KELSEY LU “Blood” – Dreamy-pop za novo doba

"Veoma dobar "Blood" dokaz je da se Kelsey Lu može shvatiti i kao "novu Kate Bush" usuglašenu s današnjicom na pragu trećeg decenija 21. stoljeća.



Piše: Zlatko GALL

KELSEY LU
Blood
Columbia – Menart
****

Nakon što je kao izvanserijska klasično obrazovana violončelistica ostavila traga na snimkama Lady Gage, Father John Mistyja, Solange, Blood Orange (Deva Hynesa), Florence + The Machine… a svoj raskošni talent prije tri godine pokazala i na vlastitom EP-ju “Church“ (snimljenom uživo u crkvi koristeći čelo i loop pedalu),  Kelsey Lu je konačno objavila nastupni album. U godini najavljenoj nadahnutim coverom standarda 10cc „I’m Not In Love“ – s koprenastom atmosferom koja je, kao i nježni vokal, idealno sjela uz melodiju dreamy-popa – prvijenac „Blood“ je opravdao komplimente „Churcha“ i prometnuo se u još jedan veoma dobar debut sezone. I nastupni singl, kao i cijeli album, naime donosi savršen spoj snolike atmosfere dreamy-popa „novog doba“ uz lucidne kombinacije starog i novog. Preciznije, chamber-popa, elektronike, indie-folka, elemenata (alter) klasike s gudačima (i dakako violončelom), gitara i emocionalnog vokala koji je nerijetko „umnažan“ ne bi li se dobila bogata himnička vokalna tapiserija.

I uvodni broj albuma „Rebel“ – još jedan singl skinut s albuma – na istom je tragu uz vokal koji podsjeća na mladu Kate Bush (na čijoj su trasi i aranžmani ali i atmosfera na lijepom dijelu albuma) u temama u kojima uranja  u meditativnu introspekciju. Jer, kako je to povodom izlaska albuma kazala sama Kelsey „album je prepoznavanje bola i užasa te ljepote pronalaženja mogućnosti da ih se sagleda da bi se krenulo dalje“. Ako album nije iznenadio one koji su ju već čuli na EP-ju i prepoznali kao odličnu pjevačicu i instrumentalisticu koja nudi drugi i drugačiji pogled, „Blood“ je prava demonstracija Kelseyinog autorskog potencijala. Sa skladbama koje –zadržavajući isti emocionalni timbar – i svaka za sebe „drži vodu“ pa su, recimo, zvukovnici i stilistici u „Pushing Against The Wind“ dodani efektni alter/indie folk gudači koji uz akustičnu gitaru i bogate slojeve elektronike  skladbu guraju prema melankoličnom folky iskazu u kojem su nekoć briljirali i Nick Drake i Kate Bush a u „Due West“  (također skinutom kao singl) iskustvo suradnje s Blood Orangeom u kreiranju ovodobnog pop zvuka. „KINDRED 1 i 2“ (potonja u obliku instrumentalne minijature) su čudesne snene pastorale, „Why Knock For You“ iznimno dobar balans sumornih i mračnih tonova podcrtanih čelom i prozračne melodije, „Foreign Car“ ritmički bogatija i dramatična tema a „Poor Fake“ još jedan izlet prema fuziji chamber-popa i alter-folka u uvodu i iznenađujućim  ritmičkim ubrzanjem uz ulazak u vode alter-popa…  

Svaki kritičarski osvrt na recentne albume i njihove možebitne utjecaje i paralele s predšasnicima i suvremenicima u pravilu ovisi o „starim“ ili „mladim“ ušima te kritičarskoj glazbenoj prtljazi. Za mene veoma dobar „Blood“ dokaz je da se Kelsey Lu može shvatiti i kao „novu Kate Bush“ usuglašenu s današnjicom na pragu trećeg decenija 21. stoljeća. I, naravno, da je to kompliment.