Nakon tisuća kilometara, tisuća koncerata i tisuća otpjevanih tuđih pjesama, brački glazbenik Nebojša Ursić – Kole, konačno je našao vremena te snimio svoj prvi autorski CD album. Njegov prvijenac je nazvan “Godine“, sadrži deset pjesama na hrvatskom jeziku, a snimljen je u splitskom studiju “Deva” u periodu od 2009. do 2019. godine.

Autor svih pjesama je Nebojša Ursić – Kole, glazbenu produkciju potpisuje Dado Marušić, dizajn omota Admoneo, a fotografije je snimio Tonči Petrović.  Uz Kolu, na albumu su svirali i pjevali Albert Limić (programiranje bas klavijature), Mladen Magud (gitara), Nikola Čelić (klavijature), Saša Bulić (mandolina) te Teo Brajčić i Tihana Zubek (prateći vokali).

Kole je u svojoj iznimno zanimljivoj karijeri prošao mnogo toga – već u tinejdžerskim danima je počeo zarađivati novac brojnim gažama na hrvatskoj obali, zatim odlazi u Frankfurt gdje provodi punih osamnaest godina, živi od glazbe, svira u raznim bendovima (Ledeni Zid, Status Cro, Upitnik) te često nastupa kao prateći glazbenik brojnim poznatim hrvatskim pjevačima i pjevačicama.

Čitavo to vrijeme (od 1996. godine) radi i na samostalnoj karijeri te nastupa pod familijarnim nadimkom Kole. U Hrvatsku se vraća 2007. godine gdje uspješno nastavlja s glazbenim djelovanjem. Kruna višegodišnjeg autorskog djelovanja je debitantski album “Godine”, koji je objavila Spona 2019. godine.

Brački kantautor o albumu kaže: “Prve autorske pjesme sam počeo pisati još u srednjoj školi, do danas imam više od sedamdeset gotovih pjesama pa nije bilo lako odlučiti kojih deset uvrstiti na album. “Godine” su zamišljene kao plesni album te kao presjek stilova glazbe koju sviram već dugi niz godina pa je selekcija išla u tom smjeru. Očekujem da se “Godine” dopadnu publici te da za godinu, dvije prezentiram i drugi album, koji je već spreman. Na to gledam kao logični nastavak dugogodišnjeg bavljenja glazbom”.

Uz sami početak njegove karijere veže se zanimljiva priča: “Zahvala mojoj majci Mariji koja mi je prvu gitaru kupila i sve što je mogla napravila za mene. Bio je petak, mater me budila za školu, ja šesti razred osnovne. Spremila mi je doručak i mlijeko, a ja joj onako usput govorim da sam sanjao da sviram gitaru. Nije ništa rekla. Vraćam se iz škole, a gitara na krevetu u sobi. Čudo! Mater je zvala susjeda koji je za vikend dolazio iz Splita i naručila mu gitaru. Kraljica! I na kraju, zahvala mojoj obitelji. Bez njih sve ovo ne bi imalo smisla. Da se njih pitalo ovaj bi album davno vidio svjetlo dana. Oni ove pjesme pjevuše desetak godina. Moji najveći kritičari i obožavatelji.” – kaže Kole.

Osim toga, Kole je za Mixer.hr otkrio još nekoliko zanimljivosti: 

  • Koliko pažnje pridajete imidžu na pozornici? Pazite li kako se odijevate, imate li određeni “dress code”?

Jako je bitno da se na koncert dođe prikladno obučen, ovisno o vrsti nastupa. Nisam pristalica da svi u bendu moraju nositi isto. Neke smjernice svakako da, ali svi smo mi različite osobnosti.

  • Već u tinejdžerskim danima ste počeli zarađivati novac brojnim gažama na hrvatskoj obali. Kako su izgledale svirke u to vrijeme? Koji repertoar ste izvodili?

Prve svirke su bile hotelske. Davne 1983., Hotel Galeb, Povlja s legendarnim Bračkim sviračem, Belafajom. Repertoar zabavni i strani, plesni.

  • Pročitao sam da uspijevate živjeti od glazbe. Koliko je to teško danas u Hrvatskoj? Koliko gaža godišnje morate “odraditi”?

Nije lako živjeti od glazbe, ali je lijepo. Biti neovisan, neprocjenjivo. Odabir kolega je isto bitna stvar, možda i ključna. Već godinama smo na minimalno 100 nastupa godišnje. Dok sam živio u Njemačkoj svako sam ljeto bio doma 3 mjeseca ljeti. Lagano nastupao i pripremao tržište kad se vratim. Tako je i bilo. Ali ostale su veze s Njemačkom i Švicarskom, tako da pokrivamo i to tržište.

  • Imate li menadžera ili sami dogovarate svoje nastupe?

Nažalost ili nasreću nemam menadžera. Sve ugovaram sam, direktno. Ako se javi netko zainteresiran za suradnju, sve je moguće.

  • Punih 18 godina ste proveli u Frankfurtu. Koja je razlika u glazbenoj sceni Njemačke i Hrvatske? Gdje je lakše živjeti od glazbe? Postoji li razlika u ponašanju publike na koncertima, organizaciji, kvaliteti glazbene opreme…?

U Njemačkoj je status glazbenika riješen izvanredno. Ustvari je to status slobodnog umjetnika koji pokriva više umjetničkih zanimanja. Kod nas je to sve u povojima. Za živjeti od glazbe zahtijeva puno rada, svejedno Hrvatska ili Njemačka. Razlike u opremi su prije bile velike. Danas u fazi globalizacije svi mogu svirati na istoj opremi. I to naravno masno platiti. Publika je manje više ista. Ako su došli slušati – slušaju, ako su odlučili plesati -plesat će.

(Mixer.hr zahvaljuje Sponi na ustupanju intervja i fotografija)