INTERVIEW | Novi singl Like Kolorado upravo je vani, a frontman Filip Riđički otvorio je dušu za mixer.hr

 Uvijek se smiješ smijati!

Filip Riđički, Fotografija: Hrvoje Zalukar

Novi singl Like Kolorado upravo je vani, a frontman grupe Filip Riđički otvorio je dušu za mixer.hr

Novi singl Like Kolorado „Kuća“ upravo je izašao. Riječi pjesme su upečatljive, posebice u ovoj 2020. godini kada smo svi jako puno boravili u zatvorenom, u kućama i stanovima. Što zapravo simbolizira ta tvoja kuća napravljena od zvuka?

Ma gle, nitko nije smio nigdje. Sjedili smo doma i gledali kroz prozor u puste prizore. Jednom ili dva puta sam izašao iz stana, prošetao gradom, nekoliko dana nakon potresa. Nikad neću zaboraviti muk na ulici. Samo su šetači pasa šetali, niti pušača nije na cesti bilo. Samo ja i još par izgubljenih tipova koji su buljili u prazan grad jednako kao ja. Potres nas je potjerao van iz #ostanidoma. Više ni to nije bila ugodna opcija. Bilo je stravično, zapravo. Ono što je ostalo, međutim, bilo je upiti taj svijet. I kada sam se vratio u stan, okružen svojim idejama, strahovima i paranojama, odlučio sam ih ofarbati muzikom, jer jedino tako sam mogao sačuvati trijeznost. To je ta kuća – kuća gdje se osjećamo bolje.

Kako si ti proveo karantenu? Jel ti teško pala izolacija i odvojenost?

Nisam neki ekstrovert, ne patim za velikim gužvama. Ali falilo mi je onih par rituala koje imam, o kojima je nezahvalno pisati. Živi smo – fućkaš sad matchu latte na stepenicama HNK. Introvertima je ovo bio manji zalogaj, navikli smo. Jedno je, međutim, kada je izolacija nametnuta, a jedno kada je izbor tvoj, kada znaš da te svijet čeka ako ga poželiš.

„Kuća“ je treći singl s albuma „Kontura“, u izdanju Classic Recordsa, iz veljače ove godine. Uoči promocije albuma održali ste i secret gig. Kako ste zadovoljni reakcijama publike?

Svakim danom, svakim koncertom, svakom lijepom porukom ili tagom na Instagramu kužim koliko ovo ljudima znači, prekrasan je feeling. Imamo neku konekciju s publikom koju ful volimo. Ne bih ju mijenjao ni za što. Nisam s puno ljudi govorio o albumu, čini mi se kao da je sjeo. Vidjet ćemo. Ne želim da bude zadnji, imamo još rada za ponuditi.

Lika Kolorado na tajnom koncertu s fanovima proslavila izlazak novog albuma

Singl prati i zanimljiv lyrics video koji potpisuje Oliver Krivić. Zašto baš takav video uz ovaj singl?

Oliver ga je napravio skoro pa da nismo ni znali. Kada ga je ponudio, bilo je gotovo blesavo ne iskoristiti ga, sjajno je to sredio. Uvijek smo htjeli imati lyric video.

„Smiješ se a ne smiješ“ – refren je novog singla. Što ti sve radiš, a ne bi smio? Osim smijanja, naravno.

Točno znam gdje sam bio kada mi je ta rečenica pala napamet. Svirala je neka stvar na francuskom u mojim slušalicama, La Femme bend. Ne znam što govore u njoj, pričala mi je jedna davna divna osoba, ali zaboravio sam. No, bili smo na Krku s biciklima, kupali se na krcatoj plaži, i sjela mi je rečenica ni od kud. Sve ostalo je nastalo oko nje. Ne znam od kuda grabim rečenice, ali su mi divne. Nisam toliki odmetnik da radim što ne smijem – više je to komentar na sreću koju ljudi ponekad ne dopuštaju, ili barem neki smijeh koji frustrirane ljude iritira. Uvijek se smiješ smijati.

Trebali ste imati promociju albuma početkom travnja u KSET-u, no odgođena je zbog lockdowna. Kakva je sad situacija? Misliš li da će se koncert dogoditi najesen?

Ne znam. Nadam se. Prilagodit ćemo se okolnostima, naći će se način. Čak su i znanstvenici rekli koliko je nužno imati kulturna zbivanja u svijetu, da od njih ne smijemo odustati. Naći način. Ako nas KSET primi na jesen, svirat ćemo s guštom.

Filip Riđički, Fotografija: Hrvoje Zalukar

Ipak, uspjeli ste prije tjedan dana održati koncert u Vinkovcima. Trebao je slijediti Knin, no i to je odgođeno. Jel ti te odgode teško padaju? Jel ti nedostaje živa svirka, publika?

Trebamo biti zahvalni za bilo kakvu priliku svirke pred publikom, a publika u Vinkovcima je fenomenalna – svima savjetujemo da skoknu u Walkov na pivu i na koncert. Mislio sam da više nikada nećemo svirati, i gle – svirasmo. Koncert u Kninu nije otkazan, odgođen je. Treba svirati. Maske, distanca, što god je potrebno.

Nakon „Kuće“, možemo li uskoro očekivati još koji singl?

Izbacio bi ih još tri prije nego što zaključimo album.

Kakvi su planovi benda za ljeto?

Radimo polako na trećem albumu, pjesma po pjesma. Želim snimati, izbacivati, stvarati. Ali ne znam koliko ćemo stići raditi na ljeto. Nadam se da ćemo stvoriti nešto zajedno do jeseni. Imamo još par koncerata, imam dojam da se opet smiruje situacija.

Lika Kolorado, Fotografija: Hrvoje Zalukar

A tvoji osobni?

Ako nebesa dozvole, snimamo “Crno-bijeli svijet” cijelo ljeto. Nadam se da neće biti još neugodnih iznenađenja.

Radiš li na novim pjesmama?

Pišem izuzetno sporo. Pjesma na mjesec, ako imam sreće. Ne znam zašto, nemam tu praksu sjesti i pisati. Najviše inspiracije čeka izvan grada, rutine. Kada odem u Gorski kotar, sjednem pod drvo uz Lokvarsko jezero, tamo mi negdje dođe nešto. Brže bolje otpjevam u mobitel, šaljem Vanji da razmisli. Imam sto tekica, ali užasan rukopis. Sve na kraju tipkam na mobitel.

Što najviše voliš raditi kad je vani vruće, kako se opuštaš?

Ove dane sam malo paranoičan pa ne izlazim među ljude, a u stanu mi je sparno i nemam nikakve rashladne uređaje. Vani vruće, unutra vruće. Mrzli tuševi, tri četiri puta dnevno. Stan mi je ful topao na zimu, nesnosan na ljeto. Ali ponekad čak i paše. Moja privatna mala sauna. To je zdravo, zar ne?

Tvoj bicikl Marko i ti još ste uvijek u Zagrebu?

Marko me još drži, vozimo se po gradu posvuda. Drago mi je da sve više ekipe kuži koliko je biciklizam sjajna alternativa. Javni gradski je užasan, taksiji su skupi.Sve je to malo prenaporno, jedno pedaliranje ima nekakvog smisla, a i zdravo je – da mi vidiš kvadriće, puf, kamen. Sve ostalo treba vježbati doduše…

Osim što si glazbenik, ti si i glumac i radijski voditelj… Kako bi sebe sam predstavio – jesi li nešto više ili si sve podjednako? U čemu najviše uživaš?

Jedini trenutak kada doista živim je kad stojim pred publikom, a onda mi je pak neugodno, čudno je. Ali to je jedino čemu težim. Radio je ekstenzija toga, samo publiku ne vidim. Slušamo se, doduše. Gold je super radio, nadam se tamo ostati što dulje. Storytelleri, to je ta kasta, to je ono što jesmo. Na nama je da govorimo, učimo ne fulat u smjernicama. Premalo slušam, doduše, to i dalje učim. Pitati, šutjeti, upijati.

Sve su to javna zanimanja i stalno si pod svjetlima reflektora. No, ti sam za sebe kažeš da si introvert. Koliko je nekome poput tebe onda teško biti izložen cijelom svijetu, medijima, kamerama…?

Nije nimalo, to mi je zvanje, to radim. Imam jednu kolegicu u radijskom svijetu kojoj sam svojevremeno poslao poruku; “Ti jedva čekaš doći doma, skinuti štikle poslati sve “ća”; obući trenirku i igrat se sa sa psom”. Smijala se. To je to. Nije to neka fama, ta eksponiranost. Samo budi svoj, ništa drugo nije bitno.

Kako se pripremaš za koncerte, imaš li tremu pred publikom?

Bila je ta jedna djevojka u Vinkovcima, došla mi je nakon giga. Rekla je: „Čitala sam da se ne usudiš gledati publiku dok pjevaš i da ti je neugodno – prestani, otvori oči, divan si.“ I dao sam si zadatak, idući put, idući koncert, da gledam u ljude, kako znao i umio. Uvijek mi je frka zagledati se nekoj djevojci u oči dok sviram, da ne misli da joj se upucavam ili nešto, ne želim da ispadne tako. Moram raditi, eksperimentirati s tim. Ali hvala joj.

Je li ti lakše kad pišeš o nekim svojim stvarima koje te muče, koje su intimne i ne sviđaju ti se kod tebe?

Lakše – ne, ali kužim ih tada bolje. Mislim da su se ljudi najviše našli u pjesmi “Sigurno” jer su mi prilazili s pitanjima i govorili kako kuže, da se osjećaju isto. S novog albuma je takva pjesma “Inat”. To su ti trenuci kada skužim da sam pogodio. To mi je cilj, kopati nešto i staviti to bez neke mistifikacije na papir. Da bude jasno što je to, da svi to prepoznamo u sebi i radimo s time kako nas volja. Ali prvo je prepoznati što je to, što nas muči. Taj dio je najzanimljiviji.

Koliko ti znači feedback publike?

Svi put kada dođem na naš gig i vidim naše majice na ljudima koji u su ih odabrali nositi, želim ih zagrliti sve. I kada pjevaju s nama. Hvala im na tome.

Jesi li mislio da će „Crno-bijeli svijet“ doživjeti četvrtu sezonu prikazivanja?

Pssst, ne copraj.

Kako je teklo snimanje, imaš li neku anegdotu?

Tek smo krenuli, ima tu još puno posla. Ali nikada se nisam osjećao ovako svoje i slobodno i hrabro. Baš guštam u tom poslu, napokon. Nadam se da ću imati još projekata za glumiti.

Koja ti je tvoja najdraža uloga do sada?

Kipo, definitivno.

Voliš li više snimati seriju ili kazalište?

Ako je projekt dobar, svejedno.

Koje kolege najviše cijeniš – glumački?

Baš sam neki dan snimio par scena sa Krešimirem Mikićem. I mislim si, glumiš upravo sa svojim idolom. Obožavao sam ga kao klinac, želio biti kao on. I sada glumim s njim. Zahvalnost!

Koje kolege slušaš – glazbeno?

Saher, Ivaniš, Mrakovčić, Ercegović, Jeboton, Portaći, Mary May, i svi koji pišu bez pretenzija iz srca.

Gdje se vidiš 2021. godine – nakon što svi zaboravimo na ovu godinu?

Ako ćemo je zaista zaboraviti, bit će to dovoljno.

I za kraj – što bi poručio fanovima Like Kolorado, ali i onima koji će tek postati… Kakva je pjesma „Kuća“ i zašto je trebaju slušati? Na repeat po mogućnosti…

Ma gle, hvala im što slušaju. Ne samo nas, što slušaju hrvatske bendove, glazbenike, glazbu uopće. Pišite nam, dođite nam, i ono – kaj da vam velim, volimo vas!

Lika Kolorado, Fotografija: Hrvoje Zalukar

***
Moglo bi vas zanimati: 

Novi singl jednog od najupečatljivijih bendova u regiji Like Kolorado simboličnog naziva ‘Kuća’

Više o “Konturi” pročitajte u recenziji Zlatka Galla: 

PARANGALL | Lika Kolorado, “Kontura” – Dokaz da je rock “alive and kicking”