Fotografije: Cara Robbins

Pored fantastičnog vokala, Marissa Nadler postala je ljubimica nezavisne scene i medija zahvaljujući svojem jedinstvenom glazbenom izričaju kroz koji vješto kombinira utjecaje u rasponu od countryja i folka, preko Americane, do gotha i black metala. Ova jedinstvena umjetnica u dvadeset godina godina karijere objavila je osam službenih albuma, zavidan broj singlova i suradnji s renomiranim glazbenim imenima, a u Zagreb se vraća u sklopu turneje koja prati njezin aktualan album “For My Crimes” koji je emocionalni raspon njezinih izvedbi  dočarao bolje nego ikada prije i ona kao pjevačica nikada nije zvučala samouvjerenije. Magazin Pitchfork to je najjednostavnije približio izjavom da bi vas njezin očaravajući glas “odveo ravno u Had”.

Multitalentirana Marissa Nadler ovaj će album hrvatskoj publici predstaviti danas u Močvari na koncertu u zajedničkoj organizaciji Začarane Močvare i Hangtime Agencyja, a razlog više da na savski nasip stignete i koji sat ranije je nastup mladog banjalučkog kantautora umjetničkog imena Sir Croissant.

Marissa, prošle godine si objavila novi, prekrasan album “For My Crimes”. Možeš li nam reći riječ više o procesu snimanja? U čemu si posebno uživala?

Hvala ti. Svaka pjesma je bila različita u kontekstu inspiracije, no glavni fokus, kao i dosad bio je na pisanju.

Na ovom albumu okupila si zaista nevjerovatne glazbenike. Pored snažnih ženskih vokala tu su se istaknuli bubnjarka grupe Hole, Patty Schemel, i saksofonist nekadašnjeg sastava Morphine, Dana Colley. Kako je došlo do ovih suradnji, jesu li bile planirane prilikom pisanja pjesama ili su se odvile spontano prilikom snimanja?

Svakako nisam imala nikoga u planu dok sam pisala pjesme. Pisanje pjesama je za mene samotnjačko putovanje, no kada sam ušla u studio cijela slika se složila sama od sebe.

Bila sam sretna što su mi se pridružile Angel Olsen, Sharon Van Etten i Kristin Control i posudile svoj prekrasan glas harmonijama mojih pjesama. Također sam bila jako sretna što Mary Lattimore dodala koji “trzaj” harfom tu i tamo.

Osim što si glazbenica i pišeš pjesme, također se baviš vizualnom umjetnošću. Odakle ove ljubavi prema umjetnosti i vještine kojima gradiš svoju umjetničku priču, pa samim time i pjesme?

Otkad pamtim, oduvijek sam crtala i slikala. Pohađala sam umjetnički smjer u Rhode Island School Of Design i glavnom sam vrlo marljivo radila kako bih razvila te vještine. Vještine se uvijek i isključivo razvijaju praksom.

 

Za većinu umjetnika, pa tako i glazbenika, originalnosti prvo prethodi faza učenja i (često) oponašanje drugih. Kako bi opisala vlastiti razvoj kao glazbenice i prijelaz prema realizaciji vlastite vizije? Kakav je odnos između kopiranja, učenja i vlastite kreativnosti?

Takvu praksu više vezujem uz likovnu umjetnost (gdje sam doslovno kopirala slike velikih majstora veći dio svog odrastanja u podrumu mog doma) negoli uz glazbu. Iako, ipak sam u isto vrijeme, s nekih 15 godina počela učiti svirati gitaru i pjevati uz Dylanovu pjesmaricu.

Postoje mnogi opisi idealnog stanja uma za kreativni trenutak. Što kod tebe potiče kreativnost, a što ju koči?

Distrakcije su u mom slučaju internet, društvene mreže i pritisak društva da se uopće bavimo tim stvarima. Nemati pristup dobrom prostoru za kreativnost i stvaranje također.

Jednom prilikom si izjavila da ti suradnje daju novu perspektivu na tvoj vlastiti rad. Kojim se još metodama koristiš kako bi potakla kreativne sokovoe. Koristiš li likovnu umjetnost kako bi u tom prijelazu između krativnih medija pronašla novu sebe?

Zapravo i ne… To je samo dobar način kako bih se opustila i dozvolila novim idejama da nađu svoj put.

Nakon osam solo studijskih albuma i zavidnog niza singlova, samostalno objavljenih kolekcija i pojavljivanja na kompilacijama, jedna si od rijetkih umjetnica koja je stvorila vlastitu, jedinstvenu priču tijekom desetogodišnje karijere, što je zaista jedinstveno u industriji koja je usmjerena na singlove. Da li se ikada osjećaš kao da se boriš protiv takve vrste mentaliteta koji žudi za hitovima i rijetko ima pažnju da uroni i otkrije cijelu priču koja se krije na albumu?

Da naravno. Ali srećom sam pronašla lijepu nišu u kojoj još uvijek postoje takvi ljubitelji glazbe i priče.

Zbog činjenice da stvaraš glazbu koja je toliko različita u stilu – bezvremenska, manje vezana za trendove – osjećaš li se ikad kao autsajder ili distancirana od glazbene zajednice?

Apsolutno. Dugo sam se osjećala zarobljenom negdje između žanrova i iz istog razloga bila pomalo odmetnik. Srećom na to sam navikla dosad.

Na koji način se glazba i ostali aspekti vašeg života isprepliću i mire – pokušavaš li ih razdvojiti? Što si naučila kroz sve svoje projekte na osobnoj i profesionalnoj razini?

Na turnejama može biti teško uopće se dotaknuti drugih aspekata života osim poslovnog. Dakle, važno je pokušati ostati zdravog razuma. Naučila sam ne bojati se pomicati granice i stati pred druge sa svojim mišljenjem i idejama.

Boriš li se s time – da zadržiš svoj identitet pred idejama i očekivanjima drugih?

Da, ponekad. Ali znam tko sam. Kako starim sve se manje brinem što ljudi misle o meni.

Vrlo si produktivna glazbenica. Što te vodi prilikom stvaranja?

Jako zauzet i zaposlen um. Nalazim uvijek nove ideje za stvaranje jer to je ono što živim i radim. 

U tom kontekstu približavamo li se nečem novom na horizontu? Postoje li novi projekti u nastajanju?

Mnogo, mnogo projekata. Nadam se da ću se i dalje razvijati i stilski i kao tekstopisac. Imam želju stvarati glazbu za filmove i nastaviti pisati albume.