Riječka akademska slikarica i kiparica francuskog podrijetla Georgette Yvette Ponte nakon pandemije postavila je samostalnu izložbu u galeriji “Ivan Klović” u Rijeci. Riječ je o izložbi erotičnih i senzualnih motiva golog ženskog tijela kao njezine afirmacije slobode i istraživanja iste.
U povodu izložbe nazvane „Nemir“ s umjetnicom egzotičnog imena popričali smo o svim segmentima njezina rada i stvaralaštva.
Idem glavom kroz zid, prkosim vremenu
Riječki “Klovićevi dvori” su još nekoliko dana dom tvojih crteža naslovljenih “Nemir, a osnovni motiv je akt i žensko golo tijelo. Odakle nemir?
Nemir proizlazi iz mene same, zbog situacija koje sam proživjela. Moj život se može svesti na jednu riječ – nemir. Od malih nogu osjećala sam da ne pripadam ovdje. Kao dijete nisam bila nemirna; zapravo bila sam vrlo mirno i povučeno dijete, ali ono što je u meni raslo jest nemir. Stalno nešto preispitujem, pretražujem, istražujem… Nisam nikad zadovoljna ni sa čim; uvijek želim bolje, uvijek želim više. Ne želim stati na tome.
Ako pobliže pogledate ovaj opus, on ne prikazuje ženu kroz seksualnost nego kroz ono što raste unutar, tu se vidi prigušena erotičnost
Idem glavom kroz zid, prkosim vremenu, prkosim plimi, moja misao ne može biti na jednom mjestu. Žar je u meni. Kada pričam, vidi se da u meni ima toliko toga za reći. Sve želi izaći u istom trenutku pa se sva zbrkam. Ne volim kad kažu – promijeni se! Kad daješ intervju, smiri se; budi staložena… Stani na loptu, sva si nemirna. Ali to sam ja. Ja sam nemir i to je ta strast koja gori.
Golo tijelo te okupira u radu. Propituješ slobodu kroz golotinju i seksualnost. Je li okolina, osim što su fini na otvorenju izložbe, spremna na otvorenost tog tipa?
Ako pobliže pogledate ovaj opus, on ne prikazuje ženu kroz seksualnost nego kroz ono što raste unutar, tu se vidi prigušena erotičnost. Smatram da je moja publika uvijek spremna na otvorenost. Barem je dosad bila. A možda neće biti u budućnosti…
Ima li inozemnih nastavaka i puteva tvog rada? Kako sjajna tuzemna slikarica uopće teoretski postaje next big thing izvan granica?
Ne mogu znati ima li inozemnih puteva jer ja nikad ne planiram… Kada sam planirala izložbu u Francuskoj, sve je propalo zbog pandemije. Ali eto nedavno sam sudjelovala na skupnoj izložbi u Austriji i tamo sam čak uspjela prodati skulpturu. Teoretski se može postati big thing izvan granica, ali se treba pojesti puno palente.
Kupuju li se tvoji aktovi i ako da, tko su kupci?
Kupuju se moji aktovi jer sam prepoznatljiva po tome, to je moj potpis. Moji kupci su normalni ljudi, liječnici, odvjetnici…
Uživajte u svojoj nagosti. Kad mi netko kaže – slikaj cvijeće, meni odmah rogovi narastu
U Hrvatskoj nikad neću imati svoj mir
“Petnaestak golemih slikarskih formata s prikazima ženskih torza Georgette Yvette Ponté ‘udaraju’ na sva čula, tuku vizualnu percepciju i u njih se lako ulazi, ostavljaju moćan dojam, uvjerljivo se ‘zabijajući’ u promatračev pogled. Silovito prodiru s površine platna ili papira u prostor svojim volumenima. Autorici je cilj prenijeti svoj nemir i određeno stanje duha i duše”, piše doc. dr. sc. Enes Quien o izložbi. Gdje je tvoj mir i zadovoljština i ima li je uopće u Hrvatskoj?
Jedini mir pronalazim u svom ateljeu iako je postao premalen za moje apetite i projekte koje imam u glavi. U Hrvatskoj nikad neću imati svoj mir. Zašto? Zato jer me gledaju kao da sam stranac, a vjerojatno da odem u Francuskoj, i tamo bi me tako gledali… Zato bih htjela otići negdje gdje me prihvaćaju.
Georgette Yvette Ponté je toliko francuski da moraš uspjeti kod domaćih ljubitelja umjetnosti jednako kao i kod snobova već na nomen omen foru. Kakva su tvoja iskustva preživljavanja umjetnosti od izložbe do izložbe?
Baš zbog toga što je moje ime egzotično, događa se sasvim nešto suprotno od onoga što svi misle. Jer su ljudi frustrirani. Preživljavam, eto me, tu sam, ne dam im gušta.
Je li golotinja sama po sebi provokativna i kontroverzna ili je to samo seksualno frustriranim i religijski zadojenim jedinkama?
Pa nekima jest provokativna jer su zatucani, a neki se prave “fini”. Čudili biste se koliko i danas nekima golotinja predstavlja problem. Ne razumijem zašto. Izađeš van, vidiš sve te gotovo nage žene, muške, gledaš TV – sve je skoro nago. A ja u umjetnosti nago ne vidim kao nešto degutantno, prostački… ljudi moji, to je umjetnost. I nago tijelo je umjetnost… Naravno, može postati prostački ako ga takvim predstavite. Uživajte u svojoj nagosti. Kad mi netko kaže – slikaj cvijeće, meni odmah rogovi narastu.
Za većinu umjetnika je užasno teško; za mene još i teže jer se ne uvlačim i ne idem linijom manjeg otpora
Slikaš li sebe ili imaš modele?
Ah, to sve zanima. Ako netko želi moj akt, neka izdvoji milijunčić kunića.
Razmišljaš li još o odlasku iz Hrvatske ili ostaješ ovdje?
Ostajem izazivati i provocirati zasad.
Kako se preživljava umjetnost kroz tvoju vizuru rada na našem prostoru? Jer imaš atelje i svoj radni prostor. Što sve imaš, a što nemaš u Hrvatskoj?
Za većinu umjetnika je užasno teško; za mene još i teže jer se ne uvlačim i ne idem linijom manjeg otpora. Da, srećom imam atelje u središtu grada Rijeke. Hm, imam samo svoj atelje i svoju kitu makitu…