IN MEMORIAM I Kenny Rogers, ikona country-pop mainstreama

Kenny Rogers je sa svoja 24 No. 1 hita i tri osvojena Grammyja nesumnjivo bio jedan od najznačajnijih predstavnika pop-country scene

Kenny Rogers; Fotografija: SUZANNE CORDEIRO / AFP)

Piše: Zlatko Gall

Kenny Rogers, pjevač čija je karijera uspješno premoštavala žanrove u rasponu od jazza, folka, countryja i preminuo je u noći 20.ožujka u 81. godini.

Pjevač znan po mega hitovima poput „The Gambler,” „Lady“, „Islands in the Stream“, „Lucille“, „She Believes In Me“, „Through the Years“… karijeru je započeo još u pedesetima (bio je i basist na snimkama Mickeya Gilleya), svirao kontrabas u jazz grupi, objavio nekoliko ne baš uspješnih singlova a potom se skrasio najprije u folk grupi  New Christy Minstrels te 1967. u  First Edition.

Singl „Just Dropped In (To See What Condition My Condition Was In)“ s utjecajima psihodelije bio je njihov prvi hit no pravi uspjeh banda – sad već s imenom Kenny Rogers & the First Edition – dolazi godinu kasnije singlom „Ruby, Don’t Take Your Love to Town“; prvim brojem koji je navijestio Kennyjevu tranziciju prema countryju. Ili, preciznije, pop-countryju začinjenim kurentnom psihodelijom. Grupa je nastavila izdavati singlove, imala i pokoji uspješniji broj no 1974. razilaze se a Kenny počinje samostalnu karijeru posve okrenut country-pop stilizacijama.

Rezultat je bio više no dobar jer nakon manjeg hita „Love Lifted Me“ 1977. singl „Lucille“ dovodi ga najprije na country rang liste a onda i na pop Top 10. Bio je to prvi u nizu crossover hitova koji su redovno dospijevali i na country i pop rang liste a Rogersa promovirali u utjecajnu zvijezdu country-pop mainstreama. Kennyjev specifičan vokal, začini countryja i raskošna produkcija primjerena ukusu najšire pop publike bili su uspješna formula pa koncem sedamdesetih čak pet singlova („Love or Something Like It“, „The Gambler“, „She Believes in Me“, „Decorated My Life“, „Coward of the County“) zauzimaju vrh i pop i country rang lista.  Jednako su uspješni bili i dueti s Dottie West („Every Time Two Fools Collide“, „All I Ever Need Is You“, „What Are We Doin’ in Love“) te samostalni albumi. Osamdesete nisu promijenile ni Rogersovu dobitnu formulu ni uspjeh kod publike pa i njegov cover skladbe „Lady“ Lionela Richiea tjednima nije sišao s vrha pop rang lista. Dueti poput onog s Kim Carnes („Don’t Fall in Love with a Dreamer“), Sheenom Easton („We’ve Got Tonight“), Ronnie Milsap („Make No Mistake, She’s Mine“)  a potom i Dolly Parton u megaseleru „Islands In The Stream“ kao i samostalni hit-singlovi poput „Crazy“, „Real Love“, „Morning Desire“, „Tomb of the Unknown Love“ u mnogome su obilježili „ipeglanu“ country-pop produkciju osamdesetih. No, koncem desetljeća Rogers polako gubi pop tržište no i dalje ostaje veliko ime na country sceni – barem onom njenom „poliranom“ crossover pop-country segmentu – te trajna koncertna atrakcija.

Kenny Rogers i Dolly Parton

Znan i kao uspješan poduzetnik (s lancem fast-food restorana, lukrativnim televizijskim poslovima, izdavaštvom…) u devedesetima nastavlja snimati i nastupati. Iako bez uspjeha ravnom onome iz zvjezdanih dana, 2000. je imao još jedan No. 1 hit skladbom „Buy Me a Rose“ te nastavlja karijeru obilježenu i novim singlovima/albumima i opsežnim (hitoidnim) kompilacijama sve do odluke o umirovljenju i posljednjih koncerata 2017.  

Bez obzira što ga ni puritanci countryja niti izvođači skloniji zvuku starih Outlawsa ili alter-country rock „mladoturaka“ i „milenijaca“ nisu baš cijenili, Kenny Rogers je sa svoja 24 No. 1 hita i tri osvojena Grammyja nesumnjivo bio jedan od najznačajnijih predstavnika pop-country scene sedamdesetih i osamdesetih.