Freddie Mercury – Život ispričan vlastitim riječima

Freddie-Mercury240 piše: Janko Heidl

„Mi smo Cecil B. De Mille rock’n’rolla, želimo da uvijek sve bude veće i bolje“; „Novac možda ne može kupiti sreću, ali je itekako može pružiti!“; „Michael Jackson je najuspješniji pjevač u povijesti po pitanju prodaje, što donosi i dodatnu vrstu pritiska, budući da je izdvojen kao najbolji. S time bih se čak i ja teško nosio“, neke su od karakteristično zabavnih izjava Freddieja Mercuryja (1946-1991) kakvima obiluje knjiga „Freddie Mercury – Život ispričan vlastitim riječima“ (255 str, oko 40 fot. c/b i u boji, Naklada Ljevak, 2010, prev. Damir Biličić).

Druga u nas prevedena knjiga u čijem je središtu britanska rock grupa Queen (1971-1991, uz povremena kasnija uskrsnuća) – prva je bila razmjerno suhoparna „Queen – potpuna biografija“ Laure Jackson (Ljevak, 2006) – djelo je Grega Brooksa i Simona Luptona koji su u njoj sakupili izjave iz intervjua što ih je pjevač grupe Freddie Mercury davao raznim novinarima u raznim prilikama tijekom dvadeset godina karijere. Izjave nisu datirane, niti poredane kronološkim ili biografskim redoslijedom, nego su ugrubo grupirane po temama kao što su Mercuryjev ljubavni život, odnos prema skladanju, publici, medijima, bogatstvu ili uspjehu… Knjiga nije ni Mercuryjev životopis, niti povijest Queena iz njegova gledišta. Ostali članovi grupe jedva da se spominju, a nema niti ozbiljnog raščlanjivanja fenomena Queen kao ni pikanterija ili specifičnih anegdota koje bi otkrile zakulisne nepoznanice o njihovu liku i djelu. Najveća „tajna“ koju će Mercury otkriti, jednostavna je istina koja vrijedi za svaki veliki rock sastav: „Različiti smo karakteri, ali kad smo na okupu javlja se kemija, to je nešto od čega su sastavljeni dobri bendovi.“ U cjelini, riječ je, manje-više, o nizu bombastičnih izjava koje ponajprije nude Mercuryjeve poglede na raznorazne aspekte života rock-zvijezde, ali istovremeno govore i o ideji vodilji grupe Queen („Namjera nam je bila osmisliti drugu vrstu teatralne glazbe.“) te ocrtavaju svojevrstan psihoportret samog Mercuryja.

S jedne strane samopouzdan, arogantan i pompozan („Uvijek sam smatrao da sve znam najbolje.“), s druge otvoren i netipično objektivan, Mercury govori tonom hvalisavca, ali nikada, primjerice, ne veliča svoje skladateljske domete („Moje su pjesme tek komercijalne ljubavne pjesme, potrošna roba, zabava za jednokratnu uporabu. Ne želim promijeniti svijet ni pričati o miru.“). Shvaćajući bavljenje rockom kao djelatnost koja pripada području zabave, rado će naglasiti komercijalnu uspješnost i popularnost Queena širom svijeta kao i njihova vrhunska postignuća u ostvarivanju koncertno-scenskih spektakala, no što se tiče umjetničkih dosega, najveća će samohvala biti da je grupa uspjela ostvariti vlastiti, originalni identitet. Ni za koga nema ružnu riječ, a s osobitim će poštovanjem, primjerice, govoriti o Johnu Lennonu i Jimiju Hendrixu.

Kroz knjigu se učestalo provlače razmišljanja koja su ga, očito, ponajviše zaokupljala, ona o tome kako je za postizanje uspjeha u svijetu rocka osim umjetničkog dara potrebno znati „prodati vlastitu guzicu“, itekako puno raditi, pratiti trendove, mijenjati se i ne sjediti na staroj slavi. Jednom uspješan, moraš znati prepoznati „pijavice“ koje te žele prevariti i odmah ih se riješiti te biti sposoban suočiti se „s problemima za koje nisi ni znao da postoje“.

Razoružavajućom iskrenošću i duhovitošću, bez opravdavanja i lažnog moraliziranja, jednostavno će, primjerice, priznati kako mu je raskošnu kuću „kao iz holivudskih filmova“ bilo važnije kupiti, nego u njoj živjeti, zatim kako je nastup Queena na Live Aidu grupi bio najvažniji zbog prilike da ih vidi milijunsko gledateljstvo („U redu, pomažemo, ali… svi mi tzv. rock-zvijezde volimo biti u središtu pozornosti.“) ili kako za propuštanom prilikom da pjeva na albumu „Thriller“ Michaela Jacksona žali ponajprije zbog tantijema koje je tom suradnjom mogao ostvariti.

Iako ne bi bilo zgorega da su priređivači izvršili stroži izbor – jer mnoga se Mercuryjeva razmišljanja višekratno ponavljaju, uz nebitne varijacije – riječ je o knjizi uz koju će se zabaviti, a i podosta zanimljivoga doznati i rockoljupci kojima grupa Queen ne predstavlja više od nepotrebnog ekscesa povijesti rocka.

srodno štivo – veliki rock sastavi:

„The Rolling Stones – Rock’n’roll Babilon“, Darko Glavan, Hrvoje Horvat (Šareni dućan, 1998)
„The Beatles“, Cesare Rizzi (Mosta, 2004)
„Ožiljci – Autobiografija pjevača Red Hot Chili Peppersa“, Anthony Kiedis, Larry Sloman (IBS, 2005)
„Kosa anđela – Biografija Kurta Cobaina“, Charles R. Cross (IBS, 2005)
„Dnevnici“, Kurt Cobain (Šareni dućan, 2005)
„Riders On the Storm – Moj život s Jimom Morrisonom i grupom The Doors“, John Densmore (IBS, 2005)
„U2 o U2“, Bono, The Edge, Adam Clayton, Larry Mullen Jr. i Neil McCormick (Ljevak, 2006)
„The Rolling Stones – To je samo rock’n’roll/Priče o pjesmama“, Steve Appleford (IBS, 2006)
„Keith Richards – Lice rock’n’rolla“, Victor Bockris (Šareni dućan, 2006)
„Queen – potpuna biografija“, Laura Jackson (Ljevak, 2006)
„U2 – Dnevnik“, Matt McGee (Menart, 2009)
„U2 – Duhovno putovanje“, Steve Stockman (Bono Records, 2009)
„Led Zeppelin – kad su divovi hodali Zemljom“, Mick Wall (Ljevak, 2009)