OSVRT | Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka – Zaglavni kamen svake priče o hrvatskom indieu

Osvrt na Enciklopediju hrvatskog milenijskog rocka Zorana Tučkara i Stjepana Vrečka u nakladi Rockmarka

Piše: Zlatko Gall

Zaglavni kamen svake priče o hrvatskom indieu

Luđački posao? Da, baš tako: pisanje enciklopedije je „turbo“ luđački posao! Kao netko tko je to prošao pišući svjetsku enciklopediju rocka pune tri godine i nalupavši tri tisuće i kusur kartica autorskog teksta – a onda ju još nekoliko godina dopunjavao za kasnija dva reizdanja – to odgovorno tvrdim! Stoga skidam i kapu i šešir pred golemim trudom kolega Zorana Tučkara i Stjepana Vrečka da napišu Enciklopediju hrvatskog milenijskog rocka s tristotinjak natuknica/biografija znanih ali i većini neznanih glazbenika koji tvore novu milenijsku hrvatsku (indie) scenu.

Zašto je riječ o „pothvatu ravnom ludosti“, kako u uvodu veli i sam autorski dvojac? Kao prvo riječ je o golemom poslu koji autorima, „ni u paklu droga“, ne može donijeti materijalnu kompenzaciju. Trud koji bi se nekom američkom ili britanskom autoru debelo isplatio jer je pisan na „velikom jeziku“ i to za globalno tržište, ni u ona mnogo lukrativnija izdavačka vremena (kad je, usporedbe radi, moje „paperback“ trotomno izdanje Velike svjetske rock enciklopedije prodano u danas nezamislivih 45 tisuća pojedinačnih primjeraka) nije bio baš isplativ posao. Bio je – i ostao – to samo izazov za strastvene ljubitelje glazbe, vinilne „junkije“, okorjele diskofile i kritičare koji će s jednakom pažnjom „pokrivati“ velika i značajna izdanja te roniti ispod površine u potrazi za novim, uzbudljivim, talentiranim i osebujnim, stanovnicima domaće glazbene margine.

Tučkar i Vrečko su se uhvatili zacijelo najzahtjevnijeg glazbenog segmenta nastojeći – a bogme i uspijevajući – enciklopedijski sistematizirati produkciju koja je lijepim svojim dijelom obilježena „do-it-yourself“ doktrinom i alternativnim distribucijskim kanalima izvan velikih diskografskih kuća. Što će reći da su već u startu ostali lišeni usluga i pomoći diskografa, njihovih arhiva i PR-ovaca ili pak bez „press-clippinga“ te u kopanju čak i najosnovnijih podataka o izvođačima koji su igrali tek jedno ljeto, bili prepušteni sami sebi.

Da se razumijemo, pisati nešto što se zove enciklopedijom nije isto što i pisati recenzije albuma, izvještavati s koncerata ili pisati opsežne oglede. Opet govorim iz vlastitog iskustva jer sam valjda potrošio šest mjeseci svakodnevnog rada dok nisam naučio pisati „enciklopedijski“. Naime ništa što ste radili do tada ne može vas uputiti kako pisati enciklopedijske natuknice jer u njima nema (i ne smije biti) „impresionističkih“ zapažanja o glazbi „bistroj poput planinskog potoka“, mnogo pridjeva, fanovskih strasti, doskočica i sočnih začina koji inače pisanje (a valjda i čitanje) recenzija čine tako zabavnim poslom. Enciklopedijska natuknica mora biti precizna, odmjerena i – štura. A baš takve su one Tučkara i Vrečka koji se nisu otkliznuli na toj prvoj bitnoj stepenici enciklopedijskog izazova. Dapače.  Ona druga, jednako važna stepenica, je kriterij za ulazak na popis relevantnih. Tražiti i zvocati tko od mogućih kandidata nije ušao (a naravno ima i toga) u ocjeni ovako zahtjevnog posla može se shvatiti kao drskost, zavist ili jal onih koji baš vole kad susjedu umre krava. Jer, Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka – kako u uvodu vele sami autori – nije okoštala sankrosanktna forma za vječnost već dragocjeno polazište za dopune (autori čak pozivaju na suradnju sve koji drže da imaju nove spoznaje i informacije) i dogradnje. Tim prije što je riječ o (indie) sceni na kojoj se stvari odvijaju vrtoglavom brzinom s karijerama koje, mada i vrijedne svake pažnje, nerijetko traju koliko i život vilina konjica.

Enciklopedija Tučkara i Vrečka ima samo nekoliko prethodnika s kojima se može ogledati i svima je – neka se nitko ne uvrijedi – superiornija. Kolega Pero Janjatović je sa svojom jugoslavenskom rock enciklopedijom napravio golem posao no riječ je prije o abecedno složenim ogledima nego li o discipliniranoj enciklopedijskoj formi u kojoj i broj redaka odgovara značaju izvođača. Takva je i Mala enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe – k tome i prepuna rupa te lišena enciklopedijske discipline – ali i prvenstveno „fanovske“ enciklopedije punka i novog vala (Vinka Barića), vinkovačke  (Želimira Ž.Ivkovića) ili  riječke (Velid Đikić) scene. Tučkarova i Vrečkova enciklopedija je pak metodološkim pristupom i jasnoćom izričaja – svjetska. Zapravo najbliža Guinnessovom serijalu „Who’s’Who“ (rocka, indiea, new wavea, countryja, bluesa, soula…) te velikoj Penguinovoj „Encyclopedia of Popular Music“. Osobno bih recimo volio da su – kao u Spinovoj enciklopediji alternativnog rocka ili kod enciklopedija All Musica i Rough Tradea, izdvojeni albumi (uz ocjene) u poseban stupac no nije riječ o primjedbi već o uzgrednoj opasci.

Najkraće rečeno, Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka agilnog i dragocjenog izdavača Rockmark je veoma bitan kamen temeljac za, duboko vjerujem, daljnje slične nove radove. Želim vjerovati prvenstveno ovog autorskog dvojca.  Jer, kako bi se reklo, metodologiju i iskustvo (know-how) već imaju, kod njih su oštre kritičarski nabrušene škare i čvrsti kriteriji, a sukna oko njih ima kol’ko voliš.