George Benson “Walking To New Orleans” – Posveta Chucku i Fatsu

Bensonov podsjetnik na Berryja i Domina više je no solidan podsjetnik na njihovu glazbenu ostavštinu te ujedno dokaz da ovih deset skladbi baš dobro sjedaju i u dvijetisućite

Piše: Zlatko Gall

GEORGE BENSON
“Walking To New Orleans – Remembering Chuck Berry and Fats Domino”
Provogue – Dancing Bear
***1/2

Manje je više, zacijelo je zaključio George Benson prije nego li je ušao u studio snimiti svoj hommage velikanima Chucku Berryju i Fatsu Dominu. Jer, iako bi se njegov mekani ton i sofisticirana svirka prepoznala i među tisuću gitarista, Benson se suzdržao od vatrometnih sola i maštovitih jazz ili jazzy improvizacija na kojima je izgradio ugled velemajstora i vrsnog gitarskog stiliste. Zaključivši, naravno, da zvijezde ovog albuma nisu njegovo sviranje i sjajna ekipa s kojom je ušao u čuvene nešvilske Ocean Way Studios (klavirist Kevin McKendree, gitarist Rob McNelley, basist Alison Prestwood te znani bubnjar Greg Morrow) već vječni brojevi Berryja i Domina.

Odavanje počasti začinjavcima rock and rolla (i velikanima rhythm and bluesa) može se činiti kao čudna odluka za gitaristu koji je karijeru izgradio nadahnut Wesom Montgomeryjem te zvjezdani status stekao funky stilizacijama i smooth jazzom. No, s druge strane, kao gotovo svi američki, ali i engleski glazbenici njegove generacije, Benson (rođen 1943. kao i Mick Jagger, Keith Richards, George Harrison…) je bio izložen utjecaju koji je pedesetih godina stizao iz Memphisa i New Orleansa. Potom, prije šest godina Benson je odao počast još jednom velikanu koji nije izravno povezan s njegovim neposrednim uzorima na albumu “Inspirations” sa standardima Nata King Colea pa je “Walking To New Orleans” svojevrstan nastavak tribute projekata.   

Naslov novog albuma “Walking To New Orleans” (po pjesmi fatsa Domina) sugerira glazbeno Bensonovo putovanje s rodnog Sjevera (Pittsburgha) preko Srednjeg Zapada i Berryjevog Missouria prema Jugu (New Orleansu). Album snimljen u produkciji Kevina Shirleya – koji itekako dobro zna što je Benson htio, budući da je surađivao i s Johnom Hiattom na njegovim roots albumima i Joeom Bonamassom, donio je neke od najpoznatijih brojeva slavnog dvojca. Nezaobilazne Berryjeve standarde poput “Nadine”, “Havana Moon”, “How You’ve Changed”, “Memphis, Tenneesse” i “You Can’t Catch Me” te Dominove vječne “Ain’t That A Shame”, “Rockin’ Chair”, “Walking To New Orleans”, “I Hear You Knockin'” i “Blue Monday”, izbjegavši ipak “opća mjesta” poput “Johnny B Good”, “Sweet Little Sixteen” ili “Blueberry Hill”, “I’m Waklkin'”, “Whole Lotta Lovin'”…

Bensonov podsjetnik na Berryja i Domina više je no solidan podsjetnik na njihovu glazbenu ostavštinu te ujedno dokaz da ovih deset skladbi baš dobro sjedaju i u dvijetisućite.