Godina nije ni počela već imamo ozbiljnog kandidata za najgluplji scenarij, najgore dijaloge, najlošiju glumu i još pokoji negativni naj godine. I da, naravno, Zlatnu malinu u svim potencijalno još neizmišljenim kategorijama. “Shotgun Wedding” je romantično akcijska komedija o upadanju gusara na vjenčanje ljudi sa zbrkanim obiteljima na egzotičnom privatnom filipinskom otočju funkcionirala je samo kao potencijalno zabavni plot filma.
Tada se scenarist Mark Hammer zajedno s režiserom i dozvolama producenata potrudio isporučiti jednu od najnepodnošljivijih komercijalnih i mainstream budalaština godine. Amerikanizaciju prekrcanu idejama smiješnog i nespretnog, grozomorno usiljenih replika popaljenih iz vic kolekcija B singlica i svih odbačenih skriptova od osamdesetih naovamo.
Film s Jennifer Lopez u kojoj ona mora izgledati prelijepo u svakoj akcijskoj eksplozivnoj sceni prešminkana kao da je svaki close up reklama za kreme i make up, jednako kao i u sporednoj roli Lenny Kravitz, najgori rock glumac među manekenima pjevačima do trena kad onaj pozer iz Maneskina ne počne glumiti, shitshow je za bitno limitiranu publiku.
Sve je previše isplanirano
Uz značajnu potporu jednako nerazumljivo popularne Jennifer Coolidge koja svoj dijapazon glumačkih ograničenosti i dalje uspijeva podvaliti licemjernom hollywoodskom puku pod “kultnom” s morem kretenskih replika i fake badass momentom pucanja po svatovima pred bazenom. Ili D Arcy Carden čije uvrštavanje u listu glumaca s ovim ima veze otprilike kao i činjenica da ste dočekali kraj filma s manje od 13 potrebe rezanja vena. Jedini polupodnošljivi u galeriji u filmu “Shotgun Wedding” očajnih je Josh Duhamel koji uspijeva izvući jedva gledljive trenutke bez okusa metana u ustima, u karikiranoj glumi s idejom kako je prenaglašavanje duhovito.
Sve drugo je isplanirano i podcrtano kako bi se redao niz gluposti za kojeg trebate samo dva preduvjeta za uživanje – bitno nisku gledateljsku inteligenciju i još nižu ideju humora i smiješnog.
Količina uništenih potencijalno smiješnih trenutaka je poprilično zabrinjavajuća iz produkcijskog i gledateljskog smisla. Na konto star powera J.Lo angažirana je gomila nepodnošljivih filmskih mediokriteta ne bi li si organizirali dvomjesečnu zabavu i nazvali to snimanjem filma na privatnom otoku na Filipinima. To make long story short, nakon stotinu nespretnosti i peripetija, neuvjerljivih pucačina, eksplozija i zip lineova, kraju se oni ožene i svi otpjevaju karaoke obradu “Walk Like An Egyptian” Banglesa. I tada kreće apsolutno najbolji dio filma – odjavna špica. Čiča miča.
2/10