su paralelno putem društvenih mreža mogli pratiti i fanovi diljem svijeta.

Uz već spomenutu “Rise” koju smo imali čast čuti prvi u svijetu i među prvim pjesmama na koncertu, kasnije je na red, također po prvi puta ikad izvedena uživo, došla i naslovna pjesma albuma. Osobno – ovih desetak minuta na mene su ostavili najveći dojam. “Some scary shit” kako su ju najavili, pjesma prepuna iznenađenja i žanrovskih obrata – od intrigirajućeg mračnog uvoda i orijentalno inspiriranih melodija do napetosti koja prelazi u žestoke čelo-kombinacije uz tutnjajući bubanj što ispunjava cijelu dvoranu sve do neočekivanog zaokreta u dreamy gotovo idilične dionice iznenada zaskočene žestokim klimaksom koji na koncu ponovo iščezava u smiraju… Nosi ime “Cell-0” i zaista kao da je sastavljena od stanica (cell). Veliki prasak. Svemir. Sve je stalo u tu pjesmu. “Cello-0”.

Nakon prvog i nešto mirnijeg dijela koncerta, uz epičnu i napetu naslovnu pjesmu albuma, posebno zanimljiva bila je gotovo hipnotizirajuća izvedba “Nothing Else Matters” koju je publika, suprotno mojim očekivanjima, ispratila gotovo statično, tiho pjevajući nekako svatko za sebe; upijajući svaki dio – i zaključno ju isprativši uglas otpjevanim zadnjim stihom (da ne znam da je ovo bilo spontano gotovo bih povjerovala da je taj “zborski” moment, koji je rastao kako se pjesma bližila kraju, bio planiran i uvježban). Uz još nekoliko energičnih izvedbi (sviralo se i ležeći na podu) kako autorskih uspješnica (“I’m Not Jesus”, “Not Strong Enough”, “Harmageddon”, “Shadowmaker”, “Hope”…) tako i nezaobilaznih obrada Metallice (Enter Sandman, Seek & Destroy) i Sepulture, atmosfera tog ponedjeljka podigla se na “želimo-dva-bisa” razinu.

Za prvi bis sačuvali su sjajnu i energičnu “I Don’t Care” – što bih također uvrstila u jednu od osobno najdražih izvedbi te večeri, te melodioznu “Dead Man’s Eyes” na kojima im se ponovo, i vokalno snažniji, priključio Tipe Johnson.

Započeli su, i svijet osvojili, sa svojom vizijom Metallice na čelima – “Apocalyptica Plays Metallica By Four Cellos“, a za sam kraj i drugi bis podsjetili su nas na još dublje korijene – samu srž od koje se i krenuli – klasiku. Uz uvodno poigravanje poznatim riffovima i melodijama kojima su izmamili i nešto smijeha iz publike, finska četvorka ušla je u “metalno podebljanu” izvedbu klasične skladbe nakon čega su se pozdravili s publikom te obećali da će se vratiti.

Novi album došao je pet godina nakon prethodnika “Shadowmaker” i u godini u kojoj obilježavaju 20 godina od objavljivanja prvih autorskih stvari i albuma “Cult” te je, kako kažu, došlo vrijeme da se vrate tim korijenima. Apocalyptica je još jednom potvrdila što se sve može stvoriti kada su glavni sastojci ljubav prema glazbi, talent, kreativnost te puno rada kojim svoje zamisli instrumentima pretaču u stvarnost.

Veselimo se novim čelokreacijama i nekim novim susretima!

______________

(DČ za Mixer.hr)