Holographic Human Element – magični teatar koji nije za svakoga

Holographic Human Element instrumentalni je bend iz BiH koji na scenu donosi fuziju eksperimentalne glazbe i moderne klasike protkane elementima new agea i progresivnog post-rocka. Iza njih su nastupi diljem Europe, a okitili su se nagradama na nekoliko festivala, od kojih se posebno ističe pobjeda na Zaječarskoj gitarijadi, koju su izborili u konkurenciji 218 bendova.

HHE čine Tihana Martinović (klavijature), Adnan Đonlić (gitare) i Ajdin Škulj (bubnjevi), a travnička trojka na krilima debitantskog izdanja “Philophobia” dolazi ovu subotu u zagrebački Pločnik gdje će održati premijerno predstavljanje albuma pred lokalnom publikom.

S obzirom da nam upravo stižete na predstavljanje u Zagreb, kako biste zainteresiranoj publici opisali  Holographic Human Element  i muziku koju svirate? 

Bend bismo opisali kao skupinu normalnih mladih ljudi, a muziku koju sviramo Hesseovom frazom: “Magični teatar. Nije za svakoga”.

Vidite li sviranje (većinom) instrumentalnih pjesma kao prednost ili manu? 

Sviranje autorskih kompozicija je mana. Sviranje ne-mainstream kompozicija, ili onih koje ne podilaze publici je mana. Ovo je, naravno, odgovor na pitanje koje po nama u sebi sadrži dozu propitivanja isplativosti, bilo financijske, bilo moralne satisfakcije. Za nas je prednost, jer ostvarujemo cilj: ne govorimo tekstovima publici šta da misle, već im instrumentalom dajemo okvir u kojem će razmišljati o raznim stvarima.

Po čemu se HHE razlikuje od ostalih instrumentalnih bendova?

Mnogo je instrumentalnih bendova, pa je na ovo teško dati konkretan odgovor. Ono što nam taksativno pada na pamet je: ne podliježemo žanrovskom opredjeljenju, sviramo po metronomu, često u kompozicijama koristimo filmsku „foley“ umjetnost.

Kako je došlo do suradnje s diskografskom kućom Spona? Iako je Spona poznata po objavljivanju mladih, alternativnih bendova, je li teško surađivati s diskografom iz druge države? 

Po završetku albuma smo poslali stotine pisama izdavačima iz čitavog svijeta na koja smo dobili vrlo malo, i to negativnih, odgovora. Jednog dana smo dobili poruku od Spone, kojoj nismo ni pisali prije, u kojoj kaže, parafraziramo: „Čujemo da tražite izdavača, možemo li pričati?“ Tako je krenulo.

Iskreno, teže je naći izdavača u Bosni i Hercegovini, nego surađivati sa izdavačem iz inozemstva.

Koje su prednosti i mane rada s diskografom u odnosu na DIY princip? 

Sve je lakše od DIY principa. Bend je po obimu i raznolikosti poslova koji ga održavaju u životu i čine uspješnim kao firma. Ako sve te poslove moraju raditi tri, četiri osobe, i pored toga biti kreativni i stvarati muziku, vrlo lako dolazi do pregaranja.

Kako doživljavate glazbenu scenu u BiH trenutno?

Kakva je infrastruktura muzičke industrije u BiH, scena je odlična.

Možete li preporučiti neki dobar BiH bend našoj publici? 

Da ne ponavljamo vašim čitaocima neka dobro poznata imena, mogli bi baciti uho na Hibrid, Basheskia, S.P.O.J.

Imate li novih pjesama? Kad možemo očekivati vaš drugi album? 

Imamo novih pjesama, no želimo „Pholophobiji“ dati još malo prostora. Pored toga novi album ne želimo raditi na brzinu, jer nam je važniji kvalitet od kvantiteta.

Što očekujete od nastupa u Pločniku? 

Za vrijeme svirke želimo da nismo u Pločniku, već u svijetu kreiranom zajedno sa publikom. Nakon toga bismo voljeli razgovor, polemiku, razmjenu iskustava sa tim istim ljudima.