KOJOTI “Sve je pod kontrolom?” – Kojot nikad neće biti Čagalj

Nikad nisam tajio da više volim Kojote nego li (Jolu) Čaglja. I baš zato sam s velikim guštom svojevremeno dočekao vijest o ponovnoj aktivnosti benda koji je predugo bio na ugaru

Piše: Zlatko GALL

KOJOTI
Sve je pod kontrolom?
Dancing Bear
****

Nikad nisam tajio da više volim Kojote nego li (Jolu) Čaglja. I baš zato sam s velikim guštom svojevremeno dočekao vijest o ponovnoj aktivnosti benda koji je predugo bio na ugaru, a sada i album s novim materijalom. Na moju radost – a zacijelo i starih fanova – spojen na gotovo iste energetske izvore i nadahnuća kao nekad. Riječju: energičan garažni rhythm and blues s praskavim gitarama, mrvama garažne psihodelije – ili  ali, ako ćete, i Stoogesa ili ranih White Stripesa, Reconteura, The Hivesa…  – s na trenutke primjereno “neurotičnim“ Alenovim vokalom, robusnom ritam sekcijom i, naravno, Vidukinom gitarom koja u uvodnoj “Sram” reže poput samurajske katane.  

“Ljubav u kvaru” gradi se oko odličnog riffa s “drajvom”, usnom harmonikom koja jamči dodatni začin rhythm and bluesa (ili garaže The Count Five) te lucidnim pozadinskim vokalima koji podcrtavaju melodioznost refrena prije nego li broj zaokrene prema razlomljenoj strukturi sirovog hard-bluesa s čvrstim basom te štektanjem gitare. “Mi ne pripadamo tu” ima “psihodelični” gitarski uvod s djelomično posvojenom bas frazom na tragu vremešne “Touch Me” Doorsa koju su prije desetljeća i kusur lijepo posvojili Jet. Refren podebljan pozadinskim vokalima daje pak broju dozu punkerske himničnosti.

U “Tuđe luke” – moćan broj bazičnog hard rocka – uvode gitara i bas obojena poput ranih albuma Black Sabbatha, no i u nastavku teme Vidukina gitara cima nešto od starih rock klasika uz atraktivan finale sa pozadinskim vokalima kao podrškom Alenu. “Evolucija ide u pogrešnom smjeru” također ima zanimljiv “intro”, ali i dojmljivu melodiju s ubojitim refrenom broja koji mora biti i koncertni zgoditak i singl. Odlična laganica “Oprosti što te volim” naizgled je neočekivani uljez  u okruženju paprenog materijala s gostujućom Vavinom lap steel gitarom i surferskim Vidukinim naglascima, no “Sve je pod kontrolom” vraća se na stari kolosijek stilizacija s upečatljivim riffom podloženim klavijaturama te gostovanjem Kandžije u reperski obojenom refrenu što možda nekog navuče na usporedbe s Beastie Boysima.

“Nova riječ” ponovo ima opaki riff, na trenutke i onaj znani manir ranih Who te pjevni refren i zavodljiv Vidukin solo. “Da li znaš moje ime” odličan je komad rhythm and bluesom ozračene garaže uz gostovanje Luke Barbića iz TBF-a u neočekivanom “parlatina” umetku s Križanovim klavijaturama te punkerski refren i gitarsku dionicu s korijenima u sedamdesetima. “Prekrasan dan” je još jedna sporovozna psihodelijom ogrnuta tema s pastoralnom atmosferom  koja se smjenjuje sa brijačinom banda. Zaključna minijatura “Dan” je pak akustičarski broj sličnog raspoloženja, odnosno stilizacija na tragu brit-folka sedamdesetih i logična ekstenzija prethodne teme.

Kojote je vrijedilo čekati no, zaboga, Viduka i družino, nemojte da do sljedećeg albuma opet prođe tako mnogo vremena.