Subota, 23 ožujka, 2024

Kritika pjesme: Edo Maajka feat Rade Šerbedžija, Đorđe Miljenović – Moj put

U minimalističkoj studijskoj video ekranizaciji, koja je u suptilnom koloritu odigrala ulogu nenametljivog skoro pa lyric videa sva pozornost je ostavljena tekstu i interpretaciji. Daleko od statusa superhita, 'Moj put' je puno bliži statusu superpjesme

“Ne daj se Balkane, Balkane moj”, Miljenko Jergović ustima Šerbedžije Rade zatvara krug puta Ede Maajke, nekad načetog prostora famozne Đonijeve rodne grude. All star ekipa skupljena oko jedne od ključnih stvari, Edinog još uvijek aktualnog albuma “Moćno”, ispunila je očekivanja. I ne samo na papiru uspjela izlučiti potencijalno centralnu stvar ovog dijela njegove ispovjesne karijere.



Najdaljeg, a najbližeg dramaturškog rodijaka “No sikiriki” rap self helpa. “Moj put” je jedno od najkompletnijih Edinih javljanja još od “Stig`o ćumur” perioda i pjesma čija dramatika i lirska logika nastavlja upravo tamo kamo je isijavao i izlazio zajedno sa suncem u spomenutom feelgood superhitu. Dvadesetak godina poslije Edin je poetski standpoint isti, samo s lopatama nabacanog iskustva. Nimalo s manje iluzija, ali s mrvicu viška opreza i distanci oko slavljenja svog puta. Koji je vakav nakav, ali je njegov. I koliko mu se nastavlja hodati u svojim cipelama toliko ga je dosadašnje jurcanje naučilo što od puta očekivati. Kao i svačiji tuđi put Edin je naboran, kamenit, trnovit, krcat fejkera, ali i frendova, spoticanja, skakanja.

Nova superpjesma

A na kraju puta, shvaća kako su sve one naoko nebitne sitnice, rukovanja, susreti, zahvalnosti činile najveće bogatstvo njegova puta. Pjesma se doima kao da je napisana u šutu, u sat dva, na minimalistički Kooladeov beat opleten oko jednako diskretne piano teme koju će razviti u nužno iskakanje iz ladica rapperskih instrumentala. I već time činiti bitnu razliku od užasnih trap stereotipa u producentskom rap new ageu. Uz asistenciju beogradske spone Sky Wikluha (Bad Copy, Marčelov crew) te spomenuti lirski doprinos outro lajni Miljenka Jergovića, Rade Šerbedžija dramaturškim autopilotom zaključuje ovu putenu epopeju i novi vid samopomoći zrelog čovjeka kojem je ostalo malo od nadanja, a daleko više od prepoznavanja što je ono čega se vrijedilo i vrijedit će se zadržat u ostatku njegovih godina na sceni.

U minimalističkoj studijskoj video ekranizaciji, koja je u suptilnom koloritu odigrala ulogu nenametljivog skoro pa lyric videa sva pozornost je ostavljena tekstu i interpretaciji. Daleko od statusa superhita, “Moj put” je puno bliži statusu superpjesme.

9/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime