Osam godina radila je Maja Posavec na svom albumu prvijencu, a sad je napokon došlo vrijeme i da ga predstavi javnosti. Njezino debitantsko izdanje “Kada ne bih imala strah” nedavno je ugledalo svjetlo dana u izdanju Aquarius Recordsa i svoju će promociju doživjeti u srijedu, 9. svibnja u 20h u predivnom ambijentu i akustici Male dvorane KD Vatroslava Lisinskog.

Maja će tom prilikom s bendom izvesti svih 12 pjesama s dosanjanog albuma, ali i neke druge koje su obilježile njenu dosadašnju karijeru. O tome kako su pjesme pronašle svoj put i koje su joj duše pomogle da zaokruži zvučnu sliku dugoočekivanog albuma, otkrili smo u nedavnom razgovoru s Majom.

Napokon smo dočekali tvoje prvo samostalno studijsko izdanje i ta činjenica je sve nas izuzetno razveselila, a vjerujem da je za tebe to bilo jedno posebno iskustvo. Pomalo katarzično, moglo bi se reći, s obzirom da je proces kreativnog pupanja ovog albuma trajao i trajao?

Pa da. Hvala lijepa… 🙂

Taj proces pupanja više je bio proces otklanjanja zapreka na putu, ili odrastanje uz stvari kojima sam se do tada bavila. Dugo godina moj mi je album bio na drugom mjestu, a sve ostalo ispred njega. Jednostavno su drugi projekti bili privlačniji, lakši, profitabilniji nego ogoliti se, zasukati rukave i pokazati što ja zapravo radim doma. Kada sam svoj album stavila pod prioritete zapravo sam ga dovršila u zadnje dvije godine. Naravno nije bilo jednostavno, jer kada sam jednom donjela odluku, razne nesigurnosti i sumnje su bile dio tog puta. Ali evo, album je vani, ja sam sretna i jedva čekam koncert. 🙂

Reci nam riječ više o ovom glazbenom putovanju. Koja je ideja nosila ovaj album?

Ideja je zapravo moj autorski rad. Pisanje je zapravo dio moje svakodenvice i potreba za samostalnim albumom je nezaobilazna. Predstaviti svoj rad, samu sebe, podijeliti svoj intimni prostor… Mislim da je to izvorna ideja i potreba. Kao što sam već rekla, u dosta projekata sam sudjelovala kao pjevačica, koautorica, glumica, a ovaj album je prvi samostalni rad i ja stojim iza svake odluke, zareza, nijanse. Naravno, imala sam suradnike, no odgovornost je moja.

Pjesme koje su objedinjene na ovom albumu dio suraznih faza i stilova, nastale tijekom gotovo jednog desetljeća sanjanja ovog albuma. Što ih je povezalo u jednu cjelinu?

Divno rečeno, sanjanja albuma. 🙂 Odgovor je opet isti: ja, ja i opet ja….hahhahaha…

Puno sam razmišljala o tome kako to sve staviti pod isti krov, ali producent Višeslav Laboš mi je zapravo dao podršku. On je imao viziju cijelog albuma još od mojih prvih snimaka koje sam mu nosila. I sa svakom mojom novom pjesmom i izletom se nepokolebljivo nosio vođen početnom idejom i mislim da je napravio odličan posao. Mislim d,a iako su pjesme iz raznih faza i stilova, ipak ih povezije onaj prostor iz kojeg su nastale, a to je moj osobni prostor, moj glas, moja lirika.

Tko je sve dao dijelić sebe kako bi se zaokružila zvučna slika ovog albuma? 

Tu je, kao što već spomenuh, Višeslav Laboš kao tata-mata producent albuma sa istančanim uhom i širokom dušom. Tomislav Franjo Šušak koji je producent pjesama “Budi jak” i “Dok držiš me za ruku”, Karlo Hubak, pijanist i dirigent koji je napravio klavirske aranžmane za “Nećemo se naći” i “Tiho”, te bend koji čine Marino Vinja, Damir Mihaljević i Ivan Kapec. Tu su još i drugi glazbenici i prijatelji koji su svirali, pomagali, slušali, snimali.

Nedavno si posjetila Indiju gdje si provela više od mjesec dana, što je bilo i inspiracija za upravo objavljeni video spot “Prazan hod”. Putovanja poput ovog neminovno moraju ostaviti trag na tebe kao glazbenicu. Na koji način te ova kulturalna sredina oblikovala tokom tog perioda?

Hm, hm, ovo je bio moj drugi posjet Indiji. Strašno me privlači ta zemlja, nisam jedina ni posebna po tome. Dakle, stres tamo ima drugu vibru. U očiglednom kaosu koji vlada na ulicama velegrada, ja se opuštam i prepuštam… Osim te vibre naravno luda sam za njihovom glazbom, klasičnom i popularnom. Sve me više vuče da ostanem tamo malo duže i posvetim se baš glazbenom istraživanju. Dosad sam više bila turist, sad bih bila student.

Svaka glazbenica sa sobom donosi cijelu paletu momenata koji su oblikovali njezin kreativni smjer. Koji je to trenutak definirao tebe osobno? Što te povelo da se odlučiš posvetiti upravo pjevanju?

Ja sam odmalena u pjevanju, kao i moja sestra Zrinka. Obje smo se u obitelj neglazbenika rodile sa darom za glazbu. Pjevanje je dakle nešto što je dio mene skoro otkad znam za sebe. Puno kasnije, kada sam već bila na dramskoj akademiji i pjevala u grupi Detour, bio je to početak moje profesionalne karijere, dobila sam polipe na glasnicama. Tada sam shvatila da moram bolje paziti na svoj glas jer je on moj instrument. To mi se isto dogodilo još jednom, ali sam se izvukla bez operacije. Ali to su trenuci u kojim sam shvatila da je moj instrumet vrlo osjetljiv i ako ga želim koristiti na način koji želim, moram se prilagoditi njemu.

Što si otkrila o sebi otkad se baviš pisanjem pjesama?

Izražavanje emocija je dio terapije koju provodim sama sa sobom. Kao dnevnički zapisi, samo ja pišem pjesme. Otkrila sam puno novih akorda na gitari, novih pjesama koje su me inspirirale , ali o sebi…da lakše započinjem, a teže dovršavam stvari.

Kao kantautorici, nastup na pozornici pred publikom neupitno predstavlja jedan intiman moment ogoljavanja vlastite osobnosti i emocije. Što za tebe predstavlja taj doživljaj dijeljenja sebe s publikom na pozornici, uronjeni u jedan novi trenutak i sasvim novu atmosferu?

Pa malo sam po tom pitanju control freak. Ja sam cijelo vrijeme s jednim okom/uhom otvorenim prema publici, gledam i slušam kako dišu, jel’ im dobro, jel’ bi oni sad malo lakše ili malo brže… Kao autorici koji nastupa s bendom, ja sam nešto kao primadona, vođa orkestra, dirigent,… K tome sviram, pjevam svoje pjesme, intimne, osobne. Mislim da je taj dio, komunikacija s bendom, komunikacija s publikom, najveći izazov za mene. Jer ja sam trenirana da slušam i pratim, a ne da vodim, ali opet je to je moja snaga i slabost.

Postoji li trema pred promociju albuma? Koncert u KD Vatroslava Lisinskog, najznačajnijoj hrvatskoj koncertnoj dvorani, predstavlja svojevrstan milestone u tvojoj karijeri. Ovo je nešto o čemu zapravo svaka glazbenica/ik sanja u nekom smislu, zar ne?

Pa naravno da je trema tu. To je moj prvi veliki samostalni koncert. Ljudi me znaju iz kazališta, iz grupe Detour, iz raznih projekata, a opet ja, kao Maja, što im nudim? Biti svoj je tako lako a opet treba hrabrosti za napraviti tu egzibiciju pred publikom. Sve se manje pitam ma jel to dobro? i jednostavno slijedim svoj instinkt. Zamislila sam koncert kao mali scenski cabaret u kojem ja kao Maja Posavec putujem kroz svoje stilove i faze. Pa eto, dobrodošli svi!

Tvoj trenutni prateći bend čine sjajni glazbenici. Damir Mihaljević na bubnjevima, Marino Vinja na basu, Ivan Kapec na gitari i Franjo Klinar na klavijaturama pridružit će ti se na nadolazećim nastupima i velikoj promociji albuma u Lisinskom, no moramo primjetiti da su intimni nastupi tebe i Ivana nešto posebno. Svaki nastup u Saxu je doživljaj za sebe… Koliko je teško bilo naći osobe s kojima se osjećaš sigurno i sinkronizirano? Što vas povezuje kao glazbenike i individue?

Suradnja sa Ivanom je došla slučajno, ali ništa nije slučajno. Laboš je zapravo zvao Kapeca da odsvira gitare na nekim pjesmama na albumu, a ja sam ga nakon toga pozvala u bend. No, kako je isto ljeto banula ideja o Cohenu, jednostavno sam znala da je Ivan Kapec osoba koju želim zvati. I stvarno oboje taj projekt njegujemo i volimo i uživamo. On nam je došao kao dar od Cohena, dar za nas kao glazbenike i poete.

Tijekom ovog procesa stvaranja i suradnje s glazbenicima poput njih neminovno rasteš i razvijaš se. U kojem smjeru se kreću tvoji glazbeni afiniteti? Što Maja sanja sljedeće?

Imam puno ideja i planova. Najviše za glazbene projekte. Imam ideju za jedan konceptualan album, ali i jedan klasičniji pop album. To su mi sljedeći izazovi. Inače sanjam rasprodane koncerte i žive svirke.

Osim nastupa u Lisinskom zasigurno te čeka vrlo aktivna koncertna sezona. Gdje te možemo sresti tijekom nadolazećih mjeseci?

Nastupam na Tabor Fim Festivalu sa Ivanom Kapecom, te na Feragosto JAM festivalu.

U slatkom iščekivanju nastupa na pozornici KD Vatroslav Lisinski i najavljenih festivala, svakako ne propustite pratiti stranice našeg Mixer.hr portala koji vam kao i uvijek sprema poklone iznenađenja.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)