Za mnoge jedan od najboljih rock’n’roll bendova ovih prostora, Kojoti na krilima svog najnovijeg, hvaljenog studijskog albuma “Sve je pod kontrolom?” posljednjih mjeseci osvajaju radijski eter i pozornice Hrvatske i regije. Album objavljen u ožujku u nakladi diskografske kuće Dancing Bear osvojio je slušatelje najavnim singlovima “Mi ne pripadamo tu”, “Ljubav u kvaru”, “Nova riječ” i “Evolucija ide u pogrešnom smjeru”, a kritičari su ga unaprijed proglasili jednim od najboljih domaćih rock albuma godine.

Osvježena kemija benda posebno se osjeti u naslovnom singlu “Sve je pod kontrolom”, koji su Kojoti snimili u suradnji s genijalnim osječkim reperom Kandžijom, a ovih dana dočekali smo i video spot za najljepšu pjesmu s albuma – “Oprosti što te volim“.  Redatelj spota koji vrvi različitim emocijama je stari prijatelj Kojota, Radislav Jovanov Gonzo, a u spotu su glumačke uloge preuzele novi naraštaji rock and roll majstora – Pia Vrdoljak i Vili Gobac.

Osim radijskim eterom, nikad jaču energiju Kojoti prenose i na pozornice pa su tako ovo ljeto pored najvećeg hrvataskog open-air festivala INmusic po prvi put nastupili u Beogradu i to u sklopu najvećeg tamošnjeg festivala Belgrade Beer Festival kojeg kroz tri dana trajanja posjeti i do pola milijuna ljudi. Sljedeći petak, 25. listopada, iščekujemo veliku koncertnu promociju novog albuma koju je bend zakazao u Tvornici kulture. Njihov nastup bit će dio višemjesečnog programa kojim se obilježava 20 godina kultne koncertne dvorane u Šubićevoj pa je ovaj dvostruki povod za slavlje najbolja pozivnica da svratite na najveći rock tulum u gradu sljedeći petak.

Jedan od povoda, ili prije svega mnogih drugih izgovora za naš razgovora je vaša velika promocija albuma „Sve je pod kontrolom?“ najavljena za 25. listopada u Tvornici kulture. Na taj album čekali smo čak 21 godinu. Reklo bi se da je sazrio do zakonske punoljetnosti. U tom iščekivanju, periodu vaše diskografske hibernacije pa velikog povratka na koncertnu scenu, kako je sazrijevala ideja ovog albuma? Je li ju ponio val novog sviralačkog elana ili su neke od ideja, eto,  čekale dva desetljeća da se formiraju i zablistaju na novom albumu?

Davor Viduka: Prva pretpostavka je točna – ponijelo nas je ponovno zajedničko sviranje i kemija koju smo osjetili već na prvoj probi. Nismo mogli znati hoćemo li ćemo dobro funkcionirati zajedno nakon toliko vremena, ali ispalo je da smo zazvučali čak i bolje nego tih ‘90-ih jer smo svi – Bobo, Alen, Vanja i ja – u međuvremenu napredovali i sazrijeli u kontekstu stvaranja, ali i kao ljudi.

Puno je pjesama koje sam napisao prije ponovnog okupljanja benda, ali sam u tom pozitivnom valu vibracija – pogotovo nakon fantastičnog prvog povratničkog koncerta na Brijačnici – ipak napravio potpuno nove pjesme i one su na albumu ‘Sve je pod kontrolom?’ na koji smo izuzetno ponosni jer je objektivno najkvalitetniji do sada i upravo njega promoviramo 25. listopada u Tvornici.

Je li postojao pritisak prilikom stvaranja ovog albuma, misao da morate udovoljiti nekim očekivanjima ili ste se s toliko staža na domaćoj glazbenoj sceni bili spremni uloviti sa svim izazovima postavljenima pred vas?

Davor Viduka: Naravno da je postojao pritisak. Pogotovo meni kao autoru nije bilo svejedno kakav će biti album nakon tolike pauze, a vjerujem i cijelom bendu, kojem se ovim putem ponovno zahvaljujem na povjerenju koje su iskazali i na tome što je svatko od njih dao sve od sebe u studiju da pjesme zazvuče tako dobro.

Album je zamišljen kao cijelina, čak i redoslijed pjesama nije slučajno posložen i kao takav puno bolje funkcionira nego kao skup singlova ili pjesama. Znam da je to u današnje vrijeme nepopularno i da time previše tražim od slušatelja, ali ako se album posluša u cijelosti dobijete pravi osjećaj onoga što smo htjeli poručiti i postići s njim. Ne sumnjam da je poruka stigla do slušatelja – to potvrđuju sve te odlične recenzije koje je album dobio.

Približite nam u dvije rečenice album „Sve je pod kontrolom?“. Koja je misao vodilja koja objedinjuje ovih 11 pjesama?

Davor Viduka: Svaki odgovor na to pitanje bi nenamjerno mogao zvučati pretenciozno jer samo bend i ja kao autor znamo sve te sitne poveznice i tajne koje album krije… I tako je najbolje da i ostane.

Tekstualno ga je također teško i možda nepotrebno objašnjavati jer svatko tko ga posluša imati priliku stvoriti svoju sliku i interpretaciju pojedine pjesme ili albuma u cijelini. Mogu samo okvirno reći da sam imao jaku inspiraciju i da sam prvi puta u životu zadovoljan sa tekstovima koje sam napisao. Čak i danas, pola godine nakon što je album izašao. A muzički i produkcijski mogu u najkraćim crtama reći da smo se poigrali s puno različitih vrsta i podvrsta rock and rolla – htjeli smo da svaka pjesma bude drugačija, ali da u svakoj bude jasno da su to Kojoti.

Kako je izgledao povratak u studio? Koji vam je dio snimanja albuma bio najzabavniji? Čega ste se grozili?

Davor Viduka: Ovo snimanje mi je bilo najlakše i najljepše iskustvo do sada, a snimio sam dosta albuma.

Snimali smo u tri navrata po tri ili četiri pjesme u prelijepom Kastvu u studiju našeg starog prijatelja Mateja Zeca iz sastava Let 3. Naravno, kad imaš nekoga tko kuži što želiš kao što je to Matej, onda je sve lagano pa je čak i mix albuma, koji zna biti naporan inače, prošao bezbolno i ja sam mu kao producent  jako zahvalan. Snimali smo svi odjednom, sa minimalno nadosnimavanja, tako da je sve išlo jako lako i brzo. Zahvaljujem se i svim gostima na albumu, kojih ima dosta, ali svi su pomno birani po tome što nam treba za određenu pjesmu, a ne po imenima, jer sve su to vrhunski ljudi i muzičari. Svi su se odazvali i svojim talentom uljepšali album. I hvala im na tome.

Za većinu umjetnika, pa tako i glazbenika, originalnosti prvo prethodi faza učenja i (često) oponašanje drugih. Kako biste opisali svoj razvoj kao glazbenika i prijelaz prema realizaciji vlastite vizije glazbe? Po čemu se Kojoti razlikuju danas od onoga što su bili prije dvadeset i kusur godina?

Davor Viduka: Nezahvalno je da ja to opisujem. Mislim da to može puno bolje reči svatko tko je bio na nekom našem koncertu od povratka na scenu. Nekakva većina komentara ide u smijeru da su sretni jer konačno opet uživo mogu čuti te pjesme i općenito žestoki rock and roll band. Dvije ili tri kile koje izgubim na svakom koncertu govore tome u prilog.

A razliku danas i ‘90-ih? Sada je puno manje destrukcije i zajebancije koje same po sebi nose rane dvadesete, ali zato je sve drugo na puno višem nivou. Profesionalniji pristup, koncentracija, znanje, tolerancija, vještina i kemija između nas.

U tih dvadesetak godina, što se promijenilo? Jesu li s vaše strane očekivanja prema albumima, glazbi, stvaranju, koncertima jednaka kao nekada?

Davor Viduka: Ne mogu govoriti u ime benda jer sam osobno cijelo to vrijeme bio prisutan na sceni, prvenstveno kroz sviranje u Kawasaki 3P-u, tako da nemam objektivni odmak. U principu od svoje šesnaeste godine do danas – a to je jako puno godina 🙂 – nisam imao pauzu da npr. ne znam kada mi je sljedeći  koncert. Jedino što mogu reći jest da svako vrijeme nosi svoje pluseve i minuse. Što baš i nije neka sreća od odgovora, hehe.

Kako je kroz vašu prizmu izgledao ovaj period promocije albuma od njegove objave prošlo proljeće? Nakon ovih svih mjeseci, jesu li se malo slegli dojmovi? Kako su publika i kritika prihvatili poznate ideje i zarazni ritam upakirane u novo ruho?

Davor Viduka: Nikada nismo dobili tako pozitivne recenzije što nam je jako drago čuti i pročitati. Osobno sam jako sretan, i ponizan u isto vrijeme, jer rock kritičari su poslušali album u cijelosti i vjerojatno osjetili ono o čemu sam pričao. Ovaj album je cijelina i tako najbolje funkcionira.

Mislim da smo i koncertno do sada maksimalno iskoristili ovaj period, pogotovo ljeto, jer smo svirali na brojnim koncertima i festivalima. Moram izdvojiti tri najveća u Hrvatskoj, BiH i Srbiji – INmusic festival, Haloo Beer Fest Sarajevo i daleko najveći Belgrade Beer Fest na kojem je ove godine bilo više od 120 tisuća ljudi. I ne mogu se sjetiti osrednjeg koncerta! Kojoti uvijek daju maksimum jer valjda drugačije ni ne znamo. Takve su nam pjesme i mi se ne znamo štediti ili švercati na koncertu, a to publika cijeni.

Što vidite kao najveću boljku glazbene industrije, a što je za vas najljepše u tom svijetu radi čega ste i posvetili svoj život glazbi?

Davor Viduka: Najveća boljka je što glazbena industrija pomalo izumire, a najveći plusevi bavljenja glazbom su sloboda i kreativnost.

U toj vječnoj borbi za umjetnost, kroz sve oluje koje mora proći jedan umjetnik? Kako ostati vjeran svojoj ideji?

Davor Viduka: Umjetnik mi je užasno pretenciozna riječ. Mi smo muzičari ili glazbenici, iako neki od nas imaju status umjetnika. Nema recepta, osim raditi puno i raditi ono što voliš. S čim opet, čini mi se, nisam otkrio toplu vodu baš, hehe.

Ovaj koncert u Tvornici kulture 25. listopada zapravo je proslava dugovječnosti i Kojota i samog kluba koji je postao simbol ne samo zagrebačke već i hrvatske glazbene scene. Koje uspomene čuvate iz povijesti ovog kluba?

Davor Viduka: Uff… Ne znam ni sam koliko sam puta svirao u Tvornici i to je uvijek najbolji koncertni doživljaj i za bend i za publiku u Zagrebu. Kao što je nekad to bio Kulušič. Čak su i blizu.

Kao što je rekao naš dragi Dražen Goreta,  voditelj Tvornice i menadžer benda – ‘Tvornica  Kulture je jedina tvornica koja već 20 godina ne da nije propala nego konstantno  radi sve više i nudi bolje programe.’ I jedva čekamo 25. 10. da tamo ponovo pokažemo sve najbolje što znamo i dostojanstveno promoviramo novi album jer on zaslužuje veliku promociju.

Naravno svirati ćemo sve bitne stvari i sa prva tri albuma, a bit će tu i svakakvih iznenađenja!

Što sanjate za narednih 20 godina Kojota?

Davor Viduka: Hehehe – trenutno razmišljam do 25. 10. i do koncerta u Tvornici. I to je čak previše ili predugo . Polako i bit će sve ok. 🙂

 

Kojoti najavili dokumentarac – počinju ga snimati na koncertu u Tvornici Kulture!