CHEMICAL BROTHERS “No Geography” – Povratak u analogna vremena

"No Geography" je vraški dobar, zanimljiv i zabavan album koji, pored ostalog, još jednom pokazuje da su Chemical Brothers velemajstori semplerskog posvajanja.



Piše: Zlatko GALL

CHEMICAL BROTHERS
No Geography
(EMI)
****

Dobro došli u post-digitalno doba. Dobro došli u budućnost koja nastaje povratkom u analognu prošlost, u vrijeme kada je Bog hodao po zemlji dijeleći semplove a big beat Chemical Brothersa, baš kao i danas, navijestio budućnost plesne glazbe!

Otprilike ovako je mogla glasiti poruka na novom, dugo očekivanom, devetom albumu Toma Rowlandsa i Eda Simonsa „No Geography“. Chemical Brothers su naime odlučili biti “oni“ stari Chemical Brothers (haleluja!) kakve smo upoznali na prvim dvama albumima „Exit Planet Dust“ (1995.) i „Dig Your Own Hole“ (1997.) sa zaraznim break beatovima hip hopa, semplovima „opakih“ rokerskih gitara, moćnim grooveom i mahnitim često distorziranim ritmom svojeg post-techno viđenja plesne scene.

Povratak na izvorna nadahnuća naglašen stvaranjem „studija u studiju“ sa hrpama stare analogne opreme koju su kombinirali sa najnovijom hi-tech studijskiom tehnologijom donio je brojeve nepatvorene stare-škole u kojima su se zajedno našle krhotine (kao djelići slojevitog puzzlea) acid housea, funkoidnog disca, soula samdsetih, hip hopa, „arahičnih“ ritam mašina, sintova i gitarskih semplova baš kao i posvajanja ugođaja i melodike pjesama u tako širokom rasponu od Kraftwerka do Lionela Richiea i Chica.

Za razliku od negdašnjeg običaja da ugošćuju „velike face“, Chemical Brothers su ovog puta izabrali manje poznata grla poput japanske reperice Nene u uvodnoj „Eve Of Destruction“ (koja naravno nema nikakve veze sa davnašnjom protestnom istoimenom skladbom Barryja Mcguirea) ili pak norveške kantautorice Aurore Aksnes koja u „Universe Sent Me“ dominira u vrtoglavim visinama iznad kovitlaca elektronike dok je ulozi soul dive u sjajnoj „We’ve Got To Try“ s primjesama – pored ostaloga – i princeovske inačice Hi-NRG-a. Svaka od tema koje zovu na mrdanje dupetom i lupkanje nogom u ritmu, sazdane su od sjajnog izbora semplova ili su pak pravi podsjetnici na strukture pjesama ili melodije koje ste već čuli. Recvimo, e „Catch Me I’m Falling“ podsjetnik je na mega hit Lionela Richiea a „Bango“ sjajan umješak funka, fantastičnih udaraljki i tipa skladbe kojeg su patentirali Kraftwerk. Naslovni broj a posebice fankoidni „MAH“ (s ubačenim smijehom i žamorom s javnog/protestnog skupa) hipnotičke su zvučne tapiserije razigranih sintova, muklog i jakog basa i udaraljki a „Got To Keep On“ jedan je od vrhunaca albuma s Aurorom u mantričkom napjevu i sjajnim disco-funkom građenim na sampleu izvanvremenog plesnog bisera Petera Browna „Dance With Me“ ( i njegovim „chicovskim“ funk-grooveom).

Ako i ne pršti novim idejama „No Geography“ je vraški dobar, zanimljiv i zabavan album koji, pored ostalog, još jednom pokazuje da su Chemical Brothers velemajstori semplerskog posvajanja. Što se mene pak tiče rado bih i „No Geography“ priključio starijim albumima „kemijske braće“ iz devedesetih i puštao ih na svakom partyju.