Utorak, 26 ožujka, 2024

IN MEMORIAM: Miroslav Ćiro Blažević – Zbogom Ćiro majstore, Ćiro legendo!

Ono po čemu ćete ga se uvijek sjećati je i činjenica da vas je vezao uz neka toplija, ljudskija, drugačija vremena. Vremena iz kojih je osobni susret offline bio osnovom kontakta i vremena iz kojeg nije postojalo osobe koja s Ćirom nije imala neku osobnu priču. I neki bar kratki susret, pogled, mahanje i očinski 'bravo, sine'

Agencijska vijest od jutros kako je nakon dugogodišnje borbe s karcinomom od posljedica metastaza raka prostate u 88.-oj godini preminuo “trener svih trenera”, legendarni Miroslav Ćiro Blažević, nije samo vijest o odlasku enciklopedijske definicije pojma people’s person već pečat odlasku simbola jednog drugačijeg vremena i prostora.



Sav njegov Dinamo i svi njegovi Vatreni i nogometni uspjesi nisu stali pod kaput i šal karizme kojom je čovjek šmirao publiku, kad god bi onim šuškavim preplitanjem jezika odgovarao na upite medija. Novinari su ga obožavali, suradnici nisu zamjerali, nogometaši ga se sjećali više kao motivatora i autoritarnog gospodina nego senzacionalnog kombinatora. Ali nitko od kolektivne memorije nema neke loše misli niti zamjeranja na račun lika i djela.

Bio je tip iz naroda

Ćiro je bio tip iz naroda, stripa, s ulice, ma kako iz drugih financijskih, sportsko društveno političkih sfera kojem nisi mogao zamjerati impulzivne i ponekad bedaste ispade, utabavanje puteva i izmišljanje Mamića, izlete poput kandidature za predsjednika Republike Hrvatske. Ali i onaj koji se zaustavio sa smiješkom svakom tko ga je druknuo na zagrebačkom Cvjetnom trgu, našao minut za osmijeh, chit chat, davanje tringelta od 100 kuna pa i poklanjanje zlatnog sata sa zgloba ako mu tako puhne tog momenta.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Dinamo Zagreb (@dinamozagrebfan.page)

Travničko dijete, Dinamov “preporoditelj” iz vremena Cerina, Deverića, Mlinarića, Zajeca, Vlaka i ostale bratije i generacija 1982., čovjek i njegov bijeli šal iz stiha pjesme Pipsa, o čijim ćete nogometnim izletima i uspjesima čitati prilikom analitika vremena nogometa prije Dalića, čovjek koji je jednako dignuo ruke na pozdrav bilo da su tribine skandirale “Ćiro legendo, Ćiro majstore ili Ćiro pederu”. “Bilo da Dinamo gubi ili pobijedi, ja uvijek ispadnem peder…”, šalio se na svoj račun i tu je dobivao masovne simpatije ljudi koji su ga voljeli ili ga nisu mogli smišljati. 

Postigao je velike sportske uspjehe

Mimo statistike na klupi hrvatske nogometne reprezentacije s kojom je naznačio preporod i potencijale i velike rezultate osvajanjem bronce na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj kada su u polufinalu ispali od domaćina, a u tekmi za treće mjesto dobili Nizozemsku iz vremena Šukera, Bobana, Prosinečkog, Ćiro je imao onaj potrebni pop kulturni vajb po kojem su ga uvijek gledali kroz pogled pun tolerancije. U šest godina na klupi Ćiro je Hrvatsku vodio 73 puta te je upisao 36 pobjeda, 22 remija i 15 poraza. Dinamove statistike i međunarodne uspjehe pobrojit ćete po bilo kojem kliku uz ime Miroslav Ćiro Blažević.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by BH LOPTA (@bhlopta)

Kao aktivni igrač nastupao je za slijedeće klubove: Bratstvo Travnik, Dinamo, Lokomotiva, Sarajevo, Rijeka, Sion, Moutier, dok je trenerski povezao još impresivniji niz: Vevey, Sion, Švicarska, Lausanne-Sport, Rijeka, Dinamo Zagreb, Grasshopper, Priština, Dinamo Zagreb, Nantes, PAOK, Croatia Zagreb, Hrvatska, Iran, Osijek, Dinamo Zagreb, Mura, Varteks, Hajduk, Neuchatel Xamax, Zagreb, Bosna i Hercegovina, Shanghai Shenhua, Kina U-23, Mes Kerman, Zagreb, Sloboda Tuzla, Zadar. Od trofeja osvajao je švicarsko i jugoslavensko prvenstvo i kupove, osim hrvatske trenirao je i bosansku i iransku repku. Niz je doista impresivan, bez obzira na skupljene bokale i zlatnine te honorarna osiguranja svoje obitelji za 50-ak života.

Ono po čemu ćete ga se uvijek sjećati je i činjenica da vas je vezao uz neka toplija, ljudskija, drugačija vremena. Vremena iz kojih je osobni susret offline bio osnovom kontakta i vremena iz kojeg nije postojalo osobe koja s Ćirom nije imala neku osobnu priču. I neki bar kratki susret, pogled, mahanje i očinski “bravo, sine”.

Za posljednji pozdrav i lijeva i desna tribina se u valovima mogla skupiti u huk: “Ćiro majstore, Ćiro legendo”.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime