Naslovna fotografija: Katarina Skrbin / Mixer.hr

Piše: Zlatko GALL

Nagledao sam se pravih i onih „fejkanih“ biografskih dokumentaraca (iliti rockumentaraca) čiji su protagonisti bile velike i male face globalne i domaće rock scene no malo me koji tako pogodio „u žicu“ kao „Bure Bareta“. Taj „mali“ no istovremeno veliki „dokumentarac“ od pedesetak minuta – navodnici su zbog toga jer je napravljen na osnovu jednog jedinog intervjua s Goranom Baretom snimljenim samo jednom kamerom! – koji svojom ogoljenošću, neposrednošću pa, ako ćete i „sirovošću“  hvata kultnog pjevača i autora Majki onakvog kakav doista i on sam i njegova glazba jesu. Izravni, neposredni, bolno iskreni…

Mada je nastao bez umišljaja što će reći da je izvorno intervju rađen kao dio podužeg budućeg serijala o etiketi Croatia records i njenim ključnim autorima/izvođačima, „Bure Bareta“ je sve samo ne improvizirana sklepotina. Odavno se znade da „manje“ može donijeti „više“, no ovog puta krilaticu minimalizma „less is more“ vrijedi shvatiti doslovno. Jer, bez uobičajenih iskaza pravih i lažnih svjedoka, dokumentarnih zapisa iz arhiva, kritičarskih panegirika i lakiranja tako čestih u biografskim dokumentarcima pretvorenim u hagiografiju, „Bure Bareta“ snimano jedva osamdesetak minuta u prostoriji za vježbanje Majki, donijelo je stvarnu i neuljepšanu priču ispričanu u prvom licu.  

Nije to samo storija o jednom zanimljivom, istovremeno karizmatičnom i kontroverznom te vraški talentiranom liku čiji bi život zaslužio i holivudsku ekranizaciju već brutalno iskrena priča i o jednom vremenu pročitanom kroz optiku „neprilagođenog“ buntovnika sa i bez razloga iz pitomog slavonskog gradića. Buntovnika koji je, kao u davnašnjoj pjesmi Janija Kovačića „Škofljica“, otišao „da ne bi koga ubio“. Priča je to i o Vinkovcima koji su iznjedrili čudesnu rock scenu o kojoj je pisao i tamošnji rock-kroničar Želimir Ž. Ivković u knjizi „Rock u Vinkovcima“. Ona je  – uzgred rečeno – poslužila i kao izvor ilustracija u dokumentarcu ne propustivši spomenuti ni Satana Panonskog o kojem je govorio i Bare, ali ni Duo Debili s kojim je Goran Bare još kao petnaestogodišnjak prvi put nastupio pred publikom. U obližnjim Bosancima bio je i sjajan studio RockOko Želimira Babogredca, kako veli Bare – za sitne novce i Majke snimile prvi album, kultni zgoditak na etiketi gurua alter-rock izdavaštva Zdenka Franjića. U Vinkovcima se dogodilo i Baretovo otkriće „otajstva“ rock and rolla kroz dva slučajno dobivena albuma, ali i prva spoznaja o tadašnjoj državi koja mu je zbog licemjerja političara „išla na živce“ (onako kako su Strummeru i Clashu „na živce“ išli političari torijevske Velike Britanije)… Priča je to lišena svakog uljepšavanja, bez prethodno pomno elaboriranih odgovora, sjajno „garnirana“ pokojom spontanom psovkom (iliti uobičajenom kolokvijalnom verbalnom „štakom“), s nedovršenim rečenicama i Baretom koji o sebi i drugima govori bez dlake na jeziku. Pa i EKV-u čiji mu pretenciozni tekstovi nisu bili po volji ili pak kilavom Massimovom coveru hita Walker Brothersa „The Sun Ain’t Gona Shine Anymore“ kojeg je daleko bolje, pače sjajno, lani posvojio sam Bare. Čak i o svojoj ovisnosti, liječenju kod dr. Sakomana, alkoholu i tabletama…

S tek pokojom koncertnom snimkom (sjajno izabranom da bi se dodatno naglasile prethodno izgovorene Baretove misli i zapažanja), bez cimanja općih mjesta hitoidne diskografije, s tek pokojom fotografijom posuđenom iz knjige “Rock u Vinkovcima“ ili uključivanjem u dokumentarac Baretovih obraćanja nevidljivom tehničaru i tehničkih „felera“ – poput trenutka kad je pregorjela lampa reflektora i „scena“ potonula u mrak – „Bure Bareta“ je čisti zgoditak rock-dokumentarističkog, kod nas još ne viđenog „art bruta“.  

Trojka redatelja, scenarista i producenata odnosno Robert Bubalo, Mario Vukadin i Renato Tonković ovog je puta tako donijela film posve drugačiji od hvaljenog i nagrađivanog „Izgubljenog dugmeta“ na kojem je radila pet godina, no postigla – usuđujem se kazati – još bolji rezultat. Ili, preciznije, uvjerljivi i životni, posve ogoljeni kroki Gorana Bareta kakav će biti teško nadmašiti.   

(Dokumentarac „Bure Bareta“ premijerno je istovremeno prikazan 23. kolovoza na DORF-u u Vinkovcima te Mediteran Film Festivalu u Širokom Brijegu)