Bajaga & Instruktori “U Puli lom – Live at Arena” – Reprezentativan album srednje struje

Dvostruki "U Puli lom" očito dobro funkcionira i kao reprezentativan koncertni zapis i kao kompilacija doista najboljeg u karijeri Bajage i Instruktora

Piše: Zlatko GALL

BAJAGA I INSTRUKTORI
U Puli lom – Live at Arena
Croatia records
****

“Bajaga se konačno vratio u formu. A to pak znači da mu, bez obzira na trendovske mijene, u kategoriji pop-rock mainstreama i radio-friendly materijala nema baš mnogo konkurencije”. Ove retke koje sam zapisao nakon objavljivanja albuma “U sali lom” – novog studijskog albuma na kojeg je valjalo čekati šest godina – Bajaga i Instruktori su debelo potvrdili niskom prošlogodišnjih (ali i nedavnih) nastupa uživo. Naravno u međuvremenu Bajaga nije mirovao već je uporno špartao uzduž i poprijeko prostorima bivše države/regije/regiona, no kao da je svih tih godina i glavnom liku i njegovom bendu nedostajao fokus. Točnije, novi materijal koji bi turnejama, velikim i malim svirkama u sportskim dvoranama i u klubovima, dao neki smisao. I Bajagu s Instruktorima barem dijelom udaljio iz kružoka koji krčmi samo na nostalgiji “onih godina”; izvan kružoka koji je sve više nalik “tribute” bandovima koji, za razliku od tuđe, slave vlastitu bolju prošlost.  

“U Sali lom” je sve to promijenio jer album ide u vrh Bajagine diskografije od devedesetih naovamo a Instruktore na promotivnim svirkama predstavlja kao bend koji ne samo da više no solidno odrađuje posao na sceni već u tome i uživa. Naravno, Bajagina prtljaga zbog koje većina i stare i nove publike hrli na njegove koncerte, odveć je glomazna i značajna da bi se ostavila u spremištu uspomena. A i što bi kad vremešni zgodici imaju isti učinak i danas kao i u doba “ponosa i slave” osamdesetih. Tim prije što im brojevi s novog albuma služe kao pogođen face lifting; kao čvrsta spona između jučer i danas i kao zalog za sutra.

Dvostruki živi koncertni zapis iz pulske Arene sa čak 28 brojeva savršeno to dokumentira. Uvodni broj “Rimljani” s davnašnjih “Jahača magle” iz 1986., “Sa druge strane jastuka” – s uvodom a la Dire Straits s “Brothers In Arms” te vremešni “Red i mir” u swingersko-rockabilly izdanju i countryjem ozračena “Godine prolaze” logično su se naslonili na naslovni broj novog albuma. “U Sali lom” je naime vješto skockan crossover između western i gypsy swinga sa dojmljivim gitarskim twangom i toplim orguljama. “Starudija” jednako dobro zvuči: “Dobro jutro” kao stara posveta poetici šezdesetih, laganica “Ako treba da je kraj”, hitoidna “Verujem – ne verujem”, “Lepa Janja”, sjajna balada za rezanje vena “Kad hodaš” (očekivano praćena zbornim pjevanjem publike), “Dobro juto džezeri” izvedena u lijenom jazzy grooveu, “Strah od vozova” sa izvrsnih “Jahača magle” odsviran s naglašenijim blues timbrom…  U kombinaciji s “Veselom pesmom” u žovijalnom raspašoju čak je i “Severac” – šlagerizirani humpa-cumpa broj i najslabija karika u lancu brojeva s novog albuma – opravdao svoju koncertnu iuzvedbu.

Drugi CD nastavlja s istim zgodnim slaganjem brojnih Bajaginih hitova (nezaobilaznioh “Zažmuri”, “Dvadeseti vek”, “Plavi safir”, “220 u voltima”, “Ti se ljubiš”, “442 do Beograda”, “Tamara”…) s novim brojevima poput “Bilo bi lako” i “Može da te ubije grom”. Prva je naime tipična Bajagina akustičarska “laganica” koja u refrenu raste prema himničkim visinama uključivanjem cijelog benda. Što je, naravno, pouzdan recept za koncertni zgoditak kod publike koja emocije iskazuje paljenjem mobitela ili upaljača. “Može da te ubije grom” bi se pak i u živoj izvedbi mogla naći i na nekom albumu ELO-a a u temi se neočekivano no vraški efektno javlja moćna gitara u koloritu “sudbinskog” metala Metallice…

Dvostruki “U Puli lom” očito dobro funkcionira i kao reprezentativan koncertni zapis i kao kompilacija doista najboljeg u karijeri Bajage i Instruktora. Rekoh već na početku teksta – jedne od provjerenih uzdanica pop-rock mainstreama na ovim prostorima.