INTERVIEW | Magnar ususret najvećem nastupu do sad: “Nadamo se da je ovo samo jedan od mnogih koraka unaprijed”

"Volimo u heavy pjesme ubacivati neku modernost i štihove koji se nalaze u popularnijim stilovima i nemamo želju svrstati se u neki određeni žanr"

Fotografija: Lorena Dogančić

Sredinom prošlog mjeseca saznalo se koji bend će svojim nastupom kao poseban gost pred mnogobrojnom publikom službeno otvoriti veliki koncertni spektakl koncerta Opće Opasnosti u zagrebačkom Domu sportova → mladi zagrebački autorski bend Magnar. 

Magnar je mladi zagrebački rock band osnovan 2018. godine. Pjesme pišu isključivo na hrvatskom jeziku, ali se ne fokusiraju na jedan žanr. Glazbu stvaraju na rock temeljima te ju grade kombinacijom različitih glazbenih utjecaja – od metala, preko funka, soula, rocka pa sve do jazza. Njihovim riječima: mladi su i svu energiju prenose u pjesme, a svojim radom žele produljiti vijek domaće rock glazbe. Na finalnoj večeri natječaja “Karta do budućnosti” održanoj 16. listopada u Hard Placeu publika je tražila još, a želje će im biti i ispunjene budući da je i stručni žiri (sastavljen od organizatora samog natječaja: predstavnika Ine, Craatie Records, članova Opće Opasnosti te njihovih najbližih suradniika). Magnar ćemo čuti 16. studenog u Domu sportova, a uskoro i radijskom eteru. Ususret koncertu, porazgovarali smo s članovima benda. 

Za početak, čestitamo na dvostrukoj pobjedi ovog mjeseca! Pobijedili ste u velikom natječaju “Karta do budućnosti” kojeg su organizirali Opća Opasnost, INA i Croatia Records, a samo nekoliko dana kasnije pobjedu ste odnijeli i na O’rock festu održanom u Zaboku! Ako se ne varam, to su samo neke nagrade koje su došle kao kruna u nizu priznanja? Čime se još možete pohvaliti? 🙂 

Noa: Hvala! Da, sudjelovali smo u nekoliko natjecanja. Uz dva nabrojana svirali smo ove godine i na gitarijadi u Puli na kojoj smo također osvojili prvo mjesto. Ante i ja smo par mjeseci kasnije zasebno sudjelovali na Omiš Guitarfest-u, gdje je Ante odnio pobjedu u natjecanju električne gitare, a zajedno smo osvojili drugo mjesto u kategoriji akustične gitare i glasa. Definitivno smo ponosni na te događaje u tako kratkom vremenu postojanja kao bend i to nas jako motivira za ići dalje. Nastavljamo punom parom i nadamo se još uspjeha, iako ćemo sada vjerojatno više gravitirati nekim klasičnijim svirkama…

Ivan: Istaknuo bih da su nam, od ovih službenih priznanja, bitniji pozitivni komentari i podrška ne samo ljudi koji nas znaju osobno već i ostalih koji se nađu u publici i prvi put nas slušaju. Zaista smo dobili puno pozitivnih komentara nakon dosadašnjih svirki, ali smo također upoznati i s našim manama i konstantno radimo na tome da budemo što bolji. Kao što je Noa rekao, u naredno vrijeme ćemo se malo udaljiti od natjecanja i najviše se posvetiti stvaranju nove glazbe, a u budućnosti se nadamo mnogim prilikama za predstavljanje svog rada – na malim, a i velikim binama kao što je Dom sportova u kojem ubrzo nastupamo.

S obzirom na to da ste prilično kratko na sceni – startali ste prilično žestoko i uspješno! Svaka čast! Znamo da je bend Magnar osnovan krajem 2018. godine, a zamolit ću da s čitateljima Mixera podijelite i svoju priču: Kako ste završili u rockerskim vodama, od kud/ od kad se znate i u konačnici – kako ste došli do ideje za osnivanjem benda? 

Ante: Zapravo nam je uvijek prilično teško odrediti neko točno vrijeme početka benda kakav je danas. Još prije nekoliko godina se na inicijativu mog najboljeg prijatelja koji je svirao bubnjeve i mene okupio početni trojac kojeg su činili naš gitarist Jurica Jelača, bubnjar Alexander Malis (koji više nije u bendu) i ja. Svatko je od nas imao prirodnu želju svirati u bendu i to je sve počelo jako spontano. Znali smo se prethodno iz Rock Akademije, naše glazbene škole u kojoj predaje i naš producent Ivan Mihaljević, a kako u školi vlada duh rock n’ rolla, svi smo bili nastrojeni na takav tip glazbe. Probe smo imali tamo i nismo bili pretjerano ozbiljni; većinom smo se zezali i svirali neke jednostavne obrade s potpuno drugačijim pristupom nego danas. U svakom slučaju, imali smo ambiciju jednom u potpunosti okupiti bend i pisati autorske stvari – tad nastaju i početci našeg prvog singla “Fatamorgana” koji je u početku bio na engleskom jeziku (sjećam se da je naš trio tad već imao i neko ime). Nakon par “prolaznih” članova, 2018. nalijećemo na našeg odličnog basista Ivana Penavu koji je spletom okolnosti također pohađao Rock Akademiju. Krajem iste godine, Jurica upoznaje Nou a RTL-ovim “Zvijezdama” i uvodi ga u bend kao novog pjevača i time je sastav konačno potpun. Tek tada počinjemo s puno ozbiljnijim pristupom te se potpuno posvećujemo autorskom radu pod imenom Magnar. Tako da, iako korijeni benda sežu nešto godina unatrag, naši prvi pokušaji izlaska na scenu i fokus na autorske stvari počeli su tek nedavno.

Što stoji iza imena benda? Ima li i to neku zanimljivu priču?

Ante: Svi očekuju neku super fora priču oko nastanka imena jer je prilično neobično, no zapravo skoro da je i nema. “Magnar” je iskrsnulo taj dan kad smo se odlučili aktivno posvetiti pronalaženju imena jer  bez toga više nismo mogli. Nakon mnogih opcija koje su bile ili zauzete ili “cheesy” pojavilo se Magnar kao potpuno izmišljena riječ iz moje glave. Tek kasnije smo shvatili da postoji poveznica s nordijskom mitologijom odkud i glava zmaja na našoj ikoni. Sviđa nam se ali treba vremena da se upamti, ekipa skoro stalno izgovara krivo pa čujemo svašta od “Mangan” do “Morgan”. Sad kad se prisjetim, bilo je stvarno dobrih imena taj dan…no i dalje mislim da “Magnar” ima nekog šarma 😉

Neki od vas još su u školi, neki na fakultetu, a neki imaju i posao. Kako uspijete uskladiti sve obaveze? 

Jurica: Teško je tu i tamo dogovoriti termin za probu, pogotovo kada u bendu imaš 2 maturanta. Međutim, svi smo ovaj bend shvatili jako ozbiljno i za njega izdvajamo jako puno vremena, a to često znači žrtvovati ostale obaveze. Već smo oko toga uigrani i imamo neki svoj sistem i raspored, a i nikada nije teško izdvojiti vremena za ono što voliš.

Izjavili ste kako svojim radom želite produljiti vijek domaće rock glazbe. Znači li to da mislite kako rock glazbi treba spašavanje? 🙂 Šalu na stranu, ali – što mislite o današnjoj sceni? Ima li mladih bendova (ili glazbenika/glazbenica) žanrovski i generacijski sličnih vama koje biste preporučili? 

Ante: Stalno slušamo kako je rock scena mrtva i kako više nitko od mlađih generacija u širem spektru ne sluša takvu glazbu, ne samo u Hrvatskoj nego planetarno. Naša dosadašnja iskustva su nam pokazala da to i nije baš tako. Jako nam je drago kad na svirci pored odugovječenih klasičnih rokera vidimo i mlade jer nam to pokazuje da postoji publika kroz koju žanr može i dalje živjeti i uspinjati se, ne nužno u svom originalnom obliku već kroz neke novije elemente. Volimo u heavy pjesme ubacivati neku modernost i štihove koji se nalaze u popularnijim stilovima i nemamo želju svrstati se u neki određeni žanr-radimo što god nam zvuči dobro. Ne smatramo se “mladim nadama” estrade, ali svakako bi htjeli zajedno s drugim autorima sličnog žanra vratiti prave instrumente i energiju rocka u neku “mainstream igru” u Hrvatskoj. Smatram kako se mi mladi trebamo podržavati i pomagati si u ostvarenju ambicija. Pored toga, ja vjerujem u ciklički slijed događanja. Možda nas u bliskoj budućnosti čeka neki novi val? Vidjeti ćemo. 🙂 Od glazbenika osobno bih htio istaknuti Sillyconse iz Rijeke. Izvrstan mladi bend s puno više iskustva od nas. Također su sudjelovali u natječaju “Karta do budućnosti”, no nažalost nisu prošli u finale. Htio bih obavezno spomenuti i Side Effectse, bend Ivana Mihaljevića. Baš smo nedavno bili na svirci i dečki su nas totalno zadivili.

Noa: Ima puno mladih glazbenika i bendova koji su izrazito talentirani i jako puno rade, ali danas je veoma teško probiti se na ikakav način jer je industrija prilično zasićena. Zahvaljujući nevjerojatnim ljudima iz organizacije natječaja, dobili smo priliku nastupati u Domu sportova, a vrlo napornim radom i pobjedom u Hard Place-u smo to i ostvarili. Izrazito smo zahvalni za taj nadolazeći nastup jer vrlo malo bendova to ostvari. Nadamo se da je ovo samo jedan od mnogih koraka unaprijed ali isto tako da će biti još ovakvih prilika koje će pomoći nekim drugim bendovima. Na O’rock festivalu sam otkrio jedan od natjecateljskih bendova koji mi se jako svidio. Zovu se Detmeć, kombinacija rocka i hip hopa. Noviji stil kod nas. 🙂

S druge strane, koje glazbenike i/ili bendove biste naveli kao one koji su posebno utjecali na vaš rad, koji su vas inspirirali da uzmete instrumente u ruke.

Noa: Najizraženiji općeniti glazbeni utjecaj na mene imali su neki od najvećih klasičnih rock bendova kao što su Zeppelini, Purplovci, AC/DC, Gunsi itd. Pjevački su na mene najviše utjecali genijalci poput Ronnie James Dia, Chris Cornella, Chestera Benningtona, Roberta Planta…a svirački su me najviše inspirirali klavijaturisti i pijanisti kao što su Chick Corea, Dr. John, Ray Charles i Jon Lord.

Ante: Od malena sam pokazivao veliki interes za glazbu, a za gitaru me sa kojih 8 godina zainteresirao moj tata koji također svira. Uz nekoliko naučenih akorda i trikova poklonio mi je i CD grupe Queen – greatest hits. Opčinila me njihova glazba a zapanjujuće lead dionice Briana May-a su izrazito utjecale na moj daljnji napredak. Moji trenutni najveći idoli bi bili Jeff Loomis i Jason Richardson.

Jurica: Kao mali sam obožavao bendove poput Hladnog Piva, a od stranih bendova su najveći utjecaj na mene imali Metallica i AC/DC. Roditelji su me poslali u glazbenu školu te sam od tada zavolio gitaru. Nakon završene klasične glazbene, odlučio sam da ipak želim svirati većinom heavy glazbu. .)

Lovro: Oduvijek sam htio naučiti svirati. Moj brat Luka krenuo je na gitaru pa sam ja logično htio upisati nešto drugo, a bubnjevi su prva stvar koja mi je pala na pamet. Na moje glazbeno razvijanje najviše je utjecao the Rev iz grupe Avenged Sevenfold.

Ivan: Na sviranje bassa potaknuo me moj rođak Freddy iz Francuske koji mi je prije 2 godine poklonio jedan svoj bass. Tad sam se “zainatio” da ću ga naučiti svirati i od tada ga nisam ispustio iz ruke. Bendove koje najviše slušam su Queen, RHCP, Primus, Linkin Park, a najveći svirački uzori su mi Larry Graham, Marcus Miller, Flea i Nathan East.

Kada je vaše ime pročitano kao ime dobitnika “Karte do budućnosti”; u Hard Placeu je tu vijest s oduševljenim dočekao veliki broj vaših fanova. Možete li, iz prve ruke, otkriti neki trik ili recept, kako mladi bendovi danas dolaze do publike?

Noa: Stvarno nema nekog posebnog trika ili formule za osvajanje publike, jedino što se može je dati sve od sebe, dati se potpuno u to što radiš i po nečemu se isticati. Ono što je super kod fanova glazbe kao što su rock ili metal je da su to vrlo vjerni slušatelji, što često nije tako u recimo pop glazbi, gdje mi se iskreno čini da se svakih par mjeseci mijenja fokus.

Jurica: Slažem se, ne postoji neki trik, barem za kojeg mi znamo. Jednostavno treba što više ljudi pokazati svoj rad i ako im se svidi to će prenositi na druge. Iznenadili smo se i sami koliku podršku imamo, a osobito smo sretni što nas prati i sluša puno mladih ljudi. Po tome znamo da idemo u pravom smjeru. 😉

Ante: Također mislim da je bitno imati neku direktniju povezanost sa slušateljima, a to je uvelike olakšano ovih dana putem društvenih medija.

Jesu li se emocije malo slegle nakon pobjede na tom natječaju? Kakvi su planovi za Dom sportova gdje ćete pozornicu podijeliti s Općom Opasnosti?

Ivan: I dalje osjećamo blagu ekstazu i protekli mjesec je bio jako emotivno iscrpljujuć, no sad se moramo fokusirati. U procesu smo završnog “glancanja” pjesama koje smo odabrali za Dom sportova kao pjesme koje će nas najbolje predstaviti i prikazati zaokruženu priču te nas približiti ljudima koji će tu večer prvi put čuti naše ime i glazbu. Što se tiče ostalog, ne idemo pretjerano u detalje. Najbolje stvari događaju se spontano, jednostavno planiramo dati 100% od sebe.

Fotografija: Goran Berović

Zasvirat ćete na velikoj pozornici i pred mnogobrojnom publikom Doma sportova – jel vas malo frka? 🙂 Trema je manja, veća ili ista kao i inače?

Noa: Frke meni osobno nema zato što sam uvjeren da ćemo se na tom nastupu pokazati najbolje što možemo. Sigurno će se svi mrvicu pred sami izlazak na pozornicu malo stresti jer veliki je to skok, no to može dodati kvaliteti nastupa. 😉

Jurica: Ja za sebe već znam da će mi biti malo muka kao i prije svakog nastupa, ali to je normalno. Čim zasviramo prođe.  🙂

Ante: Pozitivnu tremu ćemo svi osjetiti pred nastup, ali sumnjam da će biti pretjerano veća nego inače. Ono što svakako olakšava situaciju je to što ovaj put nema natjecateljskog aspekta. 😉

Pripremate li se? Kakva su očekivanja?

Ante: Kao što je Ivan spomenuo, u procesu smo usavršavanja odabranih pjesama. Probe su nam trenutno jako česte i iscrpljujuće, ali uživamo u tome; svi ovo stavljamo na prvo mjesto. Nismo još svirali na ovako velikoj bini tako da zapravo ne znamo što da očekujemo – sve od zvuka na pozornici pa do publike. Može se reći da očekujemo neočekivano. 🙂

A nakon svirke u Domu sportova, imate li još nešto u planu do kraja godine? Neki novi planovi? Što se od Magnara može očekivati u 2020.?

Noa: Do kraja godine koncentrirati ćemo se na nove pjesme i vjerojatno snimanje istih, a rano u 2020. može se očekivati naš sljedeći singl. Planiramo ih više izbaciti kroz godinu i ako sve prođe kako treba okupiti ih na kraju u debitantski album; to nam je velika želja, ali je to jedan veliki pothvat i imamo još posla. U svakom slučaju, nastavljamo punom parom; planovi nam većinom ostaju isti kao i prije samo što smo sada motiviraniji nego što smo ikada bili.

Ivan: Osim novih snimanja, nadamo se i veselimo novim nastupima po Zagrebu, a s vremenom i po Hrvatskoj. 🙂

Hvala na odvojenom vremenu, vidimo se 16. studenog! Za kraj, pozovite još publiku i najavite što možemo očekivati od svirke!

Veliko hvala na pitanjima! 
16. studenoga u Domu sportova sviramo kao predgrupa velikoj Općoj Opasnosti. Dođite na koncert i poslušajte setlist sastavljen od  naših najreprezentativnijih pjesama; očekujemo vas vidjeti u velikom broju! Nismo klasičan rock bend, čuti ćete puno modernih štihova i elemenata iz žanrova koji nisu toliko razvijeni na domaćoj sceni. Bez obzira na vaš glazbeni ukus, sigurno ćete pronaći nešto u našoj glazbi da vas privlači – od kompleksnih vokala i lead dionica do jednostavnijih ritmova i “catchy” refrena; sve na hrvatskom jeziku.

Magnar stiže u Dom sportova kao poseban gost Opće Opasnosti