Novi albumi Tihomira Popa Asanovića i prijatelja – živo funk orguljanje opuštenog lisca

Piše: Janko Heidl

TIHOMIR POP ASANOVIĆ
Povratak prvoj ljubavi/Return to the First Love
Croatia Records

Diskografski povratak nakon četiridesetljetnog izbivanja sa scene rijedak je slučaj, a ovdašnji klavijaturist, ponajprije hammond orguljaš, Tihomir Pop Asanović (1948.) se, eto, razmjerno uspješno – medijski i stvaralački – okušao u tome nesvakidašnjem pothvatu, istovremeno objavivši dva usporedna nova albuma, odnosno isti album u dva izdanja, na dva jezika, hrvatskome i engleskome.

„Povratak prvoj ljubavi/Return to the First Love“ (Croatia Records, 2019.) doima se opuštenim djelom iskusnog, neopterećenog majstora zanata koji je iznjedrio naramčić novih skladbi, pa zašto da ih ne objavi, a nasreću je našao i izdavača koji je pokazao primjereno razumijevanje. Tko voli i pamti Asanovićeve dosege iz razdoblja aktivnog djelovanja na jugoslavenskoj i europskoj glazbenoj sceni sredine 1970-ih, na „Povratku prvoj ljubavi“ i parnjaku mu zateći će razmjerno očekivano štivo polegnuto ponajprije na funk, a razrađeno, razgranato, razlistano, urešeno jazzom, fusionom, progresivom, simfom, hardom, popom…

Upravo time Asanović je nadahnuto osvajao i onomad, u raznim izdanjima i formacijama, među kojima najistaknutije na netom ponovno, na CD-u i vinilu objavljenim albumima pod svojim imenom „Majko zemljo“ (1974, Jugoton/Croatia Records, 2018.) i „Pop“ (Jugoton, 1976./Croatia Records, 2018.), zatim kao član grupe Time (dva albuma i „Dnevnik jedne ljubavi“ Josipe Lisac), September (dva albuma), čelnik Jugoslavenske pop selekcije i suradnik Boška Petrovića. Početkom osamdesetih nestade s očiju javnosti, a bavio se potom i prodajom glazbala i drugim, neglazbenim zanimanjima, živeći u zemlji i svijetu, podugo u New Yorku.

Sukladno godinama izvođača nekoć i sad, svježini glazbenog idioma tad i danas te razlikama u glazbenoj, društvenoj i inim klimama u kojima niču stvaralačke pustolovine, ondašnji Popovi albumi – i danas itekako atraktivni – bjehu bremenitiji istraživanjima, izazovima i smjelostima. „Povratak prvoj ljubavi“ je, štono riječ, ispeglaniji, umiveniji, moglo bi se procijeniti i predvidljiviji, no nipošto rutinsko ili samozadovoljno prebiranje po starim shemama. Posrijedi je djelo koje živo brazdi poznatim i plodnim oranicama, odiše uigranim suradničkim entuzijazmom, nabijeno je poticajnim uzgonom, prožeto poletnim pulsiranjem, ornamentirano nadahnutim prstovetima kako gostujućih glazbenika poput Vedrana Božića, Primoža Grašića i drugih, tako i instrumentalističkih stožernika Asanovićeve skupine – gitarista Janija Modera, basista Davora Črnigoja, bubnjara Davida Morgana i samoga Popa koji s mjerom, a opet velikodušno razlijeva melasaste zvuke i valove hammonda. A sve u gustoj, sočnoj, zaokruženoj produkciji Duška Mandića, uz očevidno znalačku potporu tonskih majstora Mateja Gopca i Gorana Martinca te Gopčev mix i mastering, snimljeno u novomestanskom studiju RSL i zagrebačkom studiju Croatia Recordsa.

Album otvara izrazitije radiofonična „Femme Fatale“, uz repersko i stihovno gostovanje Saše Antića (u engleskoj verziji Tone Tuora/Antona Dražića), a među novitete što grade cjelinu u finim sinusoidama tempa i ugođaja bešavno se uklapaju i dva antikvitetna broja – Septemberova „Domovino moja“, s pjevačkim prinosom Janeza Bončine i Akija Rahimovskog, i instrumentalni „Express Novi Sad“ s „Popa“. „Ludo momče Makedonče“, pak, uz gostovanje Vlatka Stefanovskog, izraelskog duhača Amira Gwirtzmana, vokalista Karoline Gočeve i Vlade Janevskoga, tapanista Aleksandra Jovevskog te srpskog političara Nenada Čanka (inače praktički inicijatora Asanovićeva diskografskoga povratka) za moogom, dodaje zanimljivu ruku etna, dodatne poveznice s majkom zemljom, Asanovićevim krajem rođenja, odrastanja, prvih djetinjskih druženja s orguljama (na mijeh) u katoličkom samostanu, zbog čega je (a ne zbog bavljenja popularnom glazbom) i dobio nadimak Pop.

Jezgrena glazbenička družina upotpunjena je i mjestimičnim sudjelovanjem Asanovićevih onovremenih pajdaša Vedrana Božića, Dragoga Jelića i Radomira Mihajlovića Točka, svojevrstan kuriozum albuma jest stihopisni debi glazbenog kritičara Zlatka Galla iznuđen  Asanovićevom prijateljskom nemoralnom ponudom, a vokalna je interpretacija audicijskim izlučivanjem povjerena Sabrini Hebiri koja se podjednako vješto snalazi i u hrvatskim i u engleskim inačicama.

Na albumima „Povratak prvoj ljubavi/Return to the First Love“ Asanović jest ostao vjeran prvoj (glazbenoj) ljubavi, ali unatoč njezinoj vremenskoj udaljenosti koja poprima obrise povijesnoga, nimalo zastario ili staromodan, već hvalevrijedno bodar i čio.