IN MEMORIAM | U New Yorku preminuo Ric Ocasek, lider The Carsa

Ocasekovi The Cars objedinili su pop šezdesetih, glam sedamdesetih te avangardni (pop)minimalizam

Piše: Zlatko GALL

Ric Ocasek (75), znan kao frontman i glavni autor novovalnih The Cars, ali i svestrani producent, pronađen je mrtav 15. rujna u svom stanu u New Yorku. Bilo mu je 75 godina.

Ocasekovi The Cars bili su, kako je to jezgrovito formulirano za njihova lanjskog uvođenja u Hall Of Fame Rock and Rolla, ultimativan newyorški band, kvintet koji je u svom iskazu objedinio pop šezdesetih, glam sedamdesetih te avangardni (pop)minimalizam. Doista, kao tipičan izdanak američkoga novog vala, The Cars su uspješno objedinili utjecaje Velvet Underground, tradicionalizam gitarskoga pop rock-zvuka, Modern Loversa i minimalizam synth-popa. Ključnu ulogu imao je Ric Ocasek, podjednako kao skladatelj, ritam gitarist i pjevač te kao uspješni producent koji će ostaviti producentski autorski otisak i na tako različitim opusima kakav je onaj Bad Religion ili Bad Brains. The Cars su u osamdesetima prešli put od dopadljivog novovalnog popa do stadionskih pop-metal klišeja.

“The Cars” iz 1978. nastupni je album, na kojemu su se našli uspješnica “My Best Friend’s Girl”, pop stilizacije na tragu  Bryana Ferryja i Davida Bowiea te pozajmica koje su sezale sve do rockabillyja. Album je s pravom bio ocijenjen tipičnim proizvodom prostora i vremena te kao projekt u dosluhu s albumom Blondie  “Parallel Lines”.

Sljedeći album “Candy-O” iz 1979. ponovio je formulu prethodnika. Hitovi “Let’s Go”, “Double Life”, “It’s All I Can Do” i “Dangerous Type definirali su novovalnu poetiku Ricka Ocaseka i cementirali komercijalni ugled grupe.

Godinu kasnije objavljena “Panorama” bila je veoma komercijalan pokušaj otklona od dopadljivog pop-novovalnog zvuka prethodnika dok je album “Shake It Up” iz 1981. bazičnom hard rock/pop zvuku dodao ritam mašine, elektroniku i sintesajzere. Povratak u formu debuta The Cars postižu albumom “Heartbeat City” iz 1984. kojeg je prigrlila nova MTV-jevska publika i pretvorila u jedno od najkomercijalnijih izdanja godine. No nakon niza hitova skinutih s albuma, poput mega uspješne “Drive”, odnosno očito uspjele komercijalne formule, The Cars se nakon blijedog studijskog albuma “Door By Door” 1987. razilaze.

Još za zvjezdanih dana matičnog banda Ocasek je objavio dva samostalna albuma te sve više producirao. Njegove producentske suradnje pokazale su i želju za otklonom od uloge glavnog autora i frontmana mega uspješnog pop-rock banda. Posebice suradnja sa Suicideom, Bad Brains, te Iggy Popom.

Nakon konačnog razlaza The Cars, 1990. objavljuje “Fireball Zone” te u devedesetima nastavlja s nizom solo projeklata: “Quick Change World”, “Negative Theater” (1993.), “Getchertikitz” 1996. (suradnja s Alanom Vegom iz Suicide), a godinu kasnije “Troublizing”.

Zacijelo nadahnut suradnjom s “alter” bandovima imao je naglašene gitare u ko-produkciji Billyja Corgana no nije napustio ni zavodljive melodijske linije kojima je do vrha popularnosti doveo The Cars. Također i sve više radi kao lukrativni producent surađujući s Bad Religion, Black 47, Johnnyjem Bravoom, D Generation, Guided By Voices, Hole, Possum Dixon, Martinom Revom, Jonathanom Richmanom, No Doubt, El Tigre te Weezer (kojima je bio i svojevrsni mentor)… Sanctuary mu je stoga povjerio i vođenje vlastite etikete Inverse kojoj je bio cilj otkrivanje i objavljivanje novih atraktivnih imena. a na istoj etiketi objavljen je 2005. i Ocaseov novi solo album “Nexterday”. Minimalistički pop projekt na kojem je sam odsvirao sve instrumente nije se dobacio do rang lista no zadovoljio je i kritiku i stare fanove.

Publici koja nije odveć u glazbi Ocasek je naravno bio zanimljiv kao suprug supermodela Pauline Porizkove.