Flamin’ Grooves “Gonna Rock Tonite! The Complete Recordings 1969-71” – Marginalizirani dio “bolje prošlosti”

Kao i na staroj vinilnoj kompilaciji najbolji trenuci boxa su do danas trajno žareći autorski zgodici poput "Teenage Head", "Evil Hearted Ada", "Whisky Woman", "Comin After Me", "City Lights", "Doctor Boogie"...



Piše: Zlatko GALL

FLAMIN’ GROOVES
Gonna Rock Tonite! The Complete Recordings 1969-71 (box s 3 CD-a)
(Grapefruit)
**** 1/2

Svima koji su se nekoć zakačili na Flamin’ Grooves te doma još čuvaju stari Helidonov vinil sjajne kompilacije „Still Shakin“ iz 1978. ili naprosto vole taj čudesni umješak garažnog rocka šezdesetih, rockabillyja, hard rocka, countryja i punka kojeg su od 1969. do 1971. „kuhali“ Groovesi – sabrane snimke s tri albuma, studijskog koncertnog sessiona 1971. te brojevima sa singlica i neobjavljenim skladbama,  praznik je za uši.

Flamin’ Grooves nikad nisu dosegli kultni status jednih MC5 skojima su ih nerijetko uspoređivali, niti utjecaj bendova „drugog vala“ iz „bazena“ San Francisca na isteku šezdesetih (poput Santane, It’s A Beautiful Day, CCR…) no njihov je minuli rad ipak svih ovih godina gotovo svakog novog desetljeća iznova otkrivala neka nova generacija klinaca s gitarom.  Posebice u drugoj polovini sedamdesetih kad je inkarnacija banda predvođena Cyrilom Jordanom obilato utjecala na grupe sklone power popu i „bazičnom“ rocku.

Prava priča energičnog rokerskog benda s retro ukusom očitim u paprenim coverima brojeva Eddiea Cochraina, Little Richarda, Hueya Piano Smitha, Chucka Berryja… počela je 1969. albumom „Supersnazz“ objavljenim za Epic no njegova slaba prođa (a pozitivne kritike) dovele su ih na pod etiketu Budah Records Kama Sutra za koju su objavili veoma dobar i „nabrijan“ album „Flamingo“. Treći album „Teenage Head“ iz 1971.bio je još bolji. Dapače, u ponovljenom slušanju nakon svih ovih godina zvuči sjajno. I taman kad su vrata uspjehu bila otvorena Grooviese napušta utemeljitelj i glavni pjevač Ron Loney (lik trajno sklon „britanskom invazijskom valu“ koji je i stvporio američku „garažu“) pa ulogu lidera s novom postavom preuzima Jordan. Mijenjajući članove band tek 1976. snima (ovog puta na etiketu United Artists) slijedeći album „Shake Some Action“ koji, zahvaljujući i naslovnoj skladbi, Grooviesima ponovo donosi čvrsto sljedbeništvo i podgrijava stari kultni status. Slijedeći albumi nisu tako dobro prošli što ih košta ugovora sa Sire etiketom. Slijedeći koncertni album „One Night Stand“ izlazi tek 1987. a „Rock Juice“ 1993. no tek je „Fantastic Plastic“ iz 2017. podsjetio na vrhunce s prva tri albuma.  Te na njihove sjajne tadašnje kritike u „Crawdadddy“ magazinu, „Rolling Stoneu“, „Village Voiceu“ „New York Timesu“, „Varietyju“…,

Kao i na staroj vinilnoj kompilaciji najbolji trenuci boxa su do danas trajno žareći autorski zgodici poput „Teenage Head“, „Evil Hearted Ada“, „Whisky Woman“, „Comin After Me“, „City Lights“, „Doctor Boogie“… te cijeli niz sjajnih covera u rasponu od „Have You Seen My Baby“ Randyja Newmana do „Walking The Dog“, „Louie Louie“, „Around And Around“, „Keep A Knockin“…

Većinu ovih brojeva fanovi zacijelo već imaju ili na kompilaciji „Still Shakin“ ili pak na CD-u „Rev-Ola“ iz 2009. na kojem su se našli albumi „Flamenco“ i „Teenage Head“.  No remasterirana izdanja ovih albuma kojima je dodan i „Supersnazz“ te čak 17 bonusa uz neizbježnu knjižicu s odličnim esejom, ovaj box čine idealnim i za stare fanove i neke nove klince sklone pogledu na „bolju prošlost“. I makar uvid u najbolje trenutke banda kojem je uvijek nedostajalo malo sreće da postanu velike zvijezde.