Goran Bare kao istinski propovjednik rock and rolla – Osvrt na monografiju

Osvrt na monografiju Gorana Bareta "Budi ponosan" autora Aleksandra Dragaša

Piše: Zlatko Gall

Osvrt na monografiju Gorana Bareta „Budi ponosan“ autora Aleksandra Dragaša

Istinski propovjednik rock and rolla

„Budi ponosan“ je kao i sjajan dokumentarac „Bure Bareta“ idealna prilika za upoznavanje sa slojevitom osobnošću  Gorana Bareta koji, kako to lucidno zaključuje Dragaš, „nije samo stil i pojava koja plijeni pažnju publike i medija“ već „suština i bit, istinski, a ne lažni propovjednik“.

„I zato ova monografija Gorana Bareta. Slojevitog i kompliciranog čovjeka koji je ponekad osjećajan i drag, duhovit i zabavan, vispren i pronicljiv, nježan i dirljiv, a ponekad opak i svadljiv, bezobziran i mrgudan, destruktivan i mračan“. Ovi reci pozajmljeni iz uvoda monografije Gorana Bareta „Budi ponosan“ autora Aleksandra „Saleta“ Dragaša, najbolje govore o karakteru knjige u izdanju (sve agilnijeg i knjižarskog izdavača) Croatia records.  Naime, Dragaševa knjiga nije zapis zaluđenog fana koji bespogovorno guta sve iz produkcije svog omiljenog izvođača, nije brzopotezno „skandalozno“ štivo za tabloidnu publiku a bogme ni hagiografija o zvijezdi/antizvijezdi namijenjena okorjelim i nekritičnim obožavateljima Baretovog lika i djela.

Sale se kao autor našao u višestrukoj ulozi. On je istovremeno pisac koji mora pokriti opća mjesta iz Baretove biografije, glazbeni kritičar koji je pratio (i o njima pisao) sve bitne koncerte i albume ali i kao insajder. I kao urednik i diskograf koji je objavljivao njegove albume, nekad i menadžer te kao „suputnik“ u lijepom dijelu Baretove karijere.

Kako pomiriti sve ove uloge? Naprosto tako da se monografija podijeli na cjeline. U onoj prvoj „biografskoj“ Dragaš je i biograf i sudionik, svjedok uspona i padova, novinar koji je od Bareta uspio izvući ono što drugi nisu temeljeći i svoje osobne opservacije o “momku iz proklete kuće“ (kako glasi naslov jednog poglavlja) na dubinskom poznavanju lika i djela. U onom drugom dijelu, našle su se faksimilno objavljene recenzije albuma te osvrti na koncerte koje je Sale ispisivao na stranicama „Jutarnjeg lista“. Kao svjedočanstva iz realnog vremena a ne kao „naknadna pamet“. Upravo to je i jedna od dragocjenosti ove monografije jer procjenjivati Baretovu karijeru samo iz današnjeg rakursa (a ne u odsječcima realnog vremena) nužno vodi u jednostrana tumačenja.

Naravno ova metodologija je uvijek i hod po rubu žileta jer po definiciji znači ponavljanje općih mjesta kojih se mora dotaknuti u svakom osvrtu na album ili koncert no, srećom, u „Budi ponosan“ su ipak raspoređena u različitim sekcijama. Što, recimo, diskofilima omogućava „provjeru“ vlastitog dojma o albumima, koncertnoj publici da se podsjeti na nastupe u živo a onima koji žele saznati više o podrijetlu i okruženju u kojem je formiran Baretov autorski i izvođački iskaz, vjerodostojna i u prvom licu ispričana storija negdašnjeg luzera i okorjelog marginalca iz Vinkovaca. Zapravo, „Budi ponosan“ je kao i sjajan dokumentarac „Bure Bareta“ idealna prilika za upoznavanje sa slojevitom osobnošću  Gorana Bareta koji, kako to lucidno zaključuje Dragaš, „nije samo stil i pojava koja plijeni pažnju publike i medija“ već „suština i bit, istinski, a ne lažni propovjednik“.