Marko Brecelj: “Ako receptori nisu sposobni absorbirati, repetitori emituju u vasionu”

breceljMarko Brecelj, orijaš ovdašnjeg smislenog (kant)autorskog rocka i društveni aktivist, uoči nastupa u zagrebačkoj Močvari, Začaranoj, u četvrtak, 9. travnja 2014.: „Da napomenem: CD “Cocktail, obilni vunbacilni” nedavno doživeo je reizdanje, a uz njega izašli su i minimalističko teroristički video vizualiziran DVD „Samospevi“. Roba je na tržištu isto tako kao i njen autor.“

Priredba koju predstavlja u Močvari naziva Multimedijska performirana koncertna agitka u tri čina, a uključuje njegova izlaganja o položaju civilnog društva, o savezu samoniklih prizorišta Ustanovi nevladinih udruga omladinskog polja Pohorski bataljon i o Mekom terorizmu s projekcijama mekoterorističkih akcija uz Breceljeve uvode i komentare te uz očekivane reakcije i sudjelovanje publike.

Breceljevim riječima, na nedirnutoj slovenskoj srbohrvaščini: „U trečem činu torture za koju treba platiti upad, otpevati i odsvirati ću nepodnošljive i nerazumljive belačke duhovne pesme “Samospevi”, a zatim preživjelima zapjevatiodsvirati Krave muzare, među kojima će biti neke pjesme s „Cocktaila“ za koji mi je Arsen Dedić izručio prije tri puta trinaest godina nagradu Sedam sekratara SKOJ-a. Ostatak sasvim deprimiranih želim na kraju privući u radionu napihivanja zlatnih balona i stvaranje aplauza kakvog u Močvari još nije bilo. Jedina svjetla točka takozvane multimedijske, performirane koncertne agitke biti će čaščenje istarskim refoškom i malvazijom te međusobno darivanje publike i izvođača; oni nama dobrovoljne priloge u kunama ili u kilama fažola, mi njima DVD “Parazit u godinama”, DVD “Samospevi” i CD “Cocktail, obilni vunbacilni”. Dok će trajati završno druženje “Najjači ostaju” projecirat ćemo likovne radove mladih iz Istre pod  Slovencima (sabrao ih je mladi slikar, omladinski radnik i pedagog Vasko Vidmar).“

Postoji li predviđeno trajanje nastupa ili se ravnate “po sluhu”?

Marko Brecelj: Naša  agitka u Cankarevom domu trečeg trečeg trajala je tri sata i po s jednom pauzom za pušenje. Moja supruga me upozorava da  težim ka predugim događajima. Čuo sam čak i komentar: „Pa Brecelj je mogao ispasti velika zvijezda da nije predugo sviraopevao!“ Mrzim gajenje fascinirajuče veličine onih koji su na bini naspram onima koji su ispod nje. Obožavam demistifikaciju i izdržljivu, vedru i bistru publiku. Mladi ljudi su doduše lijepi, ali samo neki među njima imaju unutranju spremnost bez koje moje pjesme i reči između ne mogu biti „konzumirane“. Najsnažnija je međugeneracijska publika. Ona određuje dužinu nastupa. Ako receptori nisu sposobni absorbirati, repetitori emituju u vasionu. To je čest slučaj.

U Močvari će agitka u tri čina trajati barem od  20.30 h do ponoći. Nek smoreni i smorene pričaju da je bilo smarajuče, neka mi fotografije  završavanja događaja kažu koji ljudi su bili najjači, odnosno meni (nama) najbliži.

Izvodite li ikad ijednu pjesmu koju ste snimili s Buldožerima? Zašto?

Marko Brecelj: Zašto ne? Pa mislim si, neka oni čuvaju našu zajedničku buldožersku ostavštinu ako su zadržali ime Buldožer. Ja čuvam svoju i uspjeva mi više puta udubiti se u pjesme koje su nastale prije no što sam njih upoznao. U Močvari Zagreba želim sebi i prisutnima odsviratiotpevati sve moje Krave muzare. Te pesme osječam da žive i menjaju se  samnom kao da su živa stvorenja.

Zadnji put, prije godinu dana, pjesnik Blaž Ogorevc, u Škofjoj Loki, poslije mog nastupa, rekao mi je: „Ti si prije par godina tvrdio da si najbolji interpret pjesama Marka Brecelja, ali večeras sam čuo da si počeo  pjesme izvoditi na svoj način!“

Janko Heidl