IN MEMORIAM | Bill Withers (1938. – 2020.) – Sunce je zauvijek zašlo

Slavu je stekao kao kantautor koji je u soul unio dio senzibiliteta singer-songwriter scene američke Zapadne obale

Photo of Bill WITHERS; Posed portrait of Bill Withers (Photo by Gilles Petard/Redferns)

Piše: Zlatko Gall

IN MEMORIAM – Bill Withers (1938. – 2020.)

Sunce je zauvijek zašlo

Bill Withers, jedna od zvijezda soula sedamdesetih, trostruki dobitnik Grammyja te član Rock And Roll Hall Of Fame, preminuo je 30. ožujka 2020. u svom domu u Los Angelesu u 81. godini.

Slavu je stekao kao kantautor koji je u soul unio dio senzibiliteta singer-songwriter scene američke Zapadne obale. Od „trubadurskog okruženja“ Laurel Canyona koji je kasnih šezdesetih i u sedamdesetima bio dom kantautora poput Jacksona Browna, Crosbyja, Stillsa i Nasha, Joni Mitchell i Jamesa Taylora, prihvatio je folky autorski iskaz, gotovo narativan vokal a nerijetko i akustičarske aranžmane te ih spojio sa južnjačkim soulom. Ne čudi stoga da su mu na veoma dobrom albumu prvijencu „Just As I Am“ iz 1971. „ruku dali“ nezaobilazni Booker T & MG’s a posebice njihov orguljaš Booker T. Jones. Withersov je stil bio na tragu tadašnjih albuma Ala Greena što je pokazao i veliki hit „Ain’t No Sunshine“ a potom i „Grandma’s Hands“.

Album je dao i iznimno utjecajan broj „Harlem“ s akustičnom Withersovom gitarom u uvodu uz postupno uključivanje rasnog soul „comba“ u razmjerno lijenom diskoidnom grooveu, s gudačima te prepoznatljivim basom i bubnjem koji su broj vukli prema sve slojevitijem finalu. Drugi album „Still Bill“ bio je još bolji a pogurao ga je i hit „Lean On Me“ koji je dospio na vrh rang lista sa gospel aranžmanom preseljenim u jedan ljubavni sekularan broj.  Gotovo jednako uspješni bili su i „Use To Me“ i „Who Is He (And What Is He To You)“. Album  „Justments“ iz 1974. bio je nešto slabiji no „Making Music“ iz slijedeće godine dao je funky teme „Make Love To Your Mind“ a istim tragom išao je i „Naked And Warm“ no bez komercijalnog uspjeha.

Withers nikad više nije ponovio „dane ponosa i slave“ s početka sedamdesetih pa se nakon 1985. rijetko pojavljivao na sceni. No, njegova ostavština vrijedna je pažnje posebice ona sabrana na izdanju Legacyja iz 2000. „The Best Of Bill Withers: Lean On Me“ kao i reizdanje albuma „Just As I Am“ te „Still Bill“ na remasteriranom CD-u iz 2003.